DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 539 — njezine velike obnovne snage, te prepati lako svakovrstne ozlede. U slučaju, da srne jelove ovršne pupove brste, onda treba biljke trnjem ograditi ili paklinom mazati. To se učini tako, da se ruka sa rukavicom namoči u paklinu, te polagano prevuče preko pupovnih ovršaka. Suvišno mazanje sa paklinom škodi biljkam. Sjetva kestenja. Ako namjeravamo kestenj u proljeću posijati, onda demo dobro učiniti, da ga dotle pohranimo u piesku na hladnom mjestu. Još je bolje, ako kestenj u jesen posijemo i onda biljevište sa listincem (liščžm) ponješto pokrijemo. Trajnost bukova drveta. Zanimiv pokus u tom pogledu priobćuje „Allg. Holzverkehr- Anzeiger" i to iz Berlina u poštarskom uredu, u odjelu za primanje i predavanje pošiljaka, dakle na vrlo prometnom mjestu. Prošle godine mjeseca svibnja načiniše pod od raznih vrsti drveta, izmjenice od bukve, hrasta i bora, te xilolitha. Kako se posije vidjelo, xylolith se nije ni malo iztrošio, a bukovo drvo vrlo malo, dočim hrastovina uztrajala je samo kod finih dielova, te su se dielovi širokih zrcalaca (Spiegel) najjače iztrošili, jer su se zrcalca odlupila. Po tom je bukovina vrlo dobro i zgodno drvo za podove, samo ako se shodno izradi. Na tu bilježku gornjeg lista nađovezujemo ono, sto piše list „Fundgrube" o uporabi bukovine za pomost podova (Fussbodenbeleg). Bukva radi svoje slaboče nije obljubljena, te se je nastojalo pronađi shodan način, kojim da se odstrane te nedostatnosti. Bukva se naime u tvornicah pari i klorcinkom, te uljem impregnuje. Tako ."mpregnovana bukovina rabi se najviše za preprugane podove (Friese). Sa strojevi blanjaju se dlan široke bukove đašdice, a osobito na stranah, gdje se sastavljaju, tako pomljivo, da se kod sastavljenog poda ni najmanje pukotine ne opaze. Vrlo je liepa crvenkasta boja daščica, koja potiče od ulja. Nuance te boje, svjetlije i tamnije daščice dadu se složiti u krasan pod, na kom se divno prelievaju pojedini dielovi. Zašto psi žderu travu? Svakomu je dobro poznato, da psi često ždera travu, dapače vrlo pohlepno, a imenito onda, ako su dugo svezani na lancu. Obično se kaže, da će nastati drugo vrieme, ako pseto travu ždere, pak se dalje o tom nepromišlja. Ali pas ždere travu iz posve drugih razloga. Njeki tvrde, da pas ždere travu zato, da se očisti (da ga van tjera) ili da se pobljuje, ako si je želudac jelom prepunio, a njeki opet zagonetaju, da pas to čini onda, ako si napuni želudac sa koštenimi iverci, koji mu smetaju. Ti-eči tvrđe, da pas ždere neprikladnu travu samo zato, da iz želudca odstrani zločestu sluz (dlen), koju sa travom izbljuje, te stoga najvoli žderati oštru i dlakami obraštenu travu, od koje neprožvakanu vlat guta. Izkusan stručnjak D. Dromer kaže, da je zbilja istina, da pas ždere travu iz gore navedenog potonjeg razloga, te primjećuje, da će se uviek naći, ako se od psa izbljuvana vlat od trave iztražuje, da je sa sluzom obavita, čime se iz tiela odstranjuje pogan, dapače posredno i otrov, ter da je toga radi žderanje trave upravo nuždno za zdravlje psa. Pas, ako hoće da si očuva zdravlje, ne može dugo oskudievati na žderanju trave isto onako, kao što ne mogu biti ni grabežljive zvjeradi bez dlaka, pera ili bez kosti. Dromer maije, da bi mladim psom pogibeljno bilo, ako bi bili zapriečeni, da ne mogu kroz dulje vrieme travu žderati, pošto nebi mogli očistiti svoj želudac od dlenavih tvari, te bi uslied toga oholili na kugi (zarazi), koja se pod timi okolnosti najobičnije pojavljuje. Dr. Grashey iz Monakova opazio je, da trava, koju su njegovi psi žderali, služi ponajviše u tu svrhu, da obavije tvrđo i neprobavljivo iverje od kosti, koje iverje u želudcu proizvadja izlučenje bolestne sluzi, koju oni uslied žderanja trave iz tiela odstranjuju. |