DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
W Dotična naredba, kojom se uvadjaju oSevidnici, kaže naročito, da se upo rabom istih posao kod gosp, ureda umanjuje, o čem se zaista ni nedvoji, kao što ni 0 toffis da se s istirai posao kod šumarija podvostručuje. Prema naredbi imaju se očevidnici do 10 budućeg mjeseca gospodarstvenom uredbu na uporabu predložiti Tim ostaje šumarija bez ocevidnika, a da su takovi šumariji u njihovom uredovanju, ako takovo neće da zapinje, neobhođno potrebiti, uvjeren je svaki, koji vani kod šumarije službuje. Što dakle ostaje drugo šumariji, nego oceviđnike sastaviti i prepisati u svrhu, da si može prepis pridržati. Posao je dakle kod gosp. ureda umanjen, doćim je kod šumarije podvostručen. Šumar, pristav odnosno vježbenik ima dakle tu ženialnu zadaću, jer pisara kod šumarija II. banske imovne obćine ne ima, da se kroz cieli mjesec, osobito u Jeseni i zimi, kada su vanjske radnje najobsežnije, bavi sa očevidnici, mjesto da se uporabi kod vanjskih radnja. Mnogo bi bilo shodnije, da se prijave unašaju kod šumarija u bilježnicu, kao što je to bivalo do uredjenja oćevidnika, te da se ovi potonji vode kod gosp, ureda, u koju bi se svrhu mogao namjestiti jedan dnevnićar, Dosadnjim načinom vodjenja očeviđnika dolazi se do toga, da pod istim brojem jedne političke obćine dolazi više prijava, jer jedna poL obćina može zahvatati u dvie i tri šumarije, te tim nastaje smješarija. Tako n. p. poL obć, Sunja zahvaća u I. i HL kot, šumariju II. banske imovne obćine^ te se stoga nalaze u toj poi obćini prijave br. 1 od I i IIL šumarije, čega bi nestalo, da se očevidnici uvedu kod gosp, ureda. Stoga se ne mogu načuditi, ako njeki gospodin, koji ne ima pojma o službovanju kod šumarija^ a k toma nije ni strukovnjak veli, da blagodat očeviđnika priznaje svaki šumar, kako se ^u Šum.listu´^ br. 4. od t. g. na strani 150 čitati može ako prem svaki šumar, koji neima osim dodieljenog mu pristava ili vježbenika nikakovog dnevničara, težko osjeća, đa mu je službovanje po očevidnioih u velike obterećeno, te da za volju točnog vodjenja istih i ono malo prostog vremena žrtvovati mora. Stara hrvatska poslovica veli: na mladjima sviet ostaje. To je istina nepo bitna, nu drugo je pitanje, kakvu će korist sviet od mladjih imati. Mnogo je pristava i vježbenika, koji živeć u nadi na bolju budućnostIjobeć Kvoju struku, marljivo rade, ali n tom svom radu nagaze na razne zapreke, koje jim se ponajviše sa nestrukovne strane stavljaju, pak tražeć lieka, riedko ga kad nadju. Klipovi, koji jim se tim pod noge, bacaju ne mogu se često odkloniti, a riedko ima tko tolike odvažnosti, da proti tomu ustane, pak videć nz to, da većinom onaj, kojemu je više stalo do svega drugoga, nego do struke i da ima udobniji život, izgubi sam volju za rad. Ima slučajeva^ da je pristav i vježbenik položio i višji državni izpit za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, pak ipak ostaje pisarom, te žaba |