DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 4»1|— čaj od šipkovih koSćica. Najprije valja Sipkove koStice oprati, zatim osušiti i tada osušene kao kavu pržiti, ali ne crno, te se onda kao kava skuhaju. DodavSi ovo takovomu uvarku nešta ruma, dobit ćeš piće, koje će se slabo razlikovali od kitajskoga čaja. Kakovo drveće da se uz vodu sadi. Osim vrbe može se uz vodu saditi obiSna joha (alnus glutinosa), glađka joha (alnus incana), jagajed (populus nigra) jasen i sremsa (prunus padus, Traubenkirsche). Ovo se drvede sadi odsječenima mladicama. Samo onuda, gdje se rubenina bieli, ne valja uz vodu saditi joševinu, jerbo od joševa korienja upije voda tvarih, koje su protivne bjelilu. Tisa (Taius baccata). Tisa pripada rodu Taxineaea, te je u svoj Evropi jedini predstavnik svoga roda. Ona je dvodoma. Muški cvietovi nalaze se na jednom đrvetu. a ženski na drugom, te se jedni i drugi pojavljuju još u jeseni u pazuhah četinja. Tisa cvieta u svibnju. Muški cvietovi stoje gusto na dnu prošlogodišnjih Ijetorasti i skupljeni su u mace, koje su usađjene na kratkih petljah. Petlje su na dnu okružene njekolicinom listića t. j . pripercima, a na svom vrhu nose prašnike. Svaki prašnik izgleda kao malo dugme i sjedi takodjer na kratkoj petljiki. Glava prašnika ili malo dugme razdieljeno je na 6 praSnica, koje se razdvajaju iznutra uzduž i iz njih izpada oplođujući prašak (pelud), I ženski cvietovi nalaze se na dnu prošlogodišnjih Ijetorasti, ali je njih uviek manje. Cviet se sastoji iz jednog izpravnog sjemenog pupoljčića na kratkoj peteljki, te je pokriven pripercima. Poslie oplođjenja pretvara se pupoljčić sjemena u bobicu, a priperci primaju oblik plitice t. j . tanjurića. U prvo vrieme plitica je zelena, a poslie postaje crvena i razraste se pod bobicom sve više, dok ju napokon posve nepokrije. Bobica je na kratkoj izpravnoj ili malo pognutoj petljiki. Na vrhu je otvorena, te je okrugljastog oblika, a boje crvene. Dozrieva u prosincu. Zelena je bobica sladka, a po okusu slična je cedrovim oraškom. Njekud se je mislilo, da su tišine bobice otrovne, nu poslie uvidilo se je, da to nije istina. U njekih predjelih Azije n. pr. oko Amura jedu ljudi tišine bobice. Cetinja tise mnogo naliči na smrekove četinje t. j . one su isto tako plosnate, s gornje strane jasno zelene, a s dolnje bjelkaste, kao i smrekove četinje. Kazlika je samo u tom, što je četinja kod smreke na vrhu tupa t. j . krnjava, dočim je tišina četinja zaoštrena. Osim toga nalazi se listno rebro kod smreke na dolnjoj strani, a kod tise na gornjoj. Četinje kod tise skrenute su od grančica na dvije strane, te su grane plosnate. Tisova četinja otrovna je za konje, ali nije za stoku (rogatu marvu), te se upotrebljuju kao liek kod bolesti srca i drugih. Tisa se pomladjuje i razmnožava iz sjemene, izdanak a i položnicami t. j . granami. Iz njezinog panja izbijaju izdanci, koji mogu veliku starost postići. Tišino sjeme sije se na libe. Sjeme niče tekar za 2 ili 3 godine. Mladica se pojavlja sa 6 do 7 kotiledona. Tisa je srednje stablo i raste vrlo sporo. Krošnja joj je nizka i vrlo nepravilno razgranjena, jer se u kutovih njezinih četinja mnogo put pojavljuju nepravilni pupoljci nego Sto to biva kod jele. Tisu treba da uzgajamo u zaklonu drugog drveća. Njoj je neobhođno potrebita zaštita od sunčane pripeke osobito u prvo vrieme. Najbolje uspjeva na vlažnom šumskom tlu, osobito ako se uzgaja u zaštiti bukve. Tu ona napreduje vrlo dobro i s toga ni najmanje neguši bukovu šumu. Tišini godovi vrlo su uzki, te ne ima ni smolnih šupljinica. |