DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 5     <-- 5 -->        PDF

~ ;U5 ~


glatke (ue suiolovLle); [iake su lm dugotajtie, po otpadanja ^iešarice postojane
i imaju ijrit>erke iza seiuena Bitne: ielimo KU pak šešarice Bvakad usspravljeiie,
jako smolo>/ite, liske su im trošne tako, da se po otpadanju tsva žiSarica raspada,
a pi´iperalc iza semena dugačak je, preko svoje liske pružen i buvraćcn,


Oaioiika se odlikuje ovim osobinama: stablo je matoro. preko polovine
golo (bez graua) i ono što im^i grana, one rebavo stoje, kratke su i većinom
su niz stablo oborene; Cetina je kao u smrte na jednu stranu navedena, a
pojedine su liske samo mlade plesne; matore su četvrtaste i imaju sgornje,
stablu okrenute strane beiičastu prugu od sitnih tacaka (stomata). Šišarice su
sitne, najviše od sudlanice \ uspravljene su, horizontalno razvedene i viseće:
liske su im postojane, obodom zub(:aste, a spolja duž crtaste, iza semena je
priperak vrlo kratak,´ a semke su crne, dosta sitne.


I druge dve azijske fele, P. Orientalis i P. Ayanensis, koje su se
isprva za istovetne smatrale sa našom omorikomj lako se od nje razlikuju.
Prva ima obilatu krunu od dugih, razvedenih grana, lišće četvrtasto, ugasito
zeleno ili na sve četiri strane sa slabo vidljivoni, belicastom prugom; u naše
pak omorike kruna je uzana (na priliku jablana) zbog kratkih, rehavo slavljenih
i niz stablo oborenih grana, a četina je sivasta od dve jasne pruge, što
gornju stranu lišća zauzimaju. U japanske je fele ćetina našoj omorici ravna,
ali su prve šesarice sitnije i imaju liske duguljaste, i na vrhu krnje, a ne kao
u naše omorike okrugljaste, ceiim obodom, sitno zupčaste.


Svi razmeri omorike — kao što pre spomenusmo — još nisu dobro poznati:
tako još ne znamo pouzdano ni visine, do koje ona može da poraste, a
to stoga, što u pristupnijim mestima, bar koliko za sada znamo, omorike ili
nema mnogo ili je većinom mlada (kao u Zaovinama), a gde je poviše ima,
kao na brdu Janjcu više Štule, to je mesto jako ustrto i stavljeno je na samoj
bosanskoj granici, te nije najzgodnije za proučavanje ovog roda. Gde pak ima
matorijeg drveća, kao više Rastišta, tu se u cesti ne može da vidi, koji je od
koga grma veći, te da se najveći obori i izmeri. Godine 1880. jedan od tih
najvećih grmova posecen imao je 137 leta, visinu od 30 metara, preSnik od
385 cmtr.y grane su mu bile 1—2 metra duge, lišće na vršnim granama
(mlađje) plosno, zašiljasto, matorije Sevrtasto, zatubasto 8—12 m. m. dugo;
mace 2—4 m, m. duge, 1 m. m. široke; šešarice 40-60 m. m. duge, 12—25


m. m. široke, mlade ugasito-ljubičaste, ehptićne, u gornjem kraju završkaste,
matore smedje, jajaste ; semke 2.3—3 m. m. duge, sa krilom 8 m. m. dugim
i po sredi 4 m. m. širokim.
Ako uporedimo godine porasta otsečene omorike sa visinom i debljinom
stabla, doznaćemo računom, da je ovo drvo narašćivalo svake godine u visinu
za 22 c. m., a u debljinu za 2-8 m. m., što pokazuje, da omorika dosta sporo
raste\ a da se ona u opšte dosta mućno podiže, to je Paućić pokusom do


´ Narašćivanje u debljinu iznosilo je prvih 60 god. 25´4, a posledBjih 78 godina
il´5 d. m.