DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 522 — kružiše dobar komad polja i jedan veliki komad šipraka, koji je pogonu namienjen bio, ter odabran, da se lisice izpuste. Ja sam dobio jednu škrinju sa lijom, a isto tako i moj kolega, te i pomoćni jagar. Postavili smo svaki svoju škrinju u razmaku jedan od drugog na sto koračaja, do5im je jagar Vencei vodio hajkače onako, kako će goniti, a ja sam imao zadaću, da stoeljače na poznata mi mjesta postavim. Prigodom postavljanja strieljača upozorio sam svakoga, da ima u tom pogonu lisica. Svaki strielja6 imao je i svoga biksen španera, dočim su sa princom uviek išla njegova dva podvornika, koji su puške nabijali, patrone u pripravi držali i zajiro u sanducih na lovište donašali. Kad je imala hajka započeti, dužnost je bila Vencelova, da opali pušku u znak. Ja sam rekao princu, da će u ovom pogonu biti i lisica. Na to udaljih se od njega u svrhu, da krilo hajkača suzbijem, da ne idu prebrzo naprieđ, te se tako proturah kroz šiprak do škrinje, da lisicu izpustim. To mjesto bilo je od princa udaljeno do 80 koračaja. Čim sam došao do škrinje, stadoh vikati: evo lisice, evo lisice, samo da upozorim lovce. Kad sam se dobrano navikao, otvorim vratašca od škrinje, da lisica izkofii van; nu lisica ne htjede van, te ju htjedoh izvući, ali gle belaja: ona izkesila na mene svoje zube, prieteći se, da me ugrize. Pokušao sam na sve načine, da ju iztjeram van, ali ona ni da makne, nego razširila sve četir noge u škrinji. Domislih se, da treba škrinju dignuti, pak ju iztresti. Ali škrinja bijaše težka i nespretna, pa čim sam se počeo napinjati, iznenadi me princ iza mojih ledja. Zapita me, gdje su lisice, a opaziv škrinju, zapita me, što je u njoj. Rekoh mu, da imam lisicu, na što se je on nasmijao. Rekoh mu napokon, da nakanih lisicu izpustiti iz škrinje, ali neće da ide van, te mu stadoh pripoviedati, kako se je lisica na mene nakesila, kad sam škrinjom tresao. Na to mi princ reče, da kušam opet tresti sa škrinjom, a kad izpadne lisica, da će on biti pripravan, da na nju puca. Ja sam zaista tako učinio, a lisica izpade iz škrinje upravo pred moje noge, te gle čuda: lisica osta pred mojimi nogami sjedečke kao kakav kerov. Nepreosta mi drugo, nego da lisicu´ bacim nogom, što i učinih tako snažno, da je lisica kao kakova lopta na dva hvata daleko odfrknula, dočim je princ u tom trenutku opalio pušku i hsicu ubio. Ja sam odmah ostalim kavalirom razglasio, da je lisica pala od prinčeve puške. Kad se je taj pogon dovršio, u kojem je palo do 80 zečeva i 40 trčaka i ona lisica, čestitaše princu dotični kavaliri na vanrednoj sreći, što je lisicu ubio, jer je ovdje riedkost ubiti lisicu u hajki. Ja sam se bojao, da će me izsmjehavati, ako bude princ pripoviedao, što sam učinio, nu on je o tom dogodjaju mramorkome šutio. Pitao sam svoga kolegu, na koji je način on svoju lisicu iz škrinje izpustio, a on mi stade pripoviedati, da je prije, nego što je hajka počela, htjeo u škrinju zaviriti, da vidi, što lisica radi, pak otvoriv previsoko vratašca, pobježe mu lisica. Nju da je po šipraku vijao, ali nezaa, kuda se je sakrila. Pomoćhi jagar primjetio, da je lisicu iz škrinje izvukao, jer nije htjela dobrovoljno izaći i protjerao ju od sebe prema strieljačima, koji su na nju pucali, ali ju ubili nijesu. |