DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 2     <-- 2 -->        PDF

— 400 —


t Vladimir Kiseljak.*


NeđokuSiva providnost, koje do današnjega dana ni shvatio ni protumačio
Bije nitko, a valjda ni buduće generacije razjasniti neće, dovela nas tužni i
razžalošćeni slušetelji do ovog hladnog groba, do buduće mirne postojbine Viađimira
Kiseljaka, profesora kraljevskoga gospodarskoga i šumarskoga učilišta.
Sila, koje u njezinu djelovanja nisu kadre zapriečiti ni uajkriepcije mišice, sila,
koje ne svlada nijedna druga ni fizička, ai kemijska, niti fiziološka protusila,
obori nam evo razvito stablo razgranjene krošnje, od kojega očekivasmo, da će
nam jošte rađjati obilnim i plemenitim plodom. Bijasmo puni nade, željko iz-
Sekivasmo prirod, štono će nam ga dati cviet, koji se zametnuo, pa eto . . stablu,
što se razkrošnjilo i cvietom obilno nariesilo, ogrizao nevidljiv crv žilu
srčanica, uništio organ, bez kojega na tom svietu života nije. Taj crv, kojega
mi umrli stvorovi ovoga svieta krstimo strašnim i očajnim, imenom smrt ,
uzrokom je, da položismo u tvrđu i hladnu vječnu ložnicu hladno i ukočeno
trošljivo tjelo. Dopratismo ga ovamo, da počiva u toj truhljivoj zemlji, dadosmo
materi zemlji ono, što mu je ona za kratko vrieme uzajmila bila, ali duh,
s kojim ona oe ima da razpolaže, duh velju, vinuo se u nebeske visine — u
novu pravu postojbina svoju, gdje i-iias sve u nepoznatih nam sfera čeka —


Vladimir Kiseljak rodio .se u liepoj našoj priestolnici u bielom Zagrebu
dne 3L listopada 1849. godine od otca Ivana, danas sieđoga starine umirovljenoga
gimnazijalnoga profesora i matere Josipe. Tamo je učio osnovne i gimnazijalne
nauke. Bio je uviek dobar i poslušan sin^ a k tomu plemenita srca, u
kojemu se već u mladoj dobi probudi želja za liepom božjom prirodom, u
kojoj je većinu svoga života pi´oveo. Dali ga poradi toga roditelji na nauke u
liepo naše gospodarsko učilište, u kojemu je uz svoju marljivost u naucih, poslušnost
prema zakonom, ljubav i štovanje prema svojim poglavarom tako se
oduševio za šumarstvo, da je postao pravi i uzorni borilac na obranu liepih
naših šuma. Odmah iza svršenih nauka vidimo ga u šumah šestinskih, na
imanju grofa Kulmera. Tu je on marljiv kao mravac; ne radi samo na dobro
i korist svoga gospodara, nego se i uči, da postigne ono, za čim svaki mladi
šumar težiti mora, da se naime osposobi za samostalno upravljanje šuma,
toga po milu našu domovinu važnoga i unosnoga narodnoga dobra^ toga odlučnoga
faktora za materijalno i zdravstveno naše stanje.


I zbilja, već 7. svibnja god. 1871, đadoše mu takovu sposobnicu, a


19. travnja 1872. imenova ga Visoka kr. zem. vlada, unatoč tomu, što je bio
JOŠ mlad — bilo mu je istom 22 godine — članom zamjenikom izpitnoga povjerensstva
za lugare i šumarsko pomoćno osoblje. Kada se je izprasnilo mjesto
jednoga učitelja šumarstva u našem učilištu, imenovala ga je Vis. kr, zemaljl
vlada drugim učiteljem šumarstva 20, veljače 1873., nakon preustrojstva učilišta
god. 1877. privremenim učiteljem šumarstva (10. travnja 1878.) i napokon
^´ Nadgrobno slovo, ito ga je rekao na grobu pokojnikovu prof. Ivan Poto^njak,




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 3     <-- 3 -->        PDF

— 401 -^
stalnim učiteljem u;´, dični naslov profesora 25. listopada 1881. Kuko se je u
odlučujućih suTiuirskih knigovib njegov rad i mar cieEio, vidi se iz toga, M.o je
u YIIL glavnoj skupštini hrvat^ko-sluvonskoga šumarskoga drui!:tva bio izabran
za trogodižte 1S85—1887. odbornikom zamjenikom u upravljajućem odboru
toga važnoga i koriatnoga družtva, a da je i Viđ, kr, zera. vlada cienila rad
i iiastojaiije pokojnikovo u školi i u šumi, dokazom oain je najnovije odlikovanje
od 30. rujua prošle godine, kojim je promaknut bio u Vili dnevnički
razred- On je to u istinu i zaslužio, jer ako se osvrnemo na jnjegov učiteljski
rad, viditi ćemo, kako mu uz obavljanje tc-žkih učiteljskih i šumarskih dužnosti
dostaje Jošte vremena, da radi i na književnom polju u svojoj struci. Eno napisao
je za svoje učenike knjigu o čuvanju šuma. te se javlja svako toliko
razoimi poučnim! članci u stručnih novinab. U/, to sve osobito se rado zabavljao
šumarskom entomologijom tako, da je postao specialistom u toj struci, kao što
i u lovačkej. Bavio se je naime i plemenitom zabavom — lovom, a bio je
pravi lovac, u kojega su tražili savjeta najvidjeniji lovci prostrane naše domovine.


Uz učiteljske svoje dužnosti vršio je i nadzor nad zavodskim! sumarni, a
šumski vrt uredio je tako^ da odgovara svim zahtjevom umnoga šumarenja, te
je u njemu odgojio na tisuće liepih biljka, koje su presadjene širom naše domovine.
— Čitavoga svoga učiteljevauja na našem ućilištu bio je u svezi sa
svimi našimi uvaženimi šumarskimi ličnostmi, a nije se skoro nijedna šumarska
skupština obđržavala, kod koje on uebi bio prisustvovao. Kao prijatelj mladeži
i prirode, rado je bio vodjom šumtekih ekskurzija, što ih je naše učiteljište,
svojim učenikom, priređjivalo, te nije, rekao bi, u Hrvatskoj^ Slavoniji, Dalmaciji,
Kranjskoj i Štajerskoj važnijeg šumskog predjela, kojega on posjetio i proučio
nije.


Pokojni Vladimir bio je čovjek, koji je uživao ljubav i štovanje svojih
sudrugova, čovjek, kojega je jednako štovala mladež kao dobroga svoga učitelja
i prijatelja, Čovjek kojega je ljubio i štovao svatko, tko je iole poznavao
plemenito njegovo srce. Zato neću, da vam pričam o njemu kao sinu, za kojim
plaču danas raztuženi starci roditelji, neću o bratu, za kojim uzdišu dva mu
razplakana brata i dvie sestre, neću o ostaloj rodbini — svim je bio miljenac,
svim štono rieč „duša od čovjeka". Ali jedno ću još da spomenem, jedno ću
još da mu savijem u vienac vrline , . . ljubav njegovu žarku prema svojoj obitelji.
Gorko cvili za njim neutješiva mu supruga i jedinica kćerka, koje je u
crno zavio, jer samo one znadu, kakova su na uviek izgubili druga i otca!


0 smrti, smrti, . . što to učini ?! Iztrgnnla si dragog sina iz roditeljskog
zagrljaja, ugrabila milog brata braći, otela ga iz nježnog zagrljaja milih sestara
i drage rodbine, a što još najosjetljivije boli, ugrabila si ljubljenog druga
nježnoj, dobroj i plemenitoj dražici, ukrala si preljubežljivoga otca sirotici
kćerki. Pa ne samo da si bila nesmiljena prema svim tim, raztužila si i nas
drugove i prijatelje njegove, razplakala učenike njegove, a kivna si bila i^na
naše učilište, te si mu u najboljoj muževnoj dobi iztrgala iz krila radinu silu,




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 402 —


poštena rodoljuba, kojemu su bujne hrvatske šume i zeleni lugovi bili ogledalo,
u kojemu je gledao sliku mile svoje hrvatske domovine.


0 bezobzirna smrti! . . . Sve si to ucinik, sve si to tako udesila, da se
popraviti neda, ali nešto ipak nisi, jer ne možeš nikada . . . . , Nećeš cikada
VI srdaca naših izbrisati mile uspomene na dragog i milog druga i prijatelja,
brata, rodjaka, supruga i otea, u kojega je bio pošten značaj i plemenito srdce.
Nećeš, jer ne možeš, iz srdaca naših izčupati uvjerenja, da je uz sve tvoje nesmiljeno
i bezobzirno tamanjenje, našega Vladimira ipak zapao novi bolji život
u nebeskih visinah, jer je on tvrdo i zaufano vjerovao, kao što vjerujemo i mi
u rieci našega Spasitelja;


E g 0 s u m r e s u r e c t i 0 e t vita, q u i e r e đ i t i n me, e t i a m s i
m 0 r t u u s f a e r i t, v i v e t. Nećeš nam uzeti nade, da ćemo se s njime
ipak još sastati, jer nam i opet veli naš Spasitelj i odkupitelj svieta^ Qui a
V e n i t hora, i n q u a o m u e s, (j u i i n m o n u m e n t i s s u n t, a u d i e n t
voćem f i 1 i i 1) e i, e t p r o c e d e n t, cj u i bona f e c e r u n t a d r e s urectionem
vitae.


Tom tvrdom vjerom i sladkom nadom utješeni smo dragi pokojnice^ jer
znamo, da je duh Tvoj poletio u nebeske visine, a da će ti izmučeno tjelo
samo po&ivati u toj Idađnoj raki, dok se ona na glas angjeoske trublje ne
otvori, da sjedini sa neumrlom dušom svojom.


Dotle Yladimiire s Bogom, dok se sastanemo u sferah već tebi poznatih,
a nama jošte nedokučivih, Gekaj na nas, dok i nama usud odkroji, da dodjemo
k tebi, a da nas dočekaš prijateljski, kako si nam prijateljem i ovdje bio, neka
ti bude ova gruda zemlje, kojom te pokrivamo, laka!


Šumska proizvodnja 1 trgovina/^


I.
Drvotržka tvrdka F. Neuberger i sin, koja ima u modvuško-rieckoj županiji
4 pilane na paru (Lokve, Sušica, Jasenak, Ogulin), šalje nam blagohotno
ovaj ivješčaj, koji uvrštujemo podpun, premda se dotiče i trgovine u hrastovini,
koja neima svoje proizvoriište u našem kraju, da nekiđamo objašnjene
prilike za hrastovinu i za meki lies, što se opet odavle izvozi, te nam izvještaj
podade osvrt na cielo drvotržtvo u minuloj godini


Izvozno poslovanje u liesu a g. "1892., piše navedena veletvrdka,
stajalo je glavno pod utjecajem poznate carinske politike, zavladale u istoj godini
u Francuzkoj.


Hrast„ To prolzvodnici, to inozem.ski uvoznici, svi su Izvanredno upeli,
da upotrebe odredjeno vrieme do carinskoga povišenja, te zaštite što veću muo


´* Ovo firtics priobclajomo \A „glav:LJOg^ iKVJeataja o gospodarstvu; obrtu, trgovini
proiv?.era .ssBJskc tt-gova^ko-obrtnlčke komore Z´d, god. 180"2« Uredničt-vo.