DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 516 — Crtice iz moje iovačl(e pral Piše I. E. Nakon svršenih šumskih nauka na bivšoj c. kr. šumarskoj akademiji u Mariabrunu odredilo je c. kr. dvorsko vojno zapovjedničtvo u Beču, da se ja kao bivši krajiški pitomac skupa s mojim kolegom odmah odputimo u Novo- Mjesto kod Beča c. k, šumarniku i dvorskomu lovnomu nadmeštru Guilloume-u u lovnu praksu. To bijaše u drugoj polovici mjeseca srpnja 1848. Kad smo na opredie- Ijeno mjesto stigli, bijaše pred večer. Dvorskog lovnog nadmeStra, (kojega ćemo ovdje kano učitelja principalom zvati) nebijaše one večeri doma, a njegova gospodja reče nam, da je za naše noćište sve pripremljeno. Sutra dan u jutro dodje principal u sobu, gdje smo smješteni bili, da nas vidi, gdje mu se i predstavismo, te nam reče: Danas imađete vaše stvari pospremiti, a sutra će vam naš lovac (jagar) Vencel pokazati lovni revir, te medje i što bude u službi potrebito. Podjedno nam pročita oštru lekciju, kako se imađemo ponašati. Medju ostalim reče nam, da ćemo biti. sa svimi potrebštinami obskrbljeni, naime sa odjelom, obućom, barutom i šprihom, i da ćemo dobiti mjesečno 5 frza duhan i druge malenkosti. Uz to primjeti, da si čizme moramo sami čistiti i t. d. Principal bijaše visokog stasa, oštrog pogleda i vrlo strog, što smo već od drugih čuti mogli, koji su ga poznavali. U službi kod njega nalazeći se c. k. jagar Vencel, kako ga je principal zvao i jedan pomoćni jagar, budući aspirant za c. k. jagara sa mjesečnom plaćom od 5 for. i koštom, uživali su svu radost, kad su nas vidili. Kad je otišao principal iz sobe, odoše oba jagara u revir. Moj kolega ode u grad njeke stvari kupovati, a ja sam ostao sam doma, da moju prtljagu pohranim. Ali nebilo dugo, dodje gospoJja principala dole k meni u sobu i donese crknutog kanarinca, koji je ono jutro crko, da vidim što mu je bilo i tada ode. Ja metnem kanarinca na trpezu dok budem mojim poslom gotov, pak da ga onda sekciram u svrhu da vidim, što mu je bilo. Medjutim došuljao se mačak u sobu, valjda da se upozna sa novimi pridošlicami, te u tren oka zgrabi kanarinca. Ja sam taj grabež baš umah i opazio i pohitih za mačkom po sobi. Uhvatio macana za rep, ali on ne htjede pustiti kanarinca, nego me još i ogrebe, a kako sam ga držao za rep, zamahnem š njime oštro 0 željeznu peč tako, da je odmah dušu izpustio. Pošto u sobi nikoga nebijaše, zgrabio sam macana, a da me nitko nije ni vidio, bacih ga iza kuće uz zid. Nakon jednog sata nadje kuharica macana, podigne cielu galama u kući vičuć nam „Toni" (tako su macana zvali) je crko. Na to dotrčala i gospodja, a i ja pred nju. Ja sam se držao kao nevino djetešce, te sam samo mucajuć prirajetio, da je macan morao svrh krova kućnog pasti i vrat si slomiti. Gospodja principalka potvrdila mi ovu moju opazku, jer da je macan rado po krovu kuće vrabce hvatao. Čim se je jagar Vencel kući povratio, moro je macana u djubre zakopati, veleć da mu za njim ni najmanje žao nije, jer da mu je odnio mnogi zalogaj slanine, što ga je priredio i ponio u šumu Znao sam, da je macan bio ljubimac gospodje i kuharice. 0 svom junačtvu nijesam ni svomu kolegi htjeo pripoviedati. |