DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 476 —
Podkornjaci (Scolytidae).


Sastavio Bogomir Karakaš.
(Nastavak).


II. Surođnici: Scoljtini. Bjelikari.
Nadvratnjak sa strane skoro do kraja uzvišen; štit ja^an i duboko utisnut.
Pokrilje na kraju nije strmo, već kusasto. Potrbušje se prema zadki diže.
Ticala izlaze izpred očiju, te nisu koljenasta, sa kratkom držkom Cievanica
ima na izvanjskom rubu jaku kuku. Treći nožni dio dvokrp, te mnogo širiji od
predidućih. Dolaze samo na listačama. Prohodi se nalaze izpod kore, te zasiecaju
obično duboko u bieliku.


a). Vrst Seolytus.


Ticalo sa 7 članim rezkom i velikom, Ijušturastom kijačicom, koja je
dulja nego li s^m zezak. Oči odruge, spreda vrlo slabo izverugane. Cievanica
na izvanjskom rubu bez zuba, prednje jako izvinute. Tielo svjetlucaste, obično
posve golišavo.


1. Se. Geofroji Goetze Veliki briestov bjelikar.
Crn ili crno sraedj, svjetao, sa crvenožutimi ticali i stopali i smedjimi,
kad kada crno pjegastimi pokriljem. Nadvratnjak nešto širiji, nego li dug, vrlo
tanano priknjast. Pokrilje je prema zadki znatno uže, a pokrito je priknjastimi
prugami, kojih je medjuprostor nepravilno posijan sa malimi piknjami.


Kod mnžaka a i kod ženke je prednja strana glave žuto dlakava.


Dug je 4—6 mm.


Dolazi što se tiče geografičkog razširenja skoro svagdje, gdje i sliedeć


(Se. Ratzeburgi, brezov bjelikar), bilo to na briestu crvenom ili jagnjedu. Leti
u drugoj polovici mjeseca svibnja. Legući mu je prohod više jedar, te dug
3—5 cmt. a i viša; prohodi ličinka izprva su stisnuti jedan do drugoga, a
poslie se na sve strane šire, te se razgranjuju u kori tako, da obično bieliku
niti ne taknu Samo kadkad. a to je kad je kora osobito tanka, nalaze se kolievke
dielomično i u bieliki, inače obično ostaju u liku i kori. On napada kao
i većina ostalih podkornjaka ponajprije boležljiva drveća, te dovodi ovakova
drveća i do osušenja. Pomaže mu kod toga mali briestov bielikar, kojeg se
prohodi po tom razpoznavaju, što su mnogo manji. Ratzeburg pripovieda, da
su se u jednom drvoredu kraj Berlina morala briestova stabla izvaditi, jer da
su kao nešto boležljiva od tih kukaca napadnuta i posve uništena bila.


Predhodne mjere, kao i način samog utamanjivanja naveden je kod malog
briestovog bielikara.


2. Se. Ratzeburgi. Veliki brezin bjelikar.
Svjetlo crne boje sa crvenkasto žuto-smedjimi ticali i nogami. Pročelje sa
malom izdubinom, koja se osobito kod ženke jasno razpoznaje. Nadvratnjak