DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 283 —


Ijenom zastupstvu mogu odlučivati o dobrobiti urb obine takovi ljudi, koji ne
imaju nikakav interes i kojim je obć. šuma i pašnjak deveta briga. Većina
ne interesenta zabaciti će u mnogih slučajevih koristan predlog, donesen po urbartjalcih
t. j . po odboru pravih urbarijalaca-


Gornjim primjerom dokazao sam, da može biti dosta obćina, od kojih su
seljaci kao pravi urbaiijalci u manjini u obć. zastupstvu, a ipak ovo zastupstvo
odlučuje u svih slučajevih, koji se tiču urb. obćine.


Nu ali i urbarijalci su u obć. zastupstvu u većini od onda, od kada dolazi
u zastupstvo onaj, koji zaista nebi imao nikakovog pravnog naslova na posjed
urb. obćine, a po tom niti da sudjeluje kod stvaranja zaključaka, odnosećih se
na urb posjed, ali mu se ipak daju prava urbarskog posjednika.


Naročito to urb. pravo nebi smjeli imati oni, koji su zastupnici vele posjed
a t. j . vlastelinstva, od kojih su bivši kmeti za uviek odciepljeni, jer
je tim odciepljenjem pravo glede urbar, posjeda prešlo samo na bivše kmete


t. j . urbarijalce.
Kao što ne imaju vlastelinstva, odnosno njihovi zastupnici pravo odlučivati
u obć. zastupstvu glede imovne urb. obćine, isto tako ne imaju pravo ni obćinari
pripadnici i posjednici, ako ne imaju urbarskog ovlaštenja.


Ovo je izhodište pravne naravi t. j. , da glede njekog objekta može samo
odlučivati onaj, koj i im a prav o na taj objekt, dakle ovom slučaju urbarijalni
posjednik i suvlastnik šume i pašnjaka.


Kao što su imovne obćine u biv. krajini samostalna moralna tjela, isto su
tako i urbarske obćine samo sa mnogo manjim posjedom.


Volju suovlaštenika kod krajiških imov. obćina vrše skupštinari, birani
kao takovi iz sredine suovlaštenika, a tekuće poslove manje važnosti rukovode
gospodarstveni odbori i gospodarstveni uredi.


Po tomu vidimo dakle, da suovlaštenici krajiških imovnih obćina po skupštini
zastupnik^ i odbora sa svojim predsjedkom u prvom redu odlučuj u
glede svoje imovine. Isto tako moglo bi se zakonom urediti i za urb.
obćine. Kod malih urb. obćina neka suovlaštenici po suvlašteničkom pravu odlučuju
u skupštini (vidi §. 48. nor. nar. od god. 1871.), a za tekuće poslove
neka si izaberu odbor (4 lica) sa predsjednikom.


Kod velikih urb. obćina neka se izaberu skupštinari (12—24 na broju,
kao što to biva u obć. zastupstvu), a za tekuće poslove uži odbor.


Zakonitim ovakovim uredjenjem pružila bi se prilika, da suovlaštenici
odlučuju glede svoje imovine, a ne obć. zastupstvo, kao što to sada
biva. A zašto da bude tako, razložio sam gore.


U ostalom poznato nam je, da osim krajiških imovnih obćina postoje u
svakom selu još i takozvane crkvene i školske obćine i to potonje
sa svojim odborom i predsjednikom.


Ovakove obćine odlučuju po svom odboru samostalno u svih pitanjih, koje
se tiču ovakovih obćina.
21