DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 292 —


Po Kozponti ertesito br. 7. od 22, siećnja o. g. cielokupui ribolov za
god. 1890. sa Riekom iznosio je ukupno 367.960 kigr. u vriednosti od 100 579
for. (t. ]. za +50.137 kIgr. prama god. 1889.) Iz toga sliedi, da su ribari
luke riečke ulovili 96.784 klg. ribe, u vriednosti od 32.525 for.


Što se tiče ciena riba u naših primorskih luka, to bez razlike pojedinih
vrsti bijahu popriečno god. 1890. sliedeće po kilogramu: u Bakru 32Va novč.,
u Kraljevici 22´/2 novč., u Crikvenici 17 novč., u Selcu 29 novč., u Novom
27 novč., u Senju i Sv. Jurju 22 novč., u Stlnici ll^j^ nove., u Jablancu 17 nov5.,
u Karlobagu 19 novč.


Obzirom na vrsti riba zauzima po kolikoći lova god. 1890. kao uviek
tuna prvo mjesto sa 123-960 klgr.; skuša (lokarda-sgombro) sa 60.658 klg.;
zatim srdel e sa 32.949 klgr.; sve ostale vrsti su razmjerno slabo zastupane.
Od morskih korepnjaka (Crustacea), jastozi i zarozi iznose u svemu
106 kemađa za cielu god. 1890.; doista veoma malo. Rakovice pak 325 komada.
Od mekušaca (Mollusca) ulovljeno je iste god. 1890. svega 7.000
komada Iju star a i to sve u Kraljevici; 1.929 klgr. sipa (sepie), 2.330 klgr.;
liganja (calamari), a 1.954 klg. hobotnica i mrkača.


Svi ovi brojevi nam pokazuju, da naše jadransko more nepruža ni s daleka
one koristi, koje bi po prirodi nami moralo pružati, kad bi znali racionalnije
izcrpiti njegovo bogatstvo. Tako se n. pr. naša tunovina u bezcienu šalje
u Mlietke i na Rieku, dočim bi se mogla priredjivati tunovina u ulju, kako
se to u Gjenovi i drugih talijanski lukah radi, isto to vriedi i za s k u š e (lokarde)
i srdele ; za potonje obstoje i u Istri i Trstu tvornice, dočim kod nas svega
toga nema. Kako obstoje u okolici mletačkoj takozvane ,Valli´´,gdje se uspjehom
goje lubini, lovrate, zubatci i cipli, to nema sumnje, da bi se našlo
kod nas dovoljno pristalih draga, gdje bi se mogle te „Valli" osnovati. S druge
strane bi se moglo i gojenje jastoga, kako se to u Francezkoj odavna radi
i u našem Primorju udomiti. Od nemanje vriednosti bilo bi gojenje kamenica
(ostrige^, koje se u Istri i Dalmaciji već uzgajaju dobrim uspjehom. Nu sve to
biti će moguće, kad se zaštite ribe i druge morske koristne životinje od svestranog
tamanenja. Sa svih strana Primorja dižu se tužbe proti dinamitu i ta;
lijanskim ribarom, koji svojimi dubokimi mrežami uništuju mlad naših riba.
Onda se ne pazi takodjer ništa na lovostaje za vrieme mriestenja koristnih morskih
riba, a još manje se brige imade, da se tamane grabežljive nevaljane ribe i
druge morske životinje. Dok se svemu tomu neđoskoči, o napredku našeg
morskog ribarstva nemože biti govora. Ribarstvo pak za naše Primorje imade
sada daleko veću važnost, nego li nazad 10—20 godina, kad je još naša trgovačka
mornarica evala, nu sada gdje mornarice skoro više nemamo, ribarstvo
bi moglo postati vrelo liepe zasluge za naše obalno pučanstvo.


Mi smo još godine 1888. upozorih u članku „Naše ribarstvo" (vidi
„Narodne novine" od 23. prosinca pr. g)., da se i obzirom na morsko ribarstvo
trebamo ugledati u ono, što Austrijska vlada radi za Trst, Istru i Dalma