DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 97 — Po starih urbarskih propisih sačinjavaju podanici jedan sliup, ali taj skup nije obćina u našem smislu, nije tielo jedno nego su samo za stanovite nutarnje poslove ovlašteni, ili kako se kaže u tih propisih, da su ovlašteni na temelju dogovorah stavljati vlastelinstvu predloge, koje ove predloge odobrava ili neodobrava, a konačno i bdije nad provedbom tih pređlogah. Ovi naime podanici mogu predlagati vlastelinstvu načelnike, dočim bilježnika i sudca mogu sami birati. Ovo je staro uredjenje, koje više karakter obćinah nalazi u zak. članku 9. od g. 1836. Tu imamo već neki trag obćine, prem nemamo ovdje jošte autonomnoga prava, naime prava samoopredieljenja obćine. Oni imađu pravo upravljati svojim imetkom, ako imadu posebnog imetka, ali glede toga moradu sve račune i sve svoje predloge iznašati pred vlastelinstvo, koje jih odobrava ili neodobrava, i na temelju tih pređlogah dava vlastelinstvo svoje konačno mnienje. Ove obćine imadu po tom zak. članku pravo, ako zahtieva potreba, a nedotiče njihova vlastita imovina, razporezati medju članove obćine namet, koji mogu ućerati, ali opet samo u okviru, u kom jim to vlastelinstvo dozvoljava. Konačno glavni posao tih t. zv. urbarskih obćinah sastoji se u ućerivanju i pobiranju poreza. Ovdje nema niti sjenke autonomneg prava. Ove obćine sačinjavaju skup podanikah jednoga vlastelinstva, koji nije omedjašen teritorijalno, nego osobno, Temelj i označenje njihovo jest podanička sveza. Iza g. 1850. ustrojene su obćine u modernom duhu kod nas tako, da je tim zajednicam podieljeno autonomno pravo. Nu da se opet vratim na stare zajednice i na prava ona, koja su imale prema pojedinoj gospoštiji i na prava koja su ove obćine uživale glede šumah gospodskih. Polag urbarskih propisah, imali su polanici pravo na drvo, ne doduše u velikoj mjeri, ali su imali ovo pravo. Nesmijemo ovo pravo bivših podanikah uzeti kao služnost drvarije, a to zato ne, jer nije njihovo ovlaštenje privatnopravno imalo izhodište u njihovom pi´avu, nego razlog tomu leži u podaničkoj svezi. Njihovo pravo i ovlaštenje nije bilo vezano na stanovite šume, nego je vezano u obće na šumski posjed gospoštijah tako, da ako u dotičnoj obćini kotaru nije bilo dovoljno šumah gospoštijskih, da su bile dužne gospoštije podmirivati potrebe svojih podanikah na drvu za gorivo i građjevuom drvu i iz drugih kotarah, dopače iz svojih allodialnih šumah. Iz toga vidimo, da nije ovo ovlaštenje podanikah imalo karakter privatnopravni, nego je ovo ovlaštenje izviralo iz sveze podaničke, iz dužnosti gospoštije skrbiti se za svoje podanike. Tako nam se ukazuje položaj tih bivših urbarskik obćinah i njihovo pravo na šume gospoštinske. Kad je podanička sveza prestala, onda se je mogao taj proces razviti dvojako. Mogao se je razviti tako, da se iz urbarskih obćinah načine autonomne obćine t. j . da se načini historička sveza izraedju bivših zajednicah i novih obćinah; a moglo se je razviti i tako, da se dotični djelovi kod segregacije šumah davaju obćinam kao takovim, koje bi stupile na mjesto bivših urbarskih obćinah, koje bi stupile kao novo autonomno tielo. Tada bi nastupio razvoj 7 |