DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 493 —


Strojarski obrt trebao je gođiae 1880. z* dobivanje Icore 116.000 liekt. SuTie,
za dobivanje extracta iz vrati Hemlok-jele troši se do 70.000 hekt., a koliku množinu
drva trebaju 27.000 parnih pilfi. Još samo nekoliko godina zadovoljavati de preostale
Sume, a onda nastaje pitanje, od kuda de se podmiriti rastuća potreba na drvu.


Dopisnica uredničtva.


Zahvaljujemo se ponajprije onim vrieđnim piscem, koji su nam do sad poslali
članke za naš đružtveni časopis. Mi smo do sad sve upotrebili.


Na našu žalost moramo kazati, da je od množ domaćih šumara odnosno đružtvenih
članova, koji bi mogl i naš đružtveni časopis svojim znanjem i perom kriepko
podupirati, preostala mala šačica pregalaca, koji nam pomažu olakotiti trud i muku
oko uređjivanja „Šum. lista". Ali to nije dosta. Badava smo prigodice dokazivali, koliko
truda i muke moramo uložiti, dok se naštampa svakog mjeseca po tri tiskana
tabaka družtvenog časopisa t. j . koliko treba u tu svrhu gradiva za naš list, pa ipak
ni živa duša nelaća se pera i artije, da nam pomogne taj teret bar ponješto olakotiti.
Pa koliko ima naših članova, koji bi želili, da bude naš đružtveni časopis pravo
ogledalo našega stručnoga napredka !! I mi bi to i te kako želili, ali toga ne čemo zaista
dočekati, ako budemo mlitav i u našemu radu oko promicanja našega zvanja i
opredielenja.


Vrlo je udobno čitati ^Sum. list", ali trebalo bi i raditi, da bude naš đružtveni
časopis danomice sve to bolji svojim štivom, a to se može jedino postidi samo onda,
ako budu naši štovani članovi zaista činom pokazali, da jim je đružtveni časopis mio
i drag. Mi šumari moramo činom dokazati, da ne služimo samo radi naše materijalne
koristi i udobnosti, nego da nam je prva briga i dužnost promicati dobrobit naše domovine
svimi onimi eredstvi, koja su zaista kadra ovo potonje postidi.


Imenito žalosti nas, da gg. profesori na gospodarsko-šumarskom zavodu križevačkom
odnemaruju naš đružtveni časopis, a ipak su oni u prvom redu dužni, da u dokolici
pomažu svojim perom naš časopis. Tu ne ima izpričavanja.


Mi se nadamo, da de od sad drugačije biti, pa mislimo, da se u tom ne ćemo u
buduće prevariti. U ostalom neka nam proste oni, kojih se to tiče, ako smo bili prestrogi
i zagrižljivi, ali tko pozna naš položaj, taj de znati ponajbolje, gdje nas tišti.


Uređničtvo.


Izpravak na članak: „Nješto o službi šumarskih pristava
i vježbenika kod imovnih obćina".´´


Gosp. Rudolfo Erny, šumarski pristav, bio je tako Ijubezan, pa je u svom
gornjem članku taknuo i moju osobu izraziv se: „stoga se ne mogu načuditi,
ako njeki gospodin, koji ne ima pojma o službovanju
kod šumarija, a ktomu nijenistrukovnjak veli, da blagodat
očevidnika priznaje svaki šumar, kako se u „Šum.
listu" broj 4. od t. g. na strani 150. čitati može i t. d.


* Priobdujemo ovaj izpravak doslovce i bez ikakve promjene. Mi nijesmo prijatelji
prepiraka izmedju stručnjaka, te želimo, da to bude zadnja. Uređničtvo.


ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 50     <-- 50 -->        PDF

— 4&4 —


Povoda mu tome dade moj skromni članak „Pismo iz Banovine", u kojem
sam razvio rieć o dugovniti knjigah, s kojimi sam namislio đa uredim što
bolju i pregledniju evidenciju šumskih odšteta. U cielom mom članku nisam
nikoga dirnuo, a ponajmanje g. E. 0 samom očevidniku kazao sam: „Nu
zatoseočevidnikuneniožezaniekati, da je iztisnuotri
bivša zapisnik a, prištedio dragocieno vrieme i šumaru


protustavniku".


Gosp. E. pišući 0 položaju šumarskih vježbenika i pristava mogao je
sasvim bez uštrba na duhovitost svoga članka i na crvenu nit, koja mu u
njemn logičke zaključke spaja, izpustiti mene i moj zaključak, napisan na str.
149—151. „Šumarskoga lista", ih ako već nije mogao pregorjeti, da u mene


ne zadime, onda se je mogao držati predmeta i istine, a uz to rabiti i pristojniji
način pisanja.


Gosp. pisac naziva mene ,neki gospodin", kao da nije vidio, da sam se
pod člankom čitljivo podpisao, i kao da nebi znao, da sam protustavnik. Tvrdi
da neimam niti pojma o službovanju kod šumarija, a k tomu da nisam strukovnjak.


Na sve ovo odvraćam gosp. E. da očevidnik, o kojem je razgovor, spada
više u moju računarsku struku, nego li u njegovu šumarsku, a da imadem
pojma 0 službovanju kod šumarija, dosta mu je, ako navedem, da služim kod
imovnih obćina 19 godina.


Da nisam šumarski stručar, tomu ja nisam kriv, a svi opet niti nemožemo
biti šumari; nu zato ga ipat mogu uvjeriti, da kadgod budem pisao o
svojoj računarskoj struci, neću nikada dirati u ostale zrelo misleće ljude, nego
ću svagda opisati svaku razpravu samo stvarno, a ne osobno, kako to gosp.
pisac čini.


Konačno moram još iztaknuti, da gosp. E. niti je pozvan, a niti je u stanju
ocienjivati sposobnosti izkusnih ljudi, jer tudju glavu mjeriti i izračunati, koliko
li je u njoj slame, a koliko radećih moždjana, držim da nespada u šumarsku
struku, a napose u naš cienjeni šumarski organ, u koji se je za sigurno nehotice
ova uvreda izmedju kolega uvukla.


Ovaj moj izpravak neka bude podjedno prijateljski savjet g. E. te mu jo5
na koncu moram reći: da bi bila dužnost svakog mladog inteligentnog i svestrano
naobraženog šumara, da malo više poštuje nas, koji nismo šumarski,
nego računarski stručari, a proveli smo skoro polovicu službenog vieka u
važnoj grani šumarske uprave ne badava, nego na korist službodavca, pa bi od
nas svaki taj mladi šumar mogao mnogo toga saznati i naučiti, što mu nije
jasno i razumljivo.


U Petrinji, dne 11. listopada 1893.
AleksanderUgrenović,


protustavnik II. b. i. obćine.


Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak O. Albrechta.