DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 234 — polje i živica puoa paukova i blištećih se kouaca. Stavši proraa trati taj pojav opazi, da se ntti dižu, tvoreći pramove od 1—2 m, a široke na osnovuici i po više centimetara. Kako je sunce ugrijalo tlo, dizali se pramovi u g r i j a n i m zrako m u visinu. Posije podne, kad se smanjilo ugrijavanje zraka, počeše se mreže spuštati na zemlju. Sad je B. stao posmatrati pauke: ti su bježali po zemlji na tisuće, penjali se na stršeće predmete, a kad dodjoše na vrh, ukočiše se na svojih nožicah, izpružeuim posve ravno, spustiše glavu, uzdigoše abdomen i spuštahu silu konaca. Struja je zraćna upravljala nitima, pa kad bi životinja vidjela, da je dosta osukala, spustila bi nožice i otišla na svoj put, nošena uzlazećim ugrijanim zrakom, a kad tog nije bilo, pauk bi zadnjim nožicama odkinuo konaci izpuštao drugi, čemu bila dosta koja sekunda. M u r r a y pako, koji proučavaše (London Magazin of nat. Hist. 1828.) skoro u isto vrieme ovaj predmet, veli, da nije potrebito za to ugrijana zraka, ko što Blackwall mnije, jer da pauk posjeduje neku posebnu snagu, koja ga upravlja i u protivnomu smjeru od vjetra, a ta je — elektriciteta. I bješe učinjena u tom smjeru kuriozna opažanja. Niti se ne dižu, a da se ne miešaju; ovo bi se tumačilo lime, što su ntti nabite istom vrsti elektriciteta. Kad im se primakne pečatna voska, bivaju odbijane — dakle su nakrcane negativnim elektricitetom. Dvie se ntti odbijaju uzajamno ; komad natrta stakla privlači ih. Tako Murraj. Vriedno bi bilo, da se ti pokusi opetuju. Ali jezuvita Bab a (Etudes religieuses 1867.) tvrdi — uz ostalo, što se ne može usvojiti, da vlastita ascesionalna s´^naga ntti , njezina gustoć a manja od zraka povod je, što ona lebdi, što se diže. Godard opet i Rog ero n (v. Revue scientifique 1. aug. 1891.) idu dalje umujući: Kad pauk spušta ntt, pa ako u isto vrieme prolazi oblak izpod sunca, tad se smanjuje napetost ntti; ta napetost ovisi ointensitet i sunčani h zraka: jače sunce nit napinje i samoga pauka bolje priteže, a on se tad i spusti u zrak, čim osjeti, da mu je nit dosta duga. Ako naproti sunce potamni, gubi se napetost ntti, atrakcija je manja. Dospjevši, tvrde oni, na ovakav način na tisuće konaca u visinu, spuštaju se tek onda na zemlju, ako predje oblak ili dospiju u hladniju struju. Nu ovo su duhovite teorije, a mi se vratimo na jednostavnije, pa iztaknimo onaj glavni motor, što no ga u gornjem našem pokusu opazismo, a to je zračna struja, ćuh vjetra, a onda ćemo uvažiti i to, što je g u s t o ć a nit i veoma malena, o čem će se svaki lako osvjedočiti, ako uzme pauka-krstaša (osobito ako je tek obumro od zime ili česa) pa se dodirne bilo čim samo jedne njegove preljke, vidjet će : sok će se zaliepiti za taj predmet, i moći će izvući iz pauka čitav snop veoma Ijepčivih ntti, koje se jedna druge dotiče, a koje se prcduživanjem nešto bolje spoje, ali snopić ostaje uviek libav, ako ga sam pauk čajorcima bolje ne zasuče. K tome nadodajmo i razmjerno veliko trenje ntti o zrak, koje svakako nađmašuje onu silu, kojom zemlja pri |