DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
_ 518 — Jagar Vencel javi principalu, da je jedan lisjak krepao, na što dodje i on pregledati. Dakako da principalu nije bilo pravo, a pri tom sam ja mudro šutio, da ništa ne sluti. Isti dan poslie objeda i malog odmora odosmo opet u lovište nas četvorica. Vencel je sobom uviek vodio psa prepeličara, te nam pokazivao, kako se ima prepelićar dresirati. Kod kuće bila su još tri kudronje, a svaki dan se je drugi vodio van. Prvih dana pokazivao nam je naš Vencličko meiije lovišta, te primjetio, da imamo pravo samo na grabežljive ptice, te lasice, lisice i tvoriće, ako bi nam pod pušku došli, do6im zeca ili trčku da nesmijemo nipošto ubiti ili potraživati ili po jarcih i oranicah postavljati zamke, koje zvjerokradice rado meću i njimi trčke i zečeve hvataju. Na ovo da imademo najveću pozornost obratiti. Zečeva bijaše na polju mnogo i to toliko, da sam mogao na deset koračaja po jednog krenuti. To nijesam mogo već gledati, a po gotovo ne, kad su zečevi pred menom na sto koračaja stajali i človili Sjetio sam se često na moju ravnu Slavoniju, gdje sam mogao cio bogoviti dan po polju tumarati, dok sam samo jednog zekana vidio. O-iim toga opomenuo je jagar Vencel mene i moga kolegu, da naš principal običaje više put pred večer na konju dojuriti u lovište i pištolu izpaliti, pak opet kući odjašiti, a na povratku da će nas pitati, šta ima novog, da li je tko pucao i u kojemu predjelu i t. d. Tako je i bilo, Nakon kratkog vremena primjetio je principal, da mu je prijavljeno, da njekakav nitković često pred večer puca na trčke u predjelu iza vojnog akademičkog zida i željezničke pruge, i da ja tamo dobro pripazim. Isto ovako reče i mome kolegi, gdje da ima na protivnoj strani čekati. Isti dan po podne odoh u moj predjel na ono mjesto, gdje mi ga principal označio, te nakanih čekati do mrke noći, nebi li zvjerokradicu uhvatio. Moj kolega ode opet u predjel, gdje mu je rekao da motri, a druga dvojica odoše kud kamo u lovište. U predjelu, u kojem sam ja imao čekati, bijaše većinom kukuruz, koji je skoro na trećinu dozreo. Izabrao sam mjesto mog čekališta tik do željezničke pruge pod jednom bazgom, koja je liep hlad davala. Kako je bilo vrlo toplo i liep dan, pružio sam se pod tu bazgu, gdje sam zaspao, dok me nije probudio željeznički vlak, koji je povrh moje glave projurio. Kad sam se digao, opozio sam, da se je već mraćak uhvatio, te se odputih kući. Uz put susretne me njeki radnik smoiar iz šume, i reče mi, da je moj principal prije pol sata na konju odjahao kući. Smrklo mi se pred očima, jer sam slutio, da je principal ovdje moro biti, pošto mi se je u snu pričinilo kao da sam prasak puške čuo. Razmišljao sam, kako ću se izpričati, da me u laži ne uhvati. Došav kući, nadjoh jagara Vencla, koji je prije mene došao, a medjutim je moj kolega prispio. Zatim je došao i principal, te me odmah zapitao, što ima novoga i jeli tko pucao u lovištu. Rekoh mu, da sam čuo na dva kraja pucati, i to prvi put prama medji lovišta kod rieke Leitke, kamo sam se i zaputio bio, da vidim tko puca. Kad sam tamo došao, ne nadjoh nikog, medjutim čuo sam pucati i kod željezničke pruge, gdje sam prije stajao, a kad sam |