DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 22 <-- 22 --> PDF |
_ 420 ~ cielom tielu tako, da se izparivanje plinova i primanje zraka u tielo i u Djega ne obavlja samo na Jednom mjestu, već kroz cielo tielo. Po tome je sjegurno, da se sielo njuha nalazi kod dašnih cievi. Prvi pokus u tom predmetu izveo je Lehmann. Lelimann probušio je na više mjesta stienu od staklene boce, te u ove otvore metnuo razne kukce, okrenuo jih zađkom prema nutri, a pričvrstio jih uz staklo sa malim! kolutići voska. Glava i poprsje bili su vani, dočim je stražnje tielo zajedno sa zadkom unutar stršilo. Poslie toga napunio je bocu sa jakimi mirisi, što ih je pravio izgorenim perjem, sumporom i drugim. Promatrajući kukce, gdje se živahno i nemirno amo tamo kreću, zaključivao je, da mirišu pomoću kože. Ovim pokusom čini se na prvi pogled, kao da se njušilo nalazi u blizini dužnica. Medjutim ima važnih razloga i protiva tomu. Uzmimo slučaj, kad u naša dihala dolazi dim ili para, bez da s našima njušilima u doticaj dodje. Nedvojbeno je, da će se time živci razđražiti tako, da ćemo i nehotice kušati da ih iz sebe iztjeramo. Vidimo to više kod ljudi, kada duhan puše i kad im se nehotice dim zaleti, jer će ih to nagnati na kašalj i stim je skopčano manje više burnije disanje grudišta. Isto to moglo se je dogoditi s kukcima, s kojimi je Lehmann pokuse pravio. I njima je mogao dim od izgorenih pera u dušnik doći, te jih tako razđražiti, da se od toga amo tamo kretali i vrtili. Taj nazor, da se njuh ne nalazi u blizini dušniea, podkriepljuje time, što na pr. med, malo smmrdljivo meso, dakle stvari slabijeg mirisa, vrlo slabo đieluju na pčele ili kukce, koji inače na takovo meso idu. Niti po znanstvenih iztraživanjih ne može se tvrditi, da se baš ovdje nalazi sjedište njuha. Radilo se i o tom, da se sielo njuha nadje oko ustiju pa i u samih ustiuh, jer je posve naravno, da mu je onda, kada uzima hranu, njuh u prvom redu od potrebe. Ali ovaj nazor razorio je Peris malenim pokusom. Namazao on kukcima Ijepivom usta i okolo njih, pa su sve jednako njušili kao i prije, U novije doba došlo se do togaj da ticala zareznika prenose miris, pa se ta tvrdnja pokušala i dokazati. Evo što Fosel pripovieđa o svojih pokusih sa pčelami. Pošto sam tri pčele ostavio nekoliko dana gladovati, odrezao sam jednoj obadva ticala, dragoj cielu prednju stranu glave do očiju, a treću ostavio.sain neozliedjenu. Za malo umočim glavicu od bačenke (žućke) u med i stavim ju blizu pčela, koje su posve mirno sjedile. Kad sam primaknuo iglu na jedan cnt. blizine, opazila ju neozledjena pčela, Osjetiv med, kretala je ticala prama igli. Kad sam iglu polagano odmicao, bez da je pčela med okusila, sliedila bi ona iglu, i kad bi samo mogla okusila bi med sa glavice igle. Ona osa, kojoj sam prednju strunu glave odrezao, dakle sva ćutUa iz astiju odstranio, pouiela se posvema slično, kao i ona neoštećena. Ovako oštećena unjušila je med isto tako, pa i u istoj daljini, kao i ona netaknutu, a isto tako i ticali kretala prama igli. Ostavio sam da dodje do igle, ali kako je i naravno^ med nije mogla usisati |