DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 469 —


Njekoji prirodni faktori, koji prieče umnožavanje zareznika u šumi, spomenuti
su već prije. Medju ovakovimi na prvo mjesto dolazi toplota, te u obće
meteorologički uvjeti. Toplo i suho lieto podpomaže razmnožavanje zareznika,
a hladno i mokro lieto naprotiv prieči umnožavanje istih. Osobito ubitačno djeluje
na zareznike brza promjena toplote t. j . promjena toplog i hladnog
vremena n. pr. s jeseni i s proljeva. Od takovih promjena poginu mnoge gusjenice,
imenito nepokrivene dlakarai (Trahea piniperda).


Osim prirodnih uzroka spomenuti ćemo i bolesti zareznika, koje se pojavljuju
kao zaraza medju njima razvitkom gljivica na njihovom tielu. Zatim
spomenuti valja ptice, te njeke utamanjivaće rareznika i napokon njeke parazite
iz roda ihneimonida i tahina.


Gljivice, proizvodeći česte zaraze raznih bolesti na zareznicih, znatno
umanjiiju njihovu množinu i suzbijaju naglo razmnožavanje. Koliko su one
štetne po razmnožavanje zareznika, razabire se iz njeke glavne bolesti njihove



naime muskardine, koja se pojavlja na svilcih (Bombix mori).
Na gusjenici, koja je poginula od gljivice Botrytis Bassiana (iz hrpe
Pyrenomycetes), izrašćuju razgranjeni i bezbrojni konci, koji imaju na vrbovih
okrugljaste snopiće. Kad ovakove spore ma kojim načinom napadnu zdravu
gusjenicu, počrau se razvijati na njoj u tanki končić, koji probija kroz kožu i
pod njome razraste i razgranjuje se i dalje po svom tielu gusjenice. Na krajevih
ovakovih končića razvijaju se sada cilindričke spore, te se odiele od končića
i onda slobodno plivaju po krvi gusjenice. U krvi gusjenice razvijaju spore
drugo pokolenje cilindričkih spora. Iz cilindričkih spora razvija se končasta
gljiva, od koje gusjenica postaje mekana, te onda ugine.
Ovu bolest razpoznati ćemo izvana po ugasitih žutih pjegah na koži
gusjenice. Pjege se pojavljuju osmog ili devetog dana poslie zaraze. Tada gusjenica
obično ništa ne jede, ona se nekreče i napokon ugine za dva tjedna od
dana zaraze.
Mrtva gusjenica ma da je mekana postala, vrlo brzo opet postane tvrda
uslied daljeg razvitka gljive u njoj. Cielo njezino tielo izpunjuje se gljivicom.
Ako se takova gusjenica na vlažnom mjestu nalazi, onda kroz nju proraste
gljivica dalje, noseć na sebi okruglaste spore, od kojih smo počeli opisivati
bolest.
Muskardina ne napada samo svilce, ona ubija i razne druge gusjenice,
medju koje brojimo i gusjenicu borovog svilca (gastropacha pini)^ koja je vrlo
opasna četinjačam.
Ova se je bolest pojavila u Franceskoj na svilcu u prvoj polovici ovoga
stoljeća. Sad pak gotovo ni nenapada svilce, nego ju je zamjenila druga bolest
zvana „pebrin."
Veoma jo opasna po zareznike i gljivica iz hrpe Eutomophthorea-e. Ako
spore ovakove gljivice dodju na kožu gusjenice, onda i one brzo urašćuju i
razgranjuju se po cielom tielu. Za vrieme bolovanja gusjenica izgleda zdrava,