DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 24     <-- 24 -->        PDF

422


__ Sliedeći dan opetovao je taj pokus više puta, pa jednom zgodom, kad je


metniio meso odveć blizu ticalam, kukac kao da se je razljutio, povukao je


ticala posve natrag do nadvratnjaka, po´ svoj prilici 2ato, da mu ne smetaju.


Može biti da se osebujnost tik kukaca sastoji u tom, što u vodi živu,
te je miris stvari u vodi mnogo manji, nego li u zraku.


Njuh je u životu zareznika od mnogo veće važnosti, nego kod drugih
životinja. Njuh ne samo da kukca vodi, tražećeg hranu, nego ga i opreznim
čini na opasnost, koja mu prieti od njegovih neprijatelja.


Tako opisuje Peris svoja opažanja o ženki (Dinatus vrsti) ose-samice. Ta
osa prije nego si ide tražiti plien, zatrpa svoje gnjezdo sa malo pieska. Zemlju
jednog takvog gojezda razceprkao je palicom, docim je drugo pokrio svojom
toplom rukom.


Prva osa bila je zbunjena, kada se je vratila k gnjezdu. Letila je naokolo,
micala ticali na sve strane tražeći ulaz. Napokon ga nadje. Druga se osa na
povratku veoma iznenadila. Moja ruka, koja je prilično znojna bila, ostavila je
na piesku svoj miris. Osa kao da se začudila, te htjede saznati? odakle taj
miris. Hodajući okolo pieska, dođje na mjesto, gdje sam ja svoju ruku ostavio.
Ovdje je sastala, pa titrajući sa ticali, doticala se pieska. Siromašna životinjica,
koliko se izmučila,, dok je letila gore dole po pieskU; turajući ticala u
piesak kud god je hodala, ne bi li, našla uzrok tome mirisu. Napokon stane,
te si počme čistiti ticala, upravo kao kad si čovjek tare oči, da bolje opazi
željni predmet. Nu sve u zalud. Poklopljena ode, ali se za kratki, čas vrati
natrag, pa da nastavi svoje pretraživanje. Ovaj put nije bila tako strašljiva i
zbunjena, bilo da je sunce uzparilo miris moje ruke ili opet da su joj ticala
oštrija bila. Za čas našla svoje- gnjezdo. Iz pripoviedanoga se vidi? da zareznici
u svom njuhu imadu neki putokaz, kojim si traže svoju hranu i koji jih vodi
u njihova obitavališta.


Osobito je to Lubbork točno proučavao, koji međju ostalim tvrdi, da
mravi posve dobro mogu razlikovati put^ po kom su išli. Forel je istu veoma
razvitu sposobnost kod mrava opazio. tJzeo je jednog mrava, koji se upravo
k svom mravinjaku uputio, te ga metnuo jedan-metar, daleko od njegovih drugova
i to u istom pravcu, u kom^ su i oni išli., Ma koliko put to opetovao,
mrav bi svaki put malo stao, dok se mogao iznaći, a onda bi pošao pravcem
svojih drugova.


´ Ovaj je pokus Forela opreznim učinio da iztraži, koje ćutilo pomaže mravu,
da može naći trag svjih drugova.


On tvrdi, da mravi zato ne imaju posebnih organa, već jim samo moraju
ticala ne oštećena biti. Forel svakako drži, da mrav traži svoje gnjezdo
samo poraoćju njuha. Nadalje tvrdi isti, da njuh može zarezniku i za to služiti,
da razpozna prostor, u kom se nalazi, i da upozna obličje njegovo/Mrav sjegurno
razlikuje utiske desnog ili lievog ticala. On razlikuje i razpoznava pomoćju
svojih ticala obće strane puta^ kojim prolazi u svoj mravinjak, te se
pomoćju istih ugiblje smetajućim predmetom.