DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 274 — 2. P. ThujaePerris. Sličan prijašnjemu, samo nešto manji. Dolazi na smrekuši i na borovici. Takodjer slabo poznat. k) Vrst: Hylesinus Fabricius. Ticala sa 6-članim zezkom, članci zezka nisu prema kijačici širji ; kijačica dulja nego li zezak, kolutasta i prema kraju šiljasta. Cievanica sa kukom; treći stopalni članak širji nego li prijašnji. Gornji dio tjela obično šarovit. Legući su probodi ovih podkornjaka jedno- ili dvokraki prohodi a nalaze se na listačah izmedju bjelike i lika. 1. H. crenatus Fabr. Veliki jasenov likar. Odugog tjela, crne svjetleće se boje, sa smedje-žutimi ticali i nogami. Tielo mu je posve golo t. j . ne kao obično kod drugih podkornjaka vlasasto. Nadvratnjak nešto dulji nego li širok, sa gustima i prilično dubokima piknjama. Duljina: 4"5—5"5 mm. Razprostranjen je po cieloj Evropi. Živi na jasenu. Opažen je takodjer i na hrastu. Legući su mu prohodi maleni, jednokraki i slabo zavinuti. Kako je već spomenuto dolazi on na jasenu i to obično na panju, nu često i na mladim jasenovim stablam, kojim je u nekojih slučajevih u toliko škodio, da su se osušila. U cielom ga ipak nemožemo smatrati osobito štetnim, jer u većem broju malo kad dolazi. 2. H. oleiperda Fabr. Maslinov likar. Tiela je jajolikog i crne boje; dug 2 5 mm. Dolazi na boležljivom maslinovom drveću, a u jednom slučaju opažen je i na bukvi (?) 3. H. fraxini Fabr. Mali ili šaroviti jasenov likar. Ovalnog tiela, smedje boje sa žučkastimi ticali i nogami. Nadvratnjak mu je P/a širji nego li dug. Pokrilje sa šarovitimi pjegami posuto. Jasenov likar živi, kako mu i samo ime veli, na jasenu, i to napada on drveća u svakoj debljim i starosti. Dieck ga je u Italiji i na maslini našao. Proljećem leti on od polovice mjeseca travnja do polovice svibnja. Kod toga leta ubuši se on kroz koru sve do biehke ili lika u drvetu, te pravi ovdje vrlo pravilne dvokrake prohode, nalične dvostrukim zaporkam. U njima unese ženka jajašca u posebne male udubine. Legući prohod ide širom drveta, te u mnogom naliči onom borovog srčikara. Na starijem drveću su ovi prohodi mnogo dulji ali ne osobito duboko utisnuti u drvo, najviše ako su još slabo u bieliku drva utisnuti, Naprotiv su na mladjem drvetu prohodi mnogo kraci i manji ali tim više u sž,mo drvo utisnuti, a osim toga obično ne idu širom drveta, nego koso, dapače kad kad i duljinom istog. |