DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 29     <-- 29 -->        PDF

- 293 —
čiju, naime da se i kod nas osnuje jedno družtvo za morsko ribarstvo,
kako obstoji u Trstu za pomenute pokrajine. Tršćansko družtvo za morsko ribarstvo
đonielo je i na medjunarodnom gospodarstvenom kongresu prošle godine
(1890) u Beču mnogo važnih pitanja na pretresivanje, te i kod medjunarodne
gospodarstvene izložbe u Beču pokazalo svoje uspjehe postignute u
gojenju kamenica, konserviranju riba itd. To družtvo, osim što se za napredak
ribogojstva brine, skrbi se mnogo za siromašne ribare i njima pruža materijalne
pripomoći za nabavu brodica, mreža i drugih alata. S toga bi veoma uputno i
shodno bilo, da ni državni organi pod koje spada pomorsko ribarstvo, čim
prije nešto urade i za ovu važnu granu naše narodne privrede.


II. L 0 V s t V 0.
0 lovstvu u obće neimamo bilježaka, koje bi nam stanje lovstva u Hrvatskoj
protumačiti mogle, jedino što znamo iz povjesti Ivana Tkalčića, da je
naše svećenstvo u XII. vieku jur sabiralo kunovinu od naroda, kao stalan dio
beriva. U grbu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije utisnut je oblik kune,
dapače bio je i u kovanom banskom novcu iz XIL vieka nazvanom „Moneta
banalis" ili banovica jasan otisak kune.


Lovno pravo mienjalo se je po vremenu u našoj domovini, a u svrhu
zaštite lova izdani su razni zakoniti propisi. Lov je u prvih stoljećih svakomu
žitelju naše domovine bio posve slobodan. Kasnije si je sve više prisvojivalo
plemstvo lovno pravo, te je stavljalo razne zahtjeve na podčinjene seljane.


U početku 16. stoljeća bio je na temelju dekreta kralja Vladislava II.,
kojim se regalno pravo lova potvrdjuje, lov na jelene i ostalu plemenitu divljač
dozvoljen samo plemićem. Seljanom bijaše dozvoljen samo na grabežljivu zvjerad.
Ovo pravo bijaše dugo uzdržano tako, da je jošte kraljica Marija Terezija nalogom
od godine 1755. odredila, da mogu slobodno u lov samo plemići.


To pravo plemića uzdržalo se je skoro do svršetka prve polovice ovoga
vieka. Nu godine 1848. promjeniše se odnošaji ne samo u domovini uašoj, nego
i u drugih zemljah. Mnoga divljač bila je u uzčuvanih lovištih po seljacih utamanjena;
od tada su i jeleni u mnogih predjelih Hrvatske posvema izčeznuli
lov je bio opet svakomu slobodan.


Da se ponovni lovni odnošaji u domovini urede, izdana je po c. kr. hrvatsko-
slavonskom namjestničtvu 4. travnja 1859. „privremena uredba lova".


Tom naredbom uredilo se je u Hrvatskoj i Slavoniji privremeno lovstvo
tako, da su lovišta, koja su vlastelini prije god. 1848. po tadanjih zakonih izlučili
i za se pridržali, ponovno uzpostavljena. Sav ostali za vlastelu ne pridržani
prostor, na kojemu je do sada svakomu prosto bilo lov loviti, da se razdjeli
na lovišta.