DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 101 — sve podieljene, te je cesarskt patent od 17. svibnja 1857., sloveći o provedbi komasacije i segregacije u šumah urbarskih, odredio, da šume, izlučene u korist bivših podanikah, prelaze u njihovu vlastnost, i da s timi Sumarni valja postupati kao sa šumami obćinskimi, u kojih treba da gospodarstvo nadziru političke oblasti po propisih, koji u tom pogledu postoje. Na toj podlozi uredila je kr. zem. vlada gospodarenje u tih šumah naredbom od 4. ožujka 1871., koja ipak — kako je izkustvo pokazalo — nije doticala, da zajamči posjednikom tih šumah za buduća vremena potrajni prihod na gorivom i gradjevnom drvu. Tom nedostatku imade da doskoči zak. osnova ob uredjenju stručne uprave i šumskoga gospodarenja u šumah, nalazećih se pod osobitim javnim nadzorom. Predmetom ove zak. osnove jesu šume gradskih, trgovištnih, upravnih, plemićkih i poveljenih obćinah, te one šume zajednice posjednikah, s kojimi po šumskoredarstvenih propisih valja postupati kao sa šumami obćinskimi. Pod ovimi potonjimi šumami imadu se razumjevati šume urbarskih obćinah, koje su, kako već imadoh čast naglasiti, već u čas odciepljenja svoga, dobile značaj obćinski šumah. U zakonskoj ovoj osnovi radi se dakle ponajprije 0 šumah obćinskih i o šumah, koje su zajedničko dobro, te se glede gospodarenja s timi šumami ustanovljuju posebne uredbe. Povod ovakvim posebnim uredbam sa strane zakonodavstva za upitne kategorije šumah, a najpače za šume obćinske, leži u tom, da je zemaljska uprava prema priznatim pravnim načelom dužna nadzirati imetak obćinah i sprečavati, da se taj imetak lošim gospodarenjem umanji. Osobito staranje zakona za ove vrsti šumah imade svoj uzrok i u tom, da ovlaštenici uživaju zajedničke naravne proizvode tim šumah, te da se tim stvara stanje, koje u pogledu šumsko-ređarstvenom nesmije da ostane neopaženo. Nepreporno je žalibože, da se baš sa ovim šumama negospodari uviek onako, kako bi trebalo, da se gospodari, i da se onaj preokret na bolje, koji se opaža u drugih kategorijah šumah, kod ove vrsti šumah neprimjećuje. To nevriedi samo za nas, nego to vriedi i za šume izvan ovih kraljevinah, što dokazuje .najbolje okolnost ona, da se zakonodavstva i u drugih zemljah bave tom činjenicom. Ta se činjenica dade lahko protumačiti, kad se uzme na um, da je svakomu racionalnomu šumskomu gospodarstvu potrebita stanovita mjera konzervativnoga duha, da se održe one granice, koje je tehnika povukla izmedju dopuštenog i nedopuštenog uživanja šumah, i da se te granice nerazmiču radi časovitih probitakah. Ali i negledeć na to, da ova granica nije uviek već u napred tehnički ustanovljena, dopušteno je podvojiti, da li će taj konservativni duh uviek prevladati ondje, gdje više osobah imade pravo istodobno uživati šumu prisvojenjem naravnih proizvodah njezinih. Izkustvo bo uči, da svaki ovlaštenik ide za tim, da iz zajedničke šume izvadi što veću korist, i da se u tom medjusobnom revnovanju za što većom koristi ne pazi na granice medju dopuštenim uživanjem šumah i uživanjem takvim, koje je upravo pogubno za šume. Još je gore glede gojitbe tih šumah, gdje nije dosta, da se ovlaštenici |