DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 289 bliže putem mora da na Rieku đobimo te mlade ribe žive i zdrave. Jegulj e ipak nemožemo kao pastrve gojiti, nego samo u barama toviti, jer se one u moru mriešte, nu svakako pošto je ta riba veoma tečna a brzo raste, zaslužuje svaku pažnju od strane hrvatskih ribogojaca. Glavna zaprieka, sbog koje se nit ribarstvo nit ribogojstvo nemože kod nas razvijati, jest pomanjkanje ribarskog zakona. Na tu sam okolnost često putem našeg novinstva upozorio mjerodavne krugove, i ne bez uspjeha. Već godine 1890. u veljači bijaše varaždinska županija prva, koja je, uvaživši okolnost, što nemamo ribarskog zakona, izdala pod br. 293./u. g. 1890. naredbu glede prodaje riba i raka u području županije varaždinske. Ova je naredba svakako i po svojem sadržaju veoma hvale vriedna, te bi bilo skrajne vrieme, da i ostale županije što slična urade. Naše rieke, kako smo vidili, obiluju veoma koristnimi ribami, nu na žalost, kroz pune tri godine imali smo prilike konstatovati, da se kod nas bez razbora lovi i riba na svaki način tamani. U Zagrebu, pod očima najvišjih oblasti prodavaju se kroz cielu godinu ribe za doba mrieštenja i posve nejake, pa baš je čudo, što nisu se još posve neke vrsti utamanile! Doduše ove je godine kr. zemaljska vlada već priobćila u službenih novinah osnovu zakona ribarskoga, nu proći će po svoj prilici još dosta vremena dokle ovaj zakon bude od sabora pretresen i primljen, te dok dobije previšnju sankciju. Dok se to sve dogodi, nepreostaje ino, nego da županije, odnosno kotarske oblasti i gradska poglavarstva naredbenim putem nešto za zaštitu ribarstva urade, inače zlo i naopako po naše ribarstvo i rakolov. Mi smo ipak uvjereni, da sve naredbe i ribarski zakon neće blagotvorno dielovati na podignuće te važne grane narodno-gospodarstvene, dok se neustroji u našoj domovini jedno moćno ribarsko družtvo, kojeg da kralj, zemaljska vlada i kr. ug. ministarstvo trgovine dovoljno subvencionira, kako se to radi u Njemačkoj i Cislajtaniji. To družtvo nebi moralo nipošto biti kakovo trgovačko poduzeće, nego lih baviti se oko promaknu(Sa ribogojstva i ribarstva, te u svakoj županiji imati svoje podružnice. Prama vladi bi vršilo neku savjetujuću ulogu, i to u svemu što se tiće ribarskog zakonodarstva i naredaba u korist ribogojstva. Što se ribarske industrije tiče t. j . o priredjivanju ribjih konserva, mariniranih riba i ajvara (caviara), o svemu tomu nema za naše sladkovodne ribe ni spomena, dočim bi upravo ta grana mogla liepu korist zemlji pružiti. Sluči se često, da sbog obilne lovitbe treba i plemeniti ribe kao pastrve, glavatice, kečige i smudjeve u bezcienu prodavati iU kad se pokvare na djubrište bacati, dočim bi se malim trudom moglo, ako ne drugo, barem ove fine ribe soliti, sušiti i na dimu kaditi, kako se to u inozemstvu pa i u istoj monarkiji od vajkada radi. Jedina ribarska industrija, koja kod nas obstoji, nu kako nam sa vjerodostojne strane priobćuju, svake godine više propada, jest soljenje i sušenje na suncu sladkovodnih riba u Slavoniji. Taj obrt se poglavito tjera na Dunavu u Zemunu, Dalju i Vukovaru, na Dravi u Osieku, a na |