DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 522 —


kružiše dobar komad polja i jedan veliki komad šipraka, koji je pogonu namienjen
bio, ter odabran, da se lisice izpuste. Ja sam dobio jednu škrinju sa
lijom, a isto tako i moj kolega, te i pomoćni jagar. Postavili smo svaki svoju
škrinju u razmaku jedan od drugog na sto koračaja, do5im je jagar Vencei
vodio hajkače onako, kako će goniti, a ja sam imao zadaću, da stoeljače na
poznata mi mjesta postavim. Prigodom postavljanja strieljača upozorio sam svakoga,
da ima u tom pogonu lisica. Svaki strielja6 imao je i svoga biksen


španera, dočim su sa princom uviek išla njegova
dva podvornika, koji su puške
nabijali, patrone u pripravi držali i zajiro u sanducih na lovište donašali.
Kad je imala hajka započeti, dužnost je bila Vencelova, da opali pušku u
znak. Ja sam rekao princu, da će u ovom pogonu biti i lisica. Na to udaljih
se od njega u svrhu, da krilo hajkača suzbijem, da ne idu prebrzo naprieđ, te se
tako proturah kroz šiprak do škrinje, da lisicu izpustim. To mjesto bilo je od
princa udaljeno do 80 koračaja. Čim sam došao do škrinje, stadoh vikati: evo
lisice, evo lisice, samo da upozorim lovce. Kad sam se dobrano navikao, otvorim
vratašca od škrinje, da lisica izkofii van; nu lisica ne htjede van, te ju htjedoh
izvući, ali gle belaja: ona izkesila na mene svoje zube, prieteći se, da me
ugrize. Pokušao sam na sve načine, da ju iztjeram van, ali ona ni da makne,
nego razširila sve četir noge u škrinji. Domislih se, da treba škrinju dignuti,
pak ju iztresti. Ali škrinja bijaše težka i nespretna, pa čim sam se počeo napinjati,
iznenadi me princ iza mojih ledja. Zapita me, gdje su lisice, a opaziv
škrinju, zapita me, što je u njoj. Rekoh mu, da imam lisicu, na što se je on
nasmijao. Rekoh mu napokon, da nakanih lisicu izpustiti iz škrinje, ali neće da
ide van, te mu stadoh pripoviedati, kako se je lisica na mene nakesila, kad
sam škrinjom tresao. Na to mi princ reče, da kušam opet tresti sa škrinjom, a
kad izpadne lisica, da će on biti pripravan, da na nju puca. Ja sam zaista tako
učinio, a lisica izpade iz škrinje upravo pred moje noge, te gle čuda: lisica
osta pred mojimi nogami sjedečke kao kakav kerov.


Nepreosta mi drugo, nego da lisicu´ bacim nogom, što i učinih tako
snažno, da je lisica kao kakova lopta na dva hvata daleko odfrknula, dočim je
princ u tom trenutku opalio pušku i hsicu ubio. Ja sam odmah ostalim kavalirom
razglasio, da je lisica pala od prinčeve puške.


Kad se je taj pogon dovršio, u kojem je palo do 80 zečeva i 40 trčaka
i ona lisica, čestitaše princu dotični kavaliri na vanrednoj sreći, što je lisicu
ubio, jer je ovdje riedkost ubiti lisicu u hajki. Ja sam se bojao, da će me izsmjehavati,
ako bude princ pripoviedao, što sam učinio, nu on je o tom dogodjaju
mramorkome šutio. Pitao sam svoga kolegu, na koji je način on svoju
lisicu iz škrinje izpustio, a on mi stade pripoviedati, da je prije, nego što je
hajka počela, htjeo u škrinju zaviriti, da vidi, što lisica radi, pak otvoriv previsoko
vratašca, pobježe mu lisica. Nju da je po šipraku vijao, ali nezaa, kuda
se je sakrila. Pomoćhi jagar primjetio, da je lisicu iz škrinje izvukao, jer nije
htjela dobrovoljno izaći i protjerao ju od sebe prema strieljačima, koji su na
nju pucali, ali ju ubili nijesu.