DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 412 — Ako´ se već aeće da rabi geodezija od Koroskenija, onda bi se imala ova ili popuniti ili nova napisati. Šumarska zoologija, botanika, tehnologija, taksacija, raSunanje vriednosti šuma (ima knjiga od Kestercaneka), kućanstvo i uprava šuma, dakle naj važnije šumarske znanosti uče se na križevačkom sav odu samo po škriptah. Ostali slični zavodi u inozemstva imaju za sve ove predmete gotove knjige za slušatelje šumarstva, dočim jih mi ne imamo, već kuburimo. Mnijem, da smo na polju šumarske literature mi Hrvati najsiromašaijij akoprem nebi trebali biti, da je samo malo radinosti^ marljivosti, za rad, a ne ima precienjivanja samoga sebe i preziranja. Već 30 godina postoji naš šumarski zavod, pak za četvrt stoljeća nije se našao nitko, da bi ove knjige napisao zanaš zavod ili da bi bar prevod dobre njemačke knjige upriličio. Mimogred ću reći, da bi bolje bilo, da se njeki „delija" (visokoškolac) primi zahvalnog posla, pa da napiše n. pr. taksacijn, nego da se pravda o „visokom naobrazovanju". Ako sve prednavedeno promotrimo, onda ćemo razabrati, da na križevačkom zavodu ne ima kandidat knjiga, pak da se obširn o naobraziti ne -može. Iz kratko sastavljenih škripta dobije slušatelj šumarstva tekar pojam, a 0 sv´estranom šumarskom izobraženju ne ima ni govora. Na državnom izpitti pita se kandidat po njemačkih obširnih djelih iz taksacije i tehologije. Ako je pako kandidat drž. izpita učio po zavodskih škriptah, onda ne ima dvojbe, da će na izpitu pasti, jer su sva škripta stara, neobnavljena i prema duhu vremena neizpravljena i već sto puta prepisana, Iz svega prednavedenoga sliedi „da je kandidat žrtva starih zavodskih škripta. Ako puomatramo ovakovog svršenog šumara u praksi, onda ćemo opaziti, da je skroz nevješt u svom zvanju. Uz sav trud i muku, koju je uložio kod učenja šumarske znanosti, iz zavodskih škripta mora on na dr>´avnom izpitu pasti, ako za vrieme prakse nije čitao njemačke knjige, po^to hrvatskih žali bože ne ima. Na mnogih mjestih niesu naše šumarske prilike takove, da bi kandidat šumarstva imao zaista dovoljnu praksu, to ga prikuju u pisarni, pak — što ono naši vele -— ,,deri uviek jednu kozu" (osim riedkih izznimaka). Ovako kandidat potroO dvie do tri godine, te se tada sprema za državni izpit. Doznaka drva i njekoje manje vanjske radnje sva mu je praksa, pak ako mu-„šef i to ne dozvoljava, onda nezna ni gdje su šume, ni gdje lugarije. Kakova je to praksa? Obće je mnienje, da se kandidat mora za vrieme prakse učiti, kupujući njemačka skupa djela. Obično je ali, da je šumarski vježbenik plaćen sa 25-30 for. (kao đnevničar III. razreda) te siroma niti da živi, niti du umre, pak se još od njega traži, da kupuje njemačka djela. Na uzmimo, da si kanidat njemačka djela zbilja nabavi. |