DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 400 — t Vladimir Kiseljak.* NeđokuSiva providnost, koje do današnjega dana ni shvatio ni protumačio Bije nitko, a valjda ni buduće generacije razjasniti neće, dovela nas tužni i razžalošćeni slušetelji do ovog hladnog groba, do buduće mirne postojbine Viađimira Kiseljaka, profesora kraljevskoga gospodarskoga i šumarskoga učilišta. Sila, koje u njezinu djelovanja nisu kadre zapriečiti ni uajkriepcije mišice, sila, koje ne svlada nijedna druga ni fizička, ai kemijska, niti fiziološka protusila, obori nam evo razvito stablo razgranjene krošnje, od kojega očekivasmo, da će nam jošte rađjati obilnim i plemenitim plodom. Bijasmo puni nade, željko iz- Sekivasmo prirod, štono će nam ga dati cviet, koji se zametnuo, pa eto . . stablu, što se razkrošnjilo i cvietom obilno nariesilo, ogrizao nevidljiv crv žilu srčanica, uništio organ, bez kojega na tom svietu života nije. Taj crv, kojega mi umrli stvorovi ovoga svieta krstimo strašnim i očajnim, imenom smrt , uzrokom je, da položismo u tvrđu i hladnu vječnu ložnicu hladno i ukočeno trošljivo tjelo. Dopratismo ga ovamo, da počiva u toj truhljivoj zemlji, dadosmo materi zemlji ono, što mu je ona za kratko vrieme uzajmila bila, ali duh, s kojim ona oe ima da razpolaže, duh velju, vinuo se u nebeske visine — u novu pravu postojbina svoju, gdje i-iias sve u nepoznatih nam sfera čeka — Vladimir Kiseljak rodio .se u liepoj našoj priestolnici u bielom Zagrebu dne 3L listopada 1849. godine od otca Ivana, danas sieđoga starine umirovljenoga gimnazijalnoga profesora i matere Josipe. Tamo je učio osnovne i gimnazijalne nauke. Bio je uviek dobar i poslušan sin^ a k tomu plemenita srca, u kojemu se već u mladoj dobi probudi želja za liepom božjom prirodom, u kojoj je većinu svoga života pi´oveo. Dali ga poradi toga roditelji na nauke u liepo naše gospodarsko učilište, u kojemu je uz svoju marljivost u naucih, poslušnost prema zakonom, ljubav i štovanje prema svojim poglavarom tako se oduševio za šumarstvo, da je postao pravi i uzorni borilac na obranu liepih naših šuma. Odmah iza svršenih nauka vidimo ga u šumah šestinskih, na imanju grofa Kulmera. Tu je on marljiv kao mravac; ne radi samo na dobro i korist svoga gospodara, nego se i uči, da postigne ono, za čim svaki mladi šumar težiti mora, da se naime osposobi za samostalno upravljanje šuma, toga po milu našu domovinu važnoga i unosnoga narodnoga dobra^ toga odlučnoga faktora za materijalno i zdravstveno naše stanje. I zbilja, već 7. svibnja god. 1871, đadoše mu takovu sposobnicu, a 19. travnja 1872. imenova ga Visoka kr. zem. vlada, unatoč tomu, što je bio JOŠ mlad — bilo mu je istom 22 godine — članom zamjenikom izpitnoga povjerensstva za lugare i šumarsko pomoćno osoblje. Kada se je izprasnilo mjesto jednoga učitelja šumarstva u našem učilištu, imenovala ga je Vis. kr, zemaljl vlada drugim učiteljem šumarstva 20, veljače 1873., nakon preustrojstva učilišta god. 1877. privremenim učiteljem šumarstva (10. travnja 1878.) i napokon ^´ Nadgrobno slovo, ito ga je rekao na grobu pokojnikovu prof. Ivan Poto^njak, |