DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 487 dalje, što nije takodjer dokazao, da je u one krajiške obitelji spadao, koje su u svoje vrieme izpjinjavale dužnosti obveze u pogledu davanja vojnika. Proti ovoj odluci podnio je Gj. C. utok, te je kr. banski stol riešenjem svojim od 23. travnja 1891. br. 2410 ukinuo odluku spomenutog suda sa slieđedih razloga: viđiv, da su po naputku A. k zakonom od 11. srpnja 1881. izdanom za provedbu načina uživanja šume i naročito po §-u 3. i predzadnjoj alineji §-a 4. tog naputka sudovi kao gruntovne oblasti nadležni uredovati samo pri osnutku pravoužitniSkog katastra i tečajem reklamacijonalnog postupka, a da njihovo odlučivanje prestaje, čim je definitivni kataster predan imovnoj obćini, jer se molbe posije toga predane, kojim se hoće postidi promjena u kotastru po § 14. istog zakona, predati imađu odnosnoj imovnoj obdini na nadležno riešenje; s razloga, da je u ovom slučaju definitivni kataster imovnoj obdini predan 1. ožujka 1883., da je utjecatelj dne 28. veljače i 10. svibnja kod imovne obdine predao molbu za izpravak katastra, pa da i je odlukom iste imovne obeiue od 4. i 11. svibnja broj 305 i 702 uvršten, al riešitbom iste imovne obdine od 18. prosinca 1888. broj 1312. opet brisan iz tog katastra; s razloga, po tomu, da odluka, kojom je utjecatelj brisan iz katastra ni ne potiče od strane suda, da inđi sud taj nije nadležan bio upustiti se u riešenje utoka, kojeg je Gj. C. proti riešitbi imovne obdine određjujudoj brisanje iz katastra uložio i koji mu je ustupljen dopisom vladinog povjerenika bez datuma broj 54, već ga je istom povjereniku vratiti imao, — obnašao analogno § 343. i 339. br. 1 gr. p. p. ne samo nadpadnutu odluku, ved i onu od 15. svibnja 1889, broj 164 z. ukinuti i prvomu sudu naložiti, da iza pravomodnosti ove riešitbe utok. Gj. C, dostavljen mu po vladinom povjereniku na nadležno uredovanja vrati, za da stranka prava tim utokom stečena ne gubi kroz nenadležno uredovanje toga suda. Proti ovoj riešitbi uložio je Gj. C. vanredni previdni utok, te je kr. stol sedmorice odlukom svojom ođ 6 svibnja 1892* br. 1151, ođputio previdni utok Gj. C-a. i potvrdio napadnutu riešitbu bansko-stolnu, jer je opravdana iz razloga tamo navedenih, i obzirom na naredbu kr. zem. vlade od 29. ožujka 1892. broj 28057 : 1891., glasom koje je za riešenje pitanja glede prava užitničtva, ako je po nezadovoljnoj stranci i uložen utok, nadležan upravni odbor dotične županijske oblasti. Carić (krvavi zalogaj ili palčid, MotaciUa Troglodjtes). Ova majušna ptičica u nas je stalna, te rado boravi u guštarah vlažnih gorskih šuma. Ona si vije od mašine umjetno gniezdo i provlači se kroz grmlje veoma vješto. U pogibelji sakriva se u šuplja drveta, pače i u mišje rupe. U zimi kad kad zapieva, t. j . ona cvrkude. Caridu ili palčiču u nas se malo pažnje posvjeduje, dočim on u Normandiji uživa veliki ugled, osobito ga štuju otei i majke obitelji, te svojim sinovom kod svake prilike kruto zabranjuju, da ueđiraju i neruše palčidevo gniezdo, pošto da je ova mala ptičica veliku uslugu čovječanstvu učinila. Tamo se priča naime, da kad ljudi nijesu oganj ili vatru poznavali, niti se vatrom služili, te se od studeni smrzavali, učini carić ili palčid takovo čudo kakovo nehtjede učiniti niti sam sokol, niti druga ptica. Carid vinu se pod oblake, te donese božansku iskru, ali pri tom spali skoro sve svoje perje. Da ubogog carida opet zaodjenu u ruho, složiše se sve ptice, te mu svaka dade po jedno pero. Njekoje ptice kao n. pr. crvendač (Sjlvia rubecula) približile su se tik do gorućega carida u namjeri, da mu u toj bijedi pomognu, ali i crvendačevo perje zahvati oganj, te mu je stoga od onda ostala na grlu crvena mrlja. Zato Niemci zovu crvendača Rotbkelchen, te ga stadoše takodjer obožavati i braniti. Nu to nije dugo trajalo, jer sad neštede njegovo gniezdo, dočim je carid još i sad ostao u milosti. Mnogi misle, da carida štite i da njegovo gniezdo neruše samo stoga, što je ta ptičica majušna. Ali tomu nije tako. U Normandiji živi u narodu još i danas ona priča, kolu smo prije spomenuli, pa ga uslied toga nitko niti hvata niti mu gniezdo |