DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 307 U lovištu g. Daruvara vlastnika Izidora Dobrovida ubijeno je: 3 srne, 12 zečeva, 6 trčaka, 4 div. patke, 2 ja^avca, 1 vidra, 2 div. mačke, 1 lisica, 4 tvorca, 10 lasica, 20 orlova i jastreba, 6 sova ili ukupno 71 kom. U lovištu Vrieska i Maslenjača, vlastaika pl. M a j e r s k y-a, ubijeno je : 32 zeca, 42 prepelice 14 div. pataka, 6 šum. šljuka, 15 div. golubova, 22 brivenjaka i đrozdova, 1 inovrstna ptica, 4 jazavca, 2 vidre, 4 div. mačke, 2 lisice, 10 orlova i jastreba, 20 sokolova, piljuga, kobaca, 12 sova, 62 vrane i svrake, 14 skitajucib se pasa ili ukupno 259 kom. U lovištu vlastelinskom Aleks. pl. Tuk6rya ubijeno je: 13 srna, 84 zečeva, 28 Iještarka, 18 prepelica, 60 bažanta, 43 šum, šljuka, 15 div. golubova, 24 div. mačaka, 29 lisica, 2 kune, 11 tvoraca, 20 lisica, 55 orlova i jastreba, 201 sokolova, piljuga, kobaca, 226 vrana i svraka ili ukupno 859 kom. Sitnice. Kako ćeš odstraniti pliesan od pastrva? Cesto biva, da kod gojenja pastrva u ribnjacih največa pogibelj zaprieti pastrvam od pliesni (Scbimmelpilz), jer jih ova bolest posve uništiti može. Proti toj zaraznoj bolesti može se uspješno rabiti jednostavan liek, kako to Eiedl i Dill u „Mittheilung III des BadischUnterlander Fischervereines" priobc´uju. U tu svrhu treba zeti zelene borove hvojke (grane, Pinus silvestris), koje se prema potrebi u dovoljnoj količini u ribnjak poslagati imaju tako, da vršci od 2 do 3 met. dugih hvojaka u dno ribnjaka dosižu, dočim se stapke hvojka u obalu ribnjaka pozabadaju. Ako je ribnjak obzidan, onda se takove hvojke povezu u snopiće i u ribnjak postave. Pastrve traže s voljom takove zakutke i zakloništa, ter si pri tom na iglicah hvojka izčešu i ostrugaju pliesan i ozdrave. Ovaj postupak čini se, da je najuspješniji, jer je dokazano, da pastrve osjete njeki svVab od pliesni, ter nastoje, da se češanjem i struganjem tiela oslobode od zarazne bolesti, koja jim o glavi radi. Korist neroda (Robinia pseudoacacia). Aime Girard u „Annales agronomique8" priobduje, da je nerod izvrstna hrana za stoku. Grirard je pronašao, da je lišće od neroda od lišća svih drugih vrsti drveća najhranivije, a osim toga može stoka lišće od neroda najbrže probavljati. Kečeni franoeski lučbar preporuča toga radi, da bi valjalo željezničke nasipe, pustare i suha zemljišta gajiti sa neiodom, jer se mogu nerodi na takovih zemljištih kresati ili kao visoka drveća uzgajati. Najveća zaprieka za uzgoj i za obćenitu porabu neroda postoji u tom, što nerođovo drveće puno bođljika (trnja) . ma. Nu sad već uzgajaju i njeke vrsti neroda, koje su bez bođljika. Opalo nerođovo lišće može se kao na praniku bogata stelja vrlo dobro rabiti, al J e ipak bolje, da se takovo lišće pokrmi t. j . za hranu stoke upotrebi. Majčina ljubav kod životinja. U poljskom selu Zmolu kod Badowa splele su rode gnjezdo na njekom granatom stablu, koje je svojimi granami zastiralo kućni krov. Nedaća htjede, da se je kuća upalila. Siromašna roda (ženka) stradala je od užasne vrućine. Ali unatoč tomu uehtjede se ona sa svoga mjesta ni maknuti, nego je požrtvovnom majčinom Ijubavju branila i štitila svoje mlade rode u gnjezdu, kako je mogla. Ona je razširila svoja krila, što je igđa mogla, da zaštiti svoje mladiće od žestoke vrućine i od vrcajućih iskara. Ovako joj je zaista pošlo za rukom, da svoje mladiće donjekle sačuva od prieteće pogibelji. Ali na nesreću upalila se je kuća, a sukljajući plamen prodro je sad i do 22a |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 308 — rodina gnjezda, u kojem je Setvero rodicfa prebivalo. Vatra zahvati napokon i rodino gnjezdo. Majka mogla se je lako spasiti od prietede joj pogibelji, da živa ne izgori, nu ona ne htjede to učiniti, jer joj to ne dopusti majčina ljubav. Njoj nije bilo stalo ni do vlastitog života, te je žilavom uztrajnošdu napokon izgorila skupa sa svojimi rodici_ Mužak rodo kao otac oblietavao je goreče drvo i plamteću kudu neprestano, te je graktanjem i lupanjem s krili odavao svoju žalost i zdvojnost. — Liep primjer čovjeku, da se ugleda u požrtvovnu ljubav nieme životinje! San ili spavanje riba. Englezki naravoslovac August Čarter preduzeo je zainimive pokuse sa ribami, da jih uspava. Ovakovimi pokusi dokazao je, da ribe, koje živu u sladkoj vodi, kao primjerice: krupatka, b j el i c a (kesega), glavoč, krap, linja k (linj), Mal i kle n isto tako spavaju, kao što i druge životinje, koje na kopnu žive. Isti nagon za spavanje imadu i morske ribe, a medju ostalima spavaju vrlo rado slieđede ribe: labrnjak, gruj (morski ugor), kovač, morska mačka, smudj k u č a k. Naravoslovac Čarter dokazao je, da z 1 a t o č i c a (zlatna riba) i štuk a nikad ne spavaju, nego da se samo odmaraju (počivaju). Potreba spavanja kod riba mienja se prema meteoroložkim odnošajem, s toga ne spavaju ribe uviek samo po noči, nego i po danu. I ptioe govore. Njeki očevidac pripovieda sliedede: Prošlog lieta promatrao sam sa prozora njekog kišovitog dana jato gusaka, po broju 15 glava, gdje se počeše kupati na sried ulice, radujuć se, što je kiša pljuskom padala. Najednoč dobrzala je iz njeke pokrajne ulice jedna guska, gaktajuć i žureč se k čoporu gusaka, koje sam promatrao, te jim stade nješto kazivati i blebetati. Vidilo se je, da jim donaša njeku rađostnu vijest, a činilo mi se je, kao da jih nagovara, da idu njekud š njom. Graktejud poče se guska pridošlica polagano udaljivati od jata gusaka, na što se cielo jato odputi za pridošlicom kao na zapovijed. Gledajući to u čudu, bio sam znatiželjan znati, kuda guska pridošlica mami ostalo jato gusaka, te brže bolje uzeh svoj šešir, i odoh polako za guskami, na čelu kojih je stupala guska pridošlica. Ovu gusku priđošlicu slijedjaliu sve guske u jatu po redu, kao da stupaju vojnici na vježbu. Guska pridošlica napokon odvede ostale guske oko 150 koraka daleko od onog miesta, gdje sam jih motrio. Sve guske istim redom unidjoše za vođjom u njeko dvorište, u kojem stajaše kola, puna natovarena sa vredami zobi. Prva guska, dakle pridošlica i vodja, dovede ostalo jato do kola, pod kojima je ležala prosipana zob, koja je iz poderanih vreda procurila. Od ove zobi morala se je guska pridošlica do mile volje nazobati, prije nego što je svoje drugarice dovela do kola, jer ne htjede više zobati u đružtvu. Ođtuđ se razabira, da i životinje ima svoj ugovor t. j . da se medju sobom razumjeti i porazgovoriti mogu, a to je dokazano sa sijaset sličnimi primjeri i kod ostale peradi. Biline od 6000 godina. „Prosvjeta" priobduje iz „Flore pharaonique", Pariš 1892. sliedede: „Najstariji herbarium na cielom svietu jest u egipatskom muzeju u Kahiri; u njem je bilina, kojim je 5000 do 6000 godina. Sjajno doba egipatsko pada u vrieme od 4000 god. pred Isusom, pa ved onda bijaše običaj tjelesa obviti i okititi eviedem. Ovo se je cviede po sebi u boji veoma dobro sačuvalo; to je bieli i modri lothus, crveni mak, šipak, iztočni sljez (chrjsanthemum coronatum), šafranjka i t. d. K tomu bi se pridavalo lisde od celera, lukovice i češnjaka. Schweinfurt h je razvidio te bilinske ostanke, a s njimi se je ponovno znanstveno bavio V. Loret. " |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 309 — Škodljivost kobea. Vrlo veliki kvar čini kobac međju ptieami i manjimi životinjami. Prošlog lieta naSao je njeki šumar u Braunšvigu na visokoj jeli gnjezđo kobca kokošara. Sudeći po izmetinali, koje je vidio izpod stabla, zaključio je odtud, da u gnjezđu moraju biti mladi kobčići. Šumar naložio je lugaru, da se popne na drvo, te da vidi, što ima u gnjezdu. Kad se je lugar popeo na drvo do gnjezda, imao je šta viditi. Poviče svomu šumaru odozgor, da je gnjezdo puno raznih ptica, jarebica i mladih zečeva. Ovako đovikujuć poče izbacivati iz gnjezda razne mrtve ptice, po broju 42 komada, 3 zeca, 5 velikih jarebica, 2 poljska goluba, 1 grljaša (goluba), te 31 komad raznih ptica i to: zeba, sjenica, kosova i t. d. Od tog kobčevog pliena bila je po gdjekoja žrtva skoro ubijena, te u gnjezdo dopremljena za hranu mladih kobčića. Ubijene žrtve nijesu bile zadavljene, nego upravo umjetnički operušane. Ubijene ptice bile su ponajviše ženke, koje je kobac u njihovih gnjezđah polovio i svojim mladićem đonio, a to se je saznalo odtud, što su se na Iješinah ubijenih ženka opajili znaci leganja, koji se znakovi na tielu ptica samo onda vide, kad na jajih sjede. Zahvalnost životinja kad su bolestne. Moramo se zaista diviti, ako promotrimo li ep a svojstva životinja, koja su plod njihovog duševnog razvitka. Zanimati će nas, ako ovdje njeke zanimive crtice iz života bolestnih životinja priobćimo. F. d´ Obponville motrio je njekog slona, koji je u ratu ranjen bio. On je svaki dan u bolnicu dolazio, da mu liečnik ranu vida (lieči). Liečnik je zaista ranjenog slona liečio, te mu je svaki bogoviti dan ljutu ranu palio paklenjakom (lapisom), jer je bila žega, pa se je bilo bojati, da će se rana upaliti, a osim toga omotao je ranu onako, kako to ranarnici čine, kod ranjenog čovjeka lieče. Slon je uztrpljivo podnašao ovakovu operaciju, te je svaki dan pred combolni osvanuo. On se nije ni najmanje srdio na liečnika, nego ga je dapače tako obljubio, kao da mu je liečnik najboljim prijateljem, a to tim više, što je slon uvidjao , đa mu bez njegove pomoći ne ima drugog lieka. Drugi slučaj motrio je isti motrilac na počovječenom majmunu (anthropomorfičnom). Taj majmun imao je šupalj zub, koji mu je zadavao užasnu bol. Motrilac pozove jednoć njekog zubara, da lieči majmunov šupalj zub. Zubar htjede majmuna obezsviestiti kloroformom i onda ga strpati u´ vreću sve do vrata, jer se je bojao, da će ga majmun svojimi jakimi rukama ozliediti. On je donjekle majmuna zaista strpao u vreću, ali mu je ipak jedna ruka iz vreće virila, te je mogao š njom po volji mahati i micati. Majmun počeo se je drečati, kesiti i gestikulirati tako silovito, đa se je zubar uplašio i sav uzbunio. Nu čim je zubar oštrim nožićem prerezao majmunu oteklinu na desni (na zubnom mesu), u taj čas postao je majmun posve miran i pitom, ter je strpljivo dopustio, đa mu zubar potraži u gubici zub, koji mu zadaje užasnu bol. I zbilja zubar uhvati bolestni zub kliešticami i izčupa ga iz laloke, a poslie izvadi još jedan zub, koji je samo nješto šupalj bio. Majmun je sve to uztrpljivo podnašao, te nije trebalo u tu svrhu nikakovo drugo sredstvo rabiti. Ovaj slučaj dovoljno nam dokazuje, đa ne pate samo ljudi od zubne boli, nego i životinje. Nu međjutim nam je ved odavna dobro poznato, da ta vrst bolesti nije trebala čekati na dolazak ljudskog plemena, jer se je šunljih zubi našlo u špiljah ođ takozvanog špiljskog medjeda (Ursus spelaus), koji je davno prije naše dobe živio i čije su kosti našli okamenjene u više špilja. Pomislimo samo, kakovu je užasnu kriku i viku morala ova ogromna životinja podići, kad ju je zub zabolio! |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 310 — Evo još jednog primjera. Jedan pas zadobio je u tučnjavi i hrvanju sa mačkami grdnu ranu, jer skoro da nije pri tom oko izgubio. Oko tog psa izpalo je iz očinje šupljine, te jedva malo visilo na vidnom živcu i na njekojih žilica. Dozvani živinar htjede bolestno oko odmah odstraniti, nu videdi junačku uztrp- Ijivost psa odluči se, da če izpalo oko opet utisnuti u očinju šupljinu i onda liečiti. Najvećom pomnjom uze živinar izpalo oko, te podigne gornju vedju i umjesti oko na svoje miesto. Pri tom je dugo motrio oko psa, te ga valjano namjesti i poveže. Psa su za vrieme operacije čvrsto držali, prem nije baš ni jedan put bolno zajecao, a kad su ga pustili, poče u radosti i veselju skakati oko svog gospodara i oko živinara, te jim lizati ruke u znak hvale i priznanja. Na psu se je oko opet u očinjoj šupljini posve zacielilo tako, da nijesi mogao poznati, koje je oko izpalo bilo. Ali i pseto nije moglo nikad ići mimo živinara, da od radosti ne skoči na njega, ter mu je svaki put lizalo sretnu ruku, pokazivajuć mu tim svoju privrženost i zahvalnost. Zareznike ubijajuee emulzije. Vjerojatno je, da su ljudi nastojali vojevati i uništavati koje kakve nametnice biljaka od ono doba, od kad se baviše sa gojenjem i njegovanjem biljaka i ostalih rastlina. U novije doba rabe se za uništavanje nametnica, koje žive na bilju i rastlina, razna lučbena sredstva t. j , kemički liekovi, kao: karbolna kiselina, petrolej, sumporougljen, pyridin i katranove tvari. Nu sva ova sredstva nijesu posve prikladna kao sredstvo za uništavanje bilinskih nametnica s toga, što se njeki od tih liekova ne dadu u vodi raztopiti, te se ne mogu ne razredjeni rabiti, pošto mogu život biljaka uništiti ili dapače njihovom rastenju škoditi. A. Targioni-Tozzeti i G. Del Quercio (Le Staž. sperim. agr. ital. XX. 5—32. 449—470 i izviešde u Hilger´s Jahresbericht 1891.) pokušali su, da ovu neđaču i nepogodnost odstrane. Kao posve ne škodljivo sredstvo prokušano je ovo : I. emulzija od sapuna i petroleja sa 0 5 do 2´0´´/o; emulzija od sumporo-ugljana sa 0´5 do IO"/,,; emulzija od nitrobenzola sa 0 5 do O^TS^/^j i emulzija od benzola sa 0 5 do 0-75g/o. II. emulzija od alkohola sapunske raztopine sa petrolejom od 0-5 do l"2"/o; emulzija od alkohol, sapunske raztopine sa sumporo-Ugljanom od 0´25 do 0 Td^/o; emulzija od alkohol, sapunske raztopine sa nitrobenzola od 0-25 do O^^/o i emulzija od alkohol, sapunske raztopine sa benzolom od 0 25 do 0"5´´/p. Pošto promjena topline kod uporabe ovakovih liekova na rastline više manje škodljivo djeluje, najbolje je, da se ovakova sredstva za uništenje nametnica upotrebljuju poslie 4 sata po podne. I H. Quantin (Compt. rend. CXII. 1293.) preporuča zareznike uništujude sredstvo, koje on pravi od jednakih djelova sumporo-ugljana i od loše vrsti bilinskog ulja, te onda mieša sa povoljnom količinom vode, koja je prosta od vapna. Takovu vodu dobiti ćeš, ako se vođa sodom pomieša i onda dekantira (odlieva). Izipra,T7-a,l2:_ u zadnjem članku: „Podkornjaci" podkrale su se sliedeće pogrieške: na strani 222., red. 15. ozgor, na str. 225., red 19. ozgor i na str. 226., red 3. ozgor čitaj stopala mjesto pipala; na str. 225., red 8. ozdol čitaj „glabra tu s" mjesto glabraxus ; na str. 227., red 3. ozgor izpusti jedan put ,Pokrilje valjkasto prema kraju pokrilja". Uređničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta. |