DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 290 -
Savi u Brodu i Mitrovici. Ribe, koje se obično sole i suše te u trgovinu šalju
jesu: kesege, djeverike, šarani i somovi. Kako doznasmo ciene po
kilogramu bivajn sliedeće: kesege po 15—20 novč.; djeverike sitne po
32 novč., krupne po 36 novč.; šaran a do ^4 klgr. težine po 40 novč., a
s 0 m i do 1 Va klgr. po 45 —50 novč. To su sve trgovačke ciene na veliko.
Na Lonji se takodjer sole i suše ribe, te kadkada i na dimu kade, nu to se
sve u okolici potroši, pa nemožemo reci, da obstoji kakva važna trgovina s tim
obrtom skopčana.


Glede rakolova je poznato, da je neka epidemična bolest skoro uništila
sve naše potočne rake (Astacus fluviatilis) u Bednji, Čazmi, Kupi, Krapini i
Odri, dočim rek bi, da u one naše potoke i riečice ponornice, koje se podzemno
slievaju u jadransko more, kao Lika i dr. ta bolest nije se nikada ili
u veoma maloj mjeri pojavila bila, stoga je naš rakolov spao na pravu malenkost.
Mi smo uvjeni, da osim račje „kuge" još više je upropašten bio rakolov
s nerazboritog lova, osobito nazad lO—15 godina, kad su se naši raci na vagane
u Beč slali. Kad se pomisli, da je rak životinja, koja sporo raste, te mu
se hoće 6 — 7 godina dokle bude zreo za razplođ, pa da je uz to i veoma malo
plodan, naime ženke najviše 300 jaja pod repom nose, to nije se čuditi, ako je
tako rapidno spao naš rakolov.


Sada se doduše rakolov počeo opet dizati, te mi vidjesmo na zagrebačkom
ribjem trgu nešto raka uz cienu od 11—12, i 15 novč. po komad, nu o eksportu
nema više govora. Znam ipak, da se osobito okolo Križevca jedan strukovnjak
bavi rakogojstvom i postizava liepih raka u dužini od 20—25 centimetra,
a to je zaslužni upravitelj križevačke ratarnice gosp. Šugh. Što rekoh
za podignuće ribogojstva, to sve vriedi i za rakogojstvo, jedino ribarska družtva
mogla bi i na tom polju blagotvorno djelovati, Našim vlastelima, koji posjeduju
vlastite potoke najtoplije preporučam, da se dadu na rakogojstvo. Raci su veoma
proždrljive životinje i jedu dapače svaku mrcinu, s toga njihovo tovljenje nekošta
skoro ništa, a dadu se uviek liepo unovčiti. Tim sam izcrpio po mogućnosti
moje izvješće o riečnom ribarstvu, a sada prelazim na morsko.


Morskim ribarstvom, kako je poznato, bavi se jedino naše Primorje (u
užem smislu te rieči), naime Rieka, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce, Novi,
Senj, Sv. Juraj, Stinica, Jablanac i Karlobag. To je ribarstvo pak sa strane
naših ribara posve ograničeno duž obala i draga, a nipošto se ne tjera u ši
rokom moru, kao što rade talijanski ribari, koji imadu pravo duž naših
obalah loviti.


Ribolov se dieli na zimski i ljetni. Prvi traje od 23. listopada do 24. travnja,
potonji od 24. travnja do 23. listopada. Pošto razpolažemo sa nekoHko službenih
podataka: Mittheilungen des Konigl. Ungarischen Ministerium fiir Ackerbau,
Industrie und Handel god. 1386. evo što doznajemo. God. 1885. cielo
naše primorje bez Rieke imalo je 40 brodica ribarskih; ukupna bremenarina
(tonnelaggio) iznašala je 91 tona (bačva = lOOO klgr.) sa 282 ribara. Kotar
riečki imao je 45 domaćih i 48 talijanskih brodica. Ukupni ribolov za tu go