DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1893 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 223 — vratnjak nije na rubu uzvišen, svuda jednolično piknjast. Sve ovamo spađajuće vrsti živu na drveću, samo nekoje vrsti živu na grmlju ili zelenju. Legući prohodi su prohodi jednokraki ili dvokraki, te idu popriečno ili duljinom drveta, jedina jedna vrst (poligraphus) pravi zviezdolike prohode i živi u mnogoženstvu. a) Vrst Hylastes Erichson. Glava produljena u kratko rilo. Ticala izlaze na kraju rila iz popriečno utisnute, prilično duboke brazde. Ticala sastoje iz 5—7 članaka, te imadu na kraju jajoliku kijačicu. Osnova pokrilja na kraju veoma slabo uzvišena. Boje obično crne ili sraedje; tiela valjkastog i slabo dlakavog. Glavni ili legući prohod ide obično duljinom drveta, te je u cielom slabo zavinut; na jednom kraju savija se taj prohod u kuku, a na kraju te kuke nalazi se bušotina. Legući prohodi i prohodi ličinka obično su medjusobno izpremješani, jer se kukci ubuše često puta hrpimice. Dolazi na četinjačarai, jedna jedina vrst živi na korienu od djetehne. Kad im ponestaje prikladnog drveća za oplod, onda putuju u susjedne zabrane. Vrst Hylastcs spada medju rano leteće vrsti podkornjaka. H. palliatu s i H. glabratu s razvijaju se na deblu, a svi ostali na korienu. Generacia je u obće dvostruka; jedino za H. glabratus uzima Henschel da je (osobito na arišu) jednostavna. Pošto nesu jaja i razvijaju se na korienu zaostalih panjeva, to time ličinke ne škode. Škodljiv je samo kukac, jer napada i izgrizava koricu mladih biljka. 1. Hjlastes Ater Payk. Crni borov likar. Drvar crni. Tiela izpruženog, valjkastog, umjereno svjetlog, boje crne sa smedje-crvenkastimi ticali i pipali; rilo na kraju s obje strane utisnuto, te zajedno sa čelom piknjasto. Pokrilje piknjasto-prugasto. Duljina 4—4-5 mm. Dolazi skoro po cieloj Evropi, barem svuda, gdje imade bora (Pinus sylvestris, austriaca, marisima i t. d.). Nekoji tvrde, da dolazi i na smreki. Prezimi kao kukac. Njegovi prohodi su obično zamršeni, jer se kukci većinom hrpimice u drvo ubuše. Kadkad nalazimo slično kao i kod piniperde pojedine leguće prohode sa kukom. Generacia je kod atera dvostruka. Prvi put leti kukac u proljeću mjeseca ožujka i travnja, a iz ovih se onda razvije od svibnja do srpnja prva generacia. Ljetni let kukaca traje od svibnja sve do početka srpnja. Iz ovih se razvija druga generacia od srpnja do kasne jeseni. Poćam od svršetka prve generacije, pa sve do kasno pred jesen opažamo kukca, gdje leti ili puža u susjedne borove zabrane, te izgrizava korien istih. Napadnute biljke požute, te često uginu. Hoćemo li dakle tome predusresti, to moramo za cielo ovo vrierae nastavljati svežnje kolja, kore ili kića, te time namamiti kukca, da se u njih nastani. |