DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
:- 3^3 — Značaj zareznlka u šumarstva. PređavEDJe dr. N. A, HoIodOTOTSkog, profesora šumarskog zavoda u Petrogradu. U šumarstvu imaju 2;arezmci (kukci, bube) veliku znameDitost: OBI do- Bašaju šumi korist ili kvar. Škodljivih zarezaika ima više, te su za prouSavaiije mnogo važolji, nego što su koristni ^ zareznici, Šteta od zareznika predstavlja u šumarstvu samo jedan dio one ogromne štete, koju oni Sine bilju u obće. Oni čine štetu i ne pitomljenom bilju u stanovitih okolnostih, nu kako je čovjek postavio bilje u osobite uslove, ono i strada mnogo više, nego ne pitomljeno. Boreći se sa svojimi gospodarstvenim! interesi, čovjek vrlo često ruši onu harmoniju i ravnovjesje, koje jur postoji u prirodi. Uslied toga pojavlja se mogućnost razmnožanju njekih štetonosnih zareznika od tolike količine, do koje nebi moglo nikako doći u ne pitomljenoj divnoj prirodi I tako ma da u mnogih slučajevih ! savršeno ne pitomljene primitivne šume mogu samo postrađati od zareznika, ipak je opravdano umovanje da veći dio kvara, kojega zareznici nanašaju šumi, mora biti u saveza s uvjeti i sa načinom samoga šumarenja. Pravac suvremenog šumarcnja o šumah zavisi uviek od suvremenih go spodarstvenih potreba. Prema ovome valja da računamo o postojećih uvjetih šumarenja i da dovedemo naše gospodarstvene interese po mogućnosti u sklad s uvjeti, koje iziskuju pravilni razvitak i napredovanje šume. Zato je neobhodno potrebito, da upotrebimo sva sredstva proti štetonosnim zareznikom. A da se sva sredstva upotrebe uspješno, treba da se upoznamo sa životom zareznika dotičnog mjesta i okolice. Ako uzmemo, da u njekom mjestu gospodarstveni interesi zahtjevaju gojenje šum^ od četinjača, koje imaju najbolju prodajnu cienu, a da te četinjače najviše stradaju od zareznika, onda ćemo u tom slučaju morati nastojati, da u tih dvih protivŠtinah nadjemo kakav mu drago srednji put ili izlaz. Taj srednji izlaz biti će, ako brižljivo timarimo i čuvamo šumu u svrhu, da se po mogućnosti umanje ne normalnosti, izazvane samom ogojom, i da nastojimo preduzetimi sredstvi zapriečiti umnožanje škodljivih zareznika.^ * Pojam 0 škodljivosti zareznika posve je relativaB. Zaista u prirodi i ne ima niti škodljivili, niti koristnih zareznika. Ako je njeka vrst šumskog drveda podvržeua jednim iii drugim parasitom ili kakovim inim škodljivcem, oada ona izumire 1 zamjenjuje se sa drugom, u okoinostih bolje izdržljivom šumom. Čovjek podržava i gaji stanovitu vrst šum. drveća, koja je prikladnija i koristnija za njega. On ne računa na to, da li ima drugili izdržljivih vrsti, pa ma one bile tako važne i koristne. Uslied toga zavisi sve od gospodarstvenih uvjeta, jer ono, što je kod jednog uvjeta štetno, može biti kod drugog koristno. Tako n. pr. zareznici listo- Meri (chTysomelidae) broje se medju štetonosne, jer se hrane lišjasike i drugog drveća, nu ako se tu primjerice goje Četinja5e, od kojih se mladice (biljke) nalaze pod zaklovom jasika i topola, onda se može gumar u takovtm slučaju nadati, da de se ondje pojaviti jasikov Ustožder (G-ina tremula), koji neće četinjače napadati. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 334 — Sad da vidimo, kakav kvar mogu zareznici počiniti u šumah. S gledišta biljne patologije kvar i oštećenje, koje zareznici šumi nanieti mogu, .može !se podieiiti u tri kategorije. 1. Oštećenje i uništenje bilne tkanine, 2- Sisanje biljne mezgre (soka). 3. Oštećenje, koje izaziva suvišan priljev inezgre, razne nadutosti ili u obće izmjenu normalnog oblika stanovitog diela drveta. Vidljiva su oštećenja prve kategorije. Ovakova oštećenja prouzrokuju savršeni zareznici ili njihove ličinke^ oružane s nsnimi čeljusti, koje su prikladne za grizanje. Takovi zareznici jedu i nništuju sve ogranke i sve tkanine rastlinja. Razni kukci nagrizaju mladice i njihove korienčiće ili jih posve pregrizaju. Ličinka hrasta (Melohonta vulgaris i hypocastani) nagriza korienčiće mladih borića Ili inog drveća i tim uništuje šumski podmladak. Ličinke drugih zareznika (Elateridae) pojedu sjeme raznih vrsti šum. drveća u tlu itd. Koru povriedjuju takodjer veoma mnogi zareznicL TJslied toga na oštećenih mjestih pojavlja se obilno izticanje mezgre. U tom obziru veoma je važan u šumarstvu borov slonić {I-Iylobius abietis), koji užasno oštećuje četinjaste šume, nagrizavajuć nježnu koru mladih borića. Drugi zareznici snesu svoja jaja pod koru, a iz tih jaja tečajem stanovite dobe izlegu se ličinke, koje izgrizaju koru i građe po njoj raznolike bušotine u raznih pravcih. Na ovaj isti način škodljiv je i Pissodes notatus, jedan od najžešćih neprijatelja bora. Ali koru najjače uništuju zareznici takozvani korožderi (Scoljtidae i Bostryhidae), koji se većinom odlikuju vrlo pravilnimi bušotinami. Oni prave bušotine u samoj kori (a to su pravi korožderi) ili u lubu (lubožderi) ili pako u samom drvenom đieiu bjelike (bjelikari). Bilo je dosta prepiraka o tom. da li korožderi napadaju na zdrava drveća ili samo na bolestna. Ova prepirka započelo je najžešće biesniti 50. i 60. godine ovoga stoljeća. Specialisti bili su podieljeni u dva tabora. Jedan od tih tabora pojavio se je kao „zaštitaik bolesti*, a drugi kao „zaštitnik zdravlja". Na čelu prvog tabora stajao je Eatzeburg, otac šumarske entimologije, a predstavnik drugoga tabora ili drugog maiienja bio je čuveni franceski ličenjak Pery. Prvi nazor zavladao je dugo, ali posije učinilo je znatne ustupke drugom protivnom mienju. Ovu prepirku riešili su učenjaci sada ovako: "Korožderi u najviše slučajeva napadaju samo na oborena (izvaljena) boiestoa ili matora drveća, ali u pomanjkanju takovih, oni mogu prelaziti i na zdrava drveća, te jim biti vrlo opasni. Istinitost ovakovog umovanja potvrdjuje se do sada mnogimi činjenicami, s kojimi ćemo se upoznati niže. Oštećenje, koje mogu zareznici kori nanieti, veonia štetono^no djeluje i na razvitak i život drveća, jer se oštećenjem kore narušava normalno kokmje i podieienie mezgre. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 335 ™ . Ima, vrlo mnogo zareznika, takođjer važnih u šumarstvu, koji oštećuju drvene djeiove, srciku i bjeliku. Tako n. pr. gosjenica vrbarca (Cogsiis ligniperđa) opasno oštećuje drvo raznih listnjata. Obično njih mnogo živi na jedaon-i stablu, pa bnše široke bušotine i time prouzrokuju obikio isticanje mezgi-e, a često nništuju drvo posve. U drvu listDJaca i četinjača žive ličinke zareznika brkača (Cerambjcidae). Njihove bušotine na popriecnom prorezu imaju eliptički oblik. Široke i na poprieĆBom prorezu okrugle bušotine buše u ćetinjačah ličinke zareznika Sirex. Napokon ima medju korožderima zareznika, koji duboko buše drvo i po^ njemu svojim! bušotinami crtaju raznolike pruge, a to su Xyleborus i Trjpodendron. Na srčiku n. pr. napada korožder Mjclophilus piniperda. On buši koru mlade grane ili mladice (obično u vrhu bora)-; uvlaci se malo po malo sve dublje, i kad dodje do srčike, onda ju izjede svu dotle, dokle može prodrieti. Stoga se mladica osuši i objesi kao da je posječena. Lišće i četinje osobito postrađaju od gusjenice leptira, a takođjer i ličinke zareznika Teuthredinidae. I gusjenica i ličinka obično brste list ili četinju stanovitim redom, kao po njekoj unapred osnovanoj osnovi. Oni uviek naeimaju list skraja, brsteći ga ili izkružujući komadić po komadić sve do glavnog (srednjeg) listnog živca. Onda se po malo pomaknu i opet započmu izkruživati u istom pravcu, Četinju brste i s jedne i s-druge strane takOj da u sredini ostaje samo glavni živac. Ovakav način brštenja vrlo je ekonomični. Gusjenica obrsti najveću površinu lista i list joj nikad ne ođpane od peteljke, niti opada prije vremena. U ovom se pokazuje važan nagon gusjenice, koji se pojavljuje rezultatom njezinog prilagodjivanja u borbi za obstanak. Vrlo malo ima gusjenica, koje ne imaju toga nagona (instinkta) i brste list bez ikakva reda, te ga često odgrizaju od petljike i obaljuju prije vremena, kao što Čini Ocneria monaha. Osim tog načina objedanja lista ima još i drugi način, koga možemo nazvati „skeletovanje" t. j . nagrizanje mekčine lista s gornje strane izmeđju mreže listnih živaca. Nagrizanje biva često kroz listne plojke. Tada se na listu pojave rupe (škulje) sad veće, sad manje, a kad kad ostaje od lista samo gola mreža živaca ili samo okostnica lista. Tako žderu lišće n. pr. ličinke i podpuni zareznici (imago) većina listo ždera Chrjsomelidae. U ostalom na taj način brste list i mnoge druge gusjenice, dok su još mlade i malene. Treći način brštenja lista ili četinje može se zvati „miniranje" t. j . izjedanje mekčine lista ili četinje izmedju gornje i đoljne pokožice. Minirajuće ličinke dolaze od mnogih zareznika, ali obično od sitnih, kao što je ličmka od bubice Orchestes fagi, koja se vidi na bukvi ili od leptira Nepticola. Kad kad su podrovi (mine) u listu vrlo liepi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 336 — Mnogi zarcznici zavijaju list u obliku toboica, u kojem njihove ličinke /ive, braneći se tkaninom lista n. pr. listni zavirači Totruicidae i :cjekoje bube RhvBchifidae. Oštećenje iista u velike, a osobito četijija, veoiaa je škodljivo drveću. Gubitkom lista otegoćuje se disanje i hraneiije drveća, uslied cesa ovo oboli i pogine. Cviet i plod takodjer stradaju od zareznika, "Razni „slomći" nesu svoja jaja 0 plodište jabučnog cvieta, kao što čini Anthonomus pomoram ili u plod graba kao što to čini žižak Bruhus piši iii u jabuku, kao što to čini Sageosasra pamonana i t. d. Ovakova oštećivanja znatno prieee umnožavanju bilja u obće. Oštećenja druge kategorije t. i. sisanje i oduzimanje biljevne mezgre proizvadjaju zareznici, koji imaju sisaljke u ustijuh za grizanje ili za ubadanje, kao što to čine razni ušenci — Aphidae, Ovakova su oštećivanja najopasnija za nježne biljke, koje se još nijesu razvile i odrveaile, ali kvarovi od ovakovih ušenaca još su veći u voćarstvu, nego u šumarstvu. Ako ušenci njekoiiko godina bez prestanka žive najednom te istom stablu, onda ga oni sisanjem soka napokon veoma oslabe i tim ga upravo priugotove za one zareznike, koji izbjegavaju i ne vole sočna i smolasta drveća. Tako primjerice kad koroMer napadne na podpuno zdravo drvo, zalieva se sokom ili smolom vrlo jako učinjena ranica, u kojoj vrlo često i sam zareznik ugine. Ako stablo oskudieva na soku, onda korožder progriza njegovu koru bez ikakve zaprieke i onda snese svoja jaja. Stoge se oštećenja ove druge kategorije pođpunim pravom smatrati imaju kao predtečc mnogih budućih opasnih oštećivanja. Oštećivanja treće kategorije vrlo su različita. Ovakova oštećivanja očituju se u obliku stvaranja bolestnih otoka ili u promjeni normalnog oblika stanovite česti drveta. Ovakove bolesti prozvali su gukami ili babuškami, ma da taj naziv i nije baš najpriklađMiji, Taj naziv „guka´´ ili babuška može se upotrebiti za one otoke iii izraslice na bilju, koje su posve odieljene od one česti biljke, ua kojoj se nalaze. Oblik jim je sploh okrugljast. Kad kada imaju takove guke iz vana bodljike. Ovakove guke ili izraslice tvore zareznici „cvoiidae." Cjnipidae soašaju svoja jaja u ma koju čest biljke ili rastline. Poslie razvije se iz tih jaja ličinka, koja (bilo svojim zavijanjem ili drugim kojim načinom) razdražuje biljnu tkaninu oko sebe, Uslied toga počme se tkanina razrašćivati oko ličinke, dok ju posve ne zatvori. Stiene od babuška imaju obično tri sloja, i to: nutrašnji, srednji i vanjski Unutraf?nji sloj sastoji se iz sićušnih sočnih stanica sa tankimi pregradami. Stanice srednjeg iii^ tvrdog sloja vdo su sbijene i imaju debele pregradke, docira su stanice vanjskog sloja mekane. Babuške su vrlo različite i po sastavu i po boji. Ako se u babuški nalazi samo jedna ličinka, onda se takova babuška zove jednođieka, a ako ima više Učinka, onda višedieloa. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 337 — Babuške možemo viditi na svih festib drveta. Ima jih na korieBU, na deblu, na granali, na lišću, pupoljcih i na cvietu. Od svih zarezoika CjDipiđae tvore najrazliČEije i najzuačajmje babuške. Ali osim ovakovih babužka ima još i drugih sliMh, što Jih tvore i mnogi drugi zareznici. Nematus capreae tvore crvene babuške na ivovom listu, a te babuške nijesu odvojene, nego zapremaju svu debljinu lista. Po svoj prilici biti će, da ovakove babuške tvori zareznik razdražujućora tekućinom, koju kod snašanja jaja izlieva iz spolnog prohoda u ranu lista. Na stablu, na granah i korenju tvore razne otoke, koje su prilično slične babuškam, i ličinke zareznika ili biljni ušenci svojim sisanjem. Tako n. p. ličinka od sićušne mušice Cecidomjia salicis živi u tankih ivovih mlađieah i tvori na njima otoke, koje su slične babuški. Bezkrilna generacija trsnog ašeoca, šišajući korien vinove loze takodjer tvori na njemu otoke. Bezkrilni ušenci Chremes abietis svojim sisanjem tvore otok i skraćivanje četinja na dnu mladja. Takve četinje promjenjene i po obliku i po boji zbijene jedna uz drugu predočuju nam oblik mlađe jelove šešarice. Isto tako i gusjenice leptira Grapholitha zebeana, podolana i dr. bušeć koru četinjača tvore svojimi bušotinami otok poput babuške. Svi ovi otoci nazivaju se obično babuška. Medju bakuške uvršćuju njeki i bolest nazvana rak *, koju tvore biljni ušenci svojim sisanjem, prem se ova bolest još više razlikuje od pravih babuška= Tako n. p. krvavi ušenac (Schizoneura lanigera) šišajući sok na kori jabuke tvori veliko oticanje, te napokon i razpucanje bolestne kore. Konačno ovamo brojimo i razna zavijanja, te u obće oštećenja na listu ili petljiki; nu medju svima slične su babuške otokom u obhku male bobice na listu bresta, koje pravi ušenac Tetranueura ulmi. Tvorenjem babuška nisu sareznici tako opasni po zdravlje i obstanak rastlina osim trsnog ušenca, koji siše sok vinove loze. Ovakova tvorba babuška može uplivati štetonosno na drvo tekar onda, kad se babuške pojave u velikoj množini i to njekoliko godina jedna za drugim. Da završimo naše promatranje o štetonosnih zarezuikah u šumarstvu sa gledišta biljne patologije, spomenuti ćemo i njekoje obće posljedice, koje stižu ozhedjeno drvo, ma da se je ono i oporavilo. Ovdje na prvom mjestu treba da uzmemo obzir na vanjski izgled ozhedjenog i bolestnog stabla. Prve godine poslie napadaja štetonosnih zareznika na stablo njegova je krošnja slabije prolistala listom ili četinjama. AU unatoč tomu poslie pretrpljene bolesti nisu Mšće, niti četinje normalno razvijene, nego budu uviek manji. Najbolji primjer u tomu neka nam slaže takozvani četkasti Ijetorasti, koji su pokriveni vrlo kratkom i krutom četinjom. Ovakovi Ijetorasti pojavljuju se poslie nagriženja po leptiru Ocneria m ona eh a. Na boru poslie nagrižeuja ovog štetonosnog leptira pojavljuju se vrlo kratki Ijetorasti (mladice), na vrhu kojih se nalazi kita širokih i kratkih četinja, a po tomu nazivamo jih kitastimi. * Takav rak može se nazvati „lažnim rakom", jer na bilju tvori bolest „rak" kao proizvod stanovite smole. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 888 — Kad se ma s koje mu drago česti stabla uklone mnogi pupoljci ili Ijetorasti, onda đolnja čest njegova ostaje obilatija mezgrom, te uslied toga tjera Ijetoraste obilnije, nego obično. Na takovom stablu razvija se lišće ili četinje takođjer ne normalno. Isto tako kad i sa .bora opane mnogo četinja^ razvijaju se Ijetorasti iz pobočnih njegovih pupoljaka, koji se nalaze izmedju četinja, što u normalnom stanju nikad ne biva. U šumarstvu pako umanjenje godišnjeg prirasta pojavlja se kao obća posljedica oštećenja po zareznicih. I onda, kad je bilo drvo izvrgnuto jačim ozliedam, ne može ono ni kasnije da se dugo oporavi, te njekoliko godina za drugim donosi ne normalni prirast kako u debljini, tako i u visini. Normalni svoj prirast povraća ono tek posije njekoliko godina. Nakon znatnijeg i dužeg oštećenja bivaju i godišnji godovi drveta tanji no obično za koju godinu^ a tim podjedno manji je i godišnji prirast. Sad da razmatramo oštećivanja ili bolje kvar zareznika sa čisto šumarskog gledišta. Kod toga valja obzir uzeti: 1. na veličinu kvara i na uvjete, pod kojima se taj kvar povećati ili umanjiti može; 2. na štetu u pogledu trajanja i uporabe šumskog materijala i 3. na štetonosnost zareznika u obće kako na ukupnu gospodarstvenu osnovu šumarenja, tako i na razne djelove iste. Veličina štete, koju zarezaici nanose šumam, vrlo je različita, jer ni svi zareznici ne mogu biti jednako štetonosni. Prema tomu podielili su učenjaci sve zareznike u tri hrpe: na malo, na znatno i na vrlo štetonosne zareznike. Malo štetonosni zareznici jesu oni, koji tvore vrlo neznatna oštećenja, a ovamo spadaju ličinke, što grade podrove u listu ili tvore babuške i na drugih čestih drveća. Ovamo se ubrajaju i oni zareznici, koji se riedko pojavljuju ili koji sbog slabog razmnožavanja malo oštećuju drveće i to odmah njeke vrsti. Osobito škodljivim! zovemo one zareznike, koje zaista narušavaju zdravlje i pravilni razvitak drveća, ali ne oštećuju velike površine šume, niti mogu drveću nanieti smrtne ozlede. Kao predstavnici ovoga roda zareznika služe: gusjenica Dasjchira pudibunda (koja brsti razne vrsti listnjača) ili Eetimnia bouliana (koja oštećuje borove Ijetoraste). Napokon veoma škodljivim! nazivamo one zareznike, koji su uviek opasni kako po zdravlje, tako i po obstanak drveća, Ovamo brojimo većinu koroždera Sco!ytydae i Bostrjchidae, kaludjerak, borov svilac i t. đ. Šteta svijuh ovih rodova zareznika ima relativan značaj, jer ona zavisi od raznih okolnosti i uvjeta. Tako´u. p. jedan te isti zareznik kod njekih okoli nosti može biti više škodljiv, a kod drugih manje. Veličina štete zavisi jošod žustroće (brzine) razmnožanja zareznika, od njegove veličine škodljivosti, opornosti proti raznim bolestim i t d. Osim toga veoma je važno i to, u kojem se stadiju pojavljuje zareznik kao štetočinja t. j . da li u stanju ličinke ili u stanju imago — savršenom obliku, IJ potonjem skčaju zareznik je manje škodljiv, jer on u stadiju ličinke troši najveću količinu hrane. Konaćoo veličina štete zavisi još i od toga, koje djelove drveća zareznik oštećuje najviše. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 339 Najškodljiviji i mjopasniji su svi ooi zareznici, koji se hrane izkljacivo korienom ili lubom drveća. KazEe Trsti šumskog drveća ae stradaju od zareznika jednako, Listnjaf.e n. p. kako smo to prije spomenuli, mnogo su žilavije proti oštećenju zareznika, nego četinjače, jer imaju veću snagu 2a obnovu. Zareznici mogu obrstiti sve lišće listnjača, ali one mogu se vremenom opet Matom zaodjeti. I u ovom slučaju šteta od zareznika obično se završoje time, što listnjar donese manje roda ili ga nikako ne rodi. Četinjača naprotiv, kad jednom izgubi svu svoju četinju, osuši se posve ili u najboljem slučaju ona veoma oboli. Od zareznika međju četinjačami najžilavije drvo je ariževo , a najnježnije i najosjetljivije je jela. Za jelu n. pr. ocneria monacba veoma je opasan štetočinja, a za druge četinjače malo škodljiv. Veličina štete ili oštećenja zareznika zavisi od uzrasta i starosti drveća. Stara i mlada drveća više stradaju od zareznika, nego drveća srednje starosti i uzrasta. Mlado drveće najosjetljivije je onda, kad mu gusjenica obrsti sve lišće ili četinju, ali cajbrže propadne i osuši se onda, kad mu povriedi korien n. p. ličinka majske bube. Razumjeva se samo po sebi, u koliko je drvo bujnije i zdravije, u toliko se ono i više snagom opire svim štetnim uticajem, te i samim zareznikom. Mlade presadnice n. p. veoma su nježne i najprije podložne napadajima zareznika, oštećivanju i raznim bolestim. Isto tako i tlo, na kojemu raste šuma ili razsadajak, ima veliki upliv na razvitak i napredak podmladka. Nadalje od važnog je značaja i doba, u koje se zareznici pojavljuju kao štetočinje. Oni zareznici, koji oštećuju četinjače u proljeću, mnogo su opasniji od. onih zareznika, koji se pojavljuju ljeti, jer s proljeća drveće treba da je najzdravije i najsnažnije, kako bi poslie dugog zimskog spavanju obnovilo svoj razvitak i pognalo nove Ijetoraste. Prema tomu Trachea piniperda mnogo je škodljivija od Fidonie priniarie, jer gusjenice prvog leptira napadaju na borove Ijetoaaste s proljeća, a gusjenice dragog pojavljuju se tek usried ljeta, kad su Ijetorasti već odrvenili. Za listnjače je posve obratno. Kad listnjaće odmah s proljeća izgube lišće obnove ga mnogo brže, nego kad ga izgube posije. Tako n. p. ako listnjača rano s proljeća ogoli, ona se opet zaodjene novim listom najduže do polovice ljeta, ali ako izgubi lišće u ljetu koncem lipnja ili srpnja (po Dasidira pidi bunda), onda ga nije više u stanju obnoviti preko cielog ljeta. U ostalom i ovaj potonji slučaj ne nosi za sobom posliedicu, da mora drvo propasti, pošto je lišće odslužilo svoju glavnu zadaću još u proljeću i do prve polovice ljeta. Osim toga veličina štete od zaraznika zavisi još i od toplote ili od stanja samog vremena. Toplo i suho ljeto podpomaže razvitak i razmnoženje zarez nika i pomnožava broj njihovih generacija. Korožderi n= p. za vrieme toplog ljeta pređju tri generacije, a za vrieme hlađnod i vlažnog ljeta jedva dvie generacije. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 340 — Posve samo proljeće, posije kojega često nastupe t. zv. pozni mrazovi veoma škodljivo djeluju na mnoge zareznike, naročito oa one, čije se ličinke izlegu raco kao Trachea piniperda. Kišovito i vlažno ljeto umanjuje kako razmnoženje zareznika, tako i štete od njih. U pogledu uporabe I trajnosti šumskog drva, šteta od zareznika može bili pođieljena na kvar u fizioložkom i tehničkom smislu« Sa fizioložke strane škodljivi su oni zareznici, koji narušavaju zdravlje, te priete i obstanku đrveta. Medju ovakove na prvom mjestu brojimo koroždere i njeke slonice (Hjlobius Pissodes), majska bubu (imenito njezinu ličinku), borovog svilca i t. d. Sa tehničke strane škodljivi su oni zareznici, koji napadaju na oborena t. j . posječena stabla, lies i t d. Bušeći drvo u raznih pravcib, oni umanjuju njegovu vrieđnost za lies i za drugo gradivo, a tim i njegovu cienu. Amo brojimo štetočinitelja Lymexy]on navale; to je uzana i dugačka bubica, koja buši uzke cilinđričke bušotine u hrastovo drvo. Nu još opasniji su brkači (Cerambyciđae) iz roda Hjlotrupes, Callidium, čije ličinke žive izključivo u drvu. Konačno i ličinke Sirex-a takodjer žive u drvu i u njemu na isti način buše bušotine u svih pravcih. Ima mnogo zareznika, koji su škodljivi drveću i sa fizioložke i sa tehničke strane. Tako n. p. ličinke njekih brkača, a kad kad parazitiraju i u posve zdravom drvu, kao n. p, u jeli Tetropium luridum. a u topoli Saperda carcharis, I gusjenice raznih leptira iz reda xylstropMa (Trochilium apiforme) veoma su opasni neprijatelji topole, a vrbarac po gotovo svim listnjačam, jer buši u njima vrlo široke bušotine, U ođnošaju prema obćem poduzeću i raznim svrham šum. gospodarenja škodljivi zareznici mogu se razdieliti na dvie hrpe i to: na štetočinitelje šumskih presadnica i na štetočinitelje šumskog podmlatka. Ali u pogledu štete ne može se postaviti točna medja izmedju šum. presadnica i podmladka, pošto se štetočiniteljem presadnica često nazivaju takovi zareznici, koji otegoćuju podizanje nove šume — podmladka, a Štetočinitelji podmladka takovi zareznici, koji napadaju na odrasla drveća i na čitavu površinu šume. Kao primjer štetočinitelja šumskih presadnica možemo navesti Hylabius-a abietis-a, ličinku majske buhe (melolontha) i gusjenicu Agrostis vestigialis. Hulobius nagriza koru borovim mladicam; Melolontha korien biljaka raznih šum. drveća i napokon Agrostis oštećuje korien i borovih biljka i dragog šum. drveća. Ima osim toga mnogo zareznika, koji se ili u jedno isto doba ili u raznih stadijah svoga razvitka pojavljuju kao štetočinitelji presadnica i podmladka. Tako n. p, gusjenica malenog leptira Retinia bouliana oštećuje borove biljke kako na mladicah u lihah razsadnika, tako i na odraslih biljkuh t. j . m podmladku. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 31 <-- 31 --> PDF |
-" 341 Majska buba n stadiju lićinke´ osobito oštećuje presadnice, pošto odraslom´ podmladku ona nije u stanju naškoditi. Medjutim u stanju imago (kao savršen zareznik) bušenjem lišća ooa oštećuje i presadnice i podmladak. Korožder Mjclopbulus piniperda leže se i izvađja pod, korom starih izumirućili borova, a u stadiju imago nagriza srčinu ovršnih Ijetorasta i upresadnicah i u podmladku.. , Uslied silnog razmnoženja zareznika obći razvitak i napredak §um- gospodarenja može. biti podvrgnut raznim promjenam. Sredstva^ koja se neobhodno preduzeti moraju u slučaju, ako se zarezaiei pojave često, vrlo su skupa, te njihova uporaba veoma umanjuje rentu i dohodak šume. Kad kad opet sbog silnog opustošenja koroždera i mnogih opasnih štetocinitelja mora se sječi velika površina šume, što ima tu posljedicu, da. se ciene drva snize. Napokon često se događjaju i takovi slučajevi, da se sbog napadanja zareznika moraju posječi oni šumski djelo vi, koje po gospodarstvenoj osnovi ne dolaze pod sječu u toj godini, a na protiv, da se zadrže ne posječeni oni djelo vi, koji bi prema gospodarstvenoj osnovi valjalo posječi baš u toj godini. Naredba bana kraljevinab. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije od 10. lipnja 1893. br. 28.625. 0 provedbi ssakoaa od 27. travnja 1893. o lovu ^a kraljevine Hrvatsku i´Slavoniju (Sbomika br. 36. god- 1893.). ađ § 1—3. Čl L Pravo lova mogu po zakonu vršiti samo upravne občine i vlastnici zemljištah, nu ovi potonji samo uvjetno, naime onda, ako posjeduju zamijište od najmanje 400 katastralnih jutarah (jutro po 1600D hvt) u spojenom, dakle neprekinutom kompleksu. Ta neprekidnost kompleksa sastoji se u tom, da se može sjedne zem- Ijištne čestice doći do druge, neprelazeć preko tudjega zemljišta. U smislu § 3. zakona nesmatra se prekinućem zemljištnoga kompleksa, ako krozanj idu javne ceste, željeznice, vode i slični predmeti, pod kojimi se imadu razumjevati razne gospodarske i inđustrijalne udesbe, kao n. pr, kanali svake vrsti, nasipi, spuzaljke za drva itd. Javni poljski putevi, kao ni javne ceste, a tako isto ni servitutni putevi, kojimi se služe samo stanoviti mjedjašBi posjednici, ako presjecaju zemljište, neprekidaju dotični zemljištni kompleks. ad § 4. ČL II. Tko želi imati posebno svoje lovište na spojenom kompleksu od najmanje 400 ralih, mora zamoliti propisanim načinom u kourske |