DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 4     <-- 4 -->        PDF

314


PiceaOmorica. Panč.


Ovo visoko drvo spušta pravce u zemlju korenje, stablo mu je dupke
uzpravljeno, preko polovine golo (bezgranja); kora je na stablu spolja siva, iz
nutra ridjasta; grane su kratke, gornje uspravljene, srednje razvedene, a donje
viseće sa uzpravljemm vrhovima; površina je grana od krutih dlaka rutava i od
kratkih, drvenih stapaka (za lišće) gredovita; lišće je na granama sasebice
utvrđjeno, a sve skupa na jednu, gornju stranu navedeno, na mladim granama
plosno, završkasto, na starim četvrtasto i na vrhu zatubasto, ozdola zeleno, a
ozgo sa belom prugom od belih taćkica. Mace su na lanjskim granama pršlje-
Basto i dosta nagusto stavljene, one su složene iz sitnih, smedjastih listića, na
svaki od kojih je posadjeno s gornje strane po 8—12 prašnika. Šešarice su nasadjene
na vrhu kratkih grana, koje su kad uzpravljene, kad razvedene, a kadšto
i viseće; mladje su ugasito ljubičaste, eliticne, na gornjem kraju završkaste,
matore smedje, jajaste, na vrhu zatubaste; listići, što sastavljaju šešarice, okruglasti
su, s polja pod vrhom,crtasti, a obodom nejednako zubćasti, pošto prospu
semke jaspe iza svakog tog lista ukrite su po dve semke, podboćene iz nutra
jednim sitnim priperkom; semke su sitne, okončane su po jednim krilom, koje
je još jednom duže od same semke.


Cveta prema godini od Marta do Maja, a pred zimu su semke u šešarlcama
zrele, premda pofiinju istom s proleća iz japećih šešarica da ispadaju.


Raste po brdskim stranama na jugo-zapadu od Srbije, u Zaovinama ispod
Crvene Stene, više Rastišta i na Janjcu više Štule, a kažu da omorike ima i
u obližojoj Bosni na brdu Semetešu ne daleko od Višegrada, a Javili su iz
Croe Gore, da je Omorika i tamo poznata i da raste po Jezerima oko Durmitora


Narodna imena: Omorika, omora, frena.


Razlike izmedju tri drveta, jele, smrće i omorike mnoge su i dosta o&ite,
te već pri prvom pogledu padaju u oči i ako bi kogod imao prilike, da ih
uporedo gleda, nebi mogao nikako da ih pomete; ali gledajući ih gde jedno
gde drugo ni narod, koji obično ima za takve stvari bistre oči, nije bio na
cisto sa ova tri drveta i otud je došlo, da Je omorika dugo ostala zagonetna.
Smrča, iz daleka gledana, priliči na vrlo dugačku i zašiljastu piramidu stoga,
što ima grane dosta tanke, sve što niže to duže, donje su horizontalno razvedene
i u matorog drveća obično na zemlji ležeće, ređje je u matore šume i
u gustom sklopu smrčino deblo u donjoj trećini golo — bez grana. Jela na
protiv, čim poodraste, gubi donje grane, koje su svakad trsnatije i one što su
na gornjoj trećini stabla uspravljene su tako, da je vrh jelovog drveta svakad´
zakružen. Cetina je u smrče mnogo´ gašća, nego u jele i zato je smrčeva šuma
svakad mračnija od jelove. Pojedini list smrše većinom je četvrtast, redJe na mladom
granju nešto spljošten i skroz je zelen, ili ima, na sve četiri strane redove od "
beličastih tackica^ (stomata),, te-je lišće retko na grani na dve strane razvedeno,
već najviše na jednu, gornju stranu navedeno« U jele je naprotiv lišće
svakad- na granama dvoredice razvedeno, a beličaste se pruge vidjaju samo na
donjoj, od stabla okrenutoj strani lista. Smrčene su, šešarice većinom viseće,