DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 22     <-- 22 -->        PDF

_ 420 ~


cielom tielu tako, da se izparivanje plinova i primanje zraka u tielo i u Djega
ne obavlja samo na Jednom mjestu, već kroz cielo tielo.


Po tome je sjegurno, da se sielo njuha nalazi kod dašnih cievi. Prvi
pokus u tom predmetu izveo je Lehmann. Lelimann probušio je na više mjesta
stienu od staklene boce, te u ove otvore metnuo razne kukce, okrenuo jih
zađkom prema nutri, a pričvrstio jih uz staklo sa malim! kolutići voska. Glava
i poprsje bili su vani, dočim je stražnje tielo zajedno sa zadkom unutar stršilo.
Poslie toga napunio je bocu sa jakimi mirisi, što ih je pravio izgorenim perjem,
sumporom i drugim.


Promatrajući kukce, gdje se živahno i nemirno amo tamo kreću, zaključivao
je, da mirišu pomoću kože. Ovim pokusom čini se na prvi pogled, kao
da se njušilo nalazi u blizini dužnica. Medjutim ima važnih razloga i protiva
tomu. Uzmimo slučaj, kad u naša dihala dolazi dim ili para, bez da s našima
njušilima u doticaj dodje. Nedvojbeno je, da će se time živci razđražiti tako,
da ćemo i nehotice kušati da ih iz sebe iztjeramo. Vidimo to više kod ljudi,
kada duhan puše i kad im se nehotice dim zaleti, jer će ih to nagnati na kašalj
i stim je skopčano manje više burnije disanje grudišta.


Isto to moglo se je dogoditi s kukcima, s kojimi je Lehmann pokuse
pravio. I njima je mogao dim od izgorenih pera u dušnik doći, te jih tako razđražiti,
da se od toga amo tamo kretali i vrtili. Taj nazor, da se njuh ne nalazi
u blizini dušniea, podkriepljuje time, što na pr. med, malo smmrdljivo
meso, dakle stvari slabijeg mirisa, vrlo slabo đieluju na pčele ili kukce, koji
inače na takovo meso idu. Niti po znanstvenih iztraživanjih ne može se tvrditi,
da se baš ovdje nalazi sjedište njuha. Radilo se i o tom, da se sielo njuha nadje
oko ustiju pa i u samih ustiuh, jer je posve naravno, da mu je onda, kada
uzima hranu, njuh u prvom redu od potrebe.


Ali ovaj nazor razorio je Peris malenim pokusom. Namazao on kukcima
Ijepivom usta i okolo njih, pa su sve jednako njušili kao i prije, U novije doba
došlo se do togaj da ticala zareznika prenose miris, pa se ta tvrdnja pokušala
i dokazati.


Evo što Fosel pripovieđa o svojih pokusih sa pčelami. Pošto sam tri pčele
ostavio nekoliko dana gladovati, odrezao sam jednoj obadva ticala, dragoj cielu
prednju stranu glave do očiju, a treću ostavio.sain neozliedjenu. Za malo
umočim glavicu od bačenke (žućke) u med i stavim ju blizu pčela, koje su
posve mirno sjedile. Kad sam primaknuo iglu na jedan cnt. blizine, opazila ju
neozledjena pčela, Osjetiv med, kretala je ticala prama igli. Kad sam iglu polagano
odmicao, bez da je pčela med okusila, sliedila bi ona iglu, i kad bi
samo mogla okusila bi med sa glavice igle. Ona osa, kojoj sam prednju strunu
glave odrezao, dakle sva ćutUa iz astiju odstranio, pouiela se posvema slično,
kao i ona neoštećena. Ovako oštećena unjušila je med isto tako, pa i u istoj
daljini, kao i ona netaknutu, a isto tako i ticali kretala prama igli. Ostavio
sam da dodje do igle, ali kako je i naravno^ med nije mogla usisati