DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 40     <-- 40 -->        PDF

- 118 —
— izstupili, ter da mnogi ođ tih izstupah nisu formalno, prema družtvenim pravilom
pravodobno niti prijavljeni, to je upravljajući odbor, izraziv svoje sažaljenje nad neobrazloženim
izstupom zaključio : dotičnu gospodu pozvati, da se u krilo đružtva, koje imade
međju prvimi svojimi zadatci takođjer braniti i zastupati stališke probitke, opeta povrate.
Ako se dotična gg. članovi do mjeseca travnja povrate u krilo družtva, odnosno
svoj ponovni pristup najave, to za taj slučaj neče imati platiti nove upisnine,
već samo godišnji prinos. Posebne topogledne pozivnice razaslati će se svakomu od
p. n. gg. bilih članovah, pak umoljavamo podjeđno našu p. n. gg. sudrugove, da
prijateljskom pobudom uznastoje oko povratka izstupilih članovah.
Nadalje je zaključeno, da se zaključci jesenske glavne skupštine shodno provedu,
ter su doznačene njeke podpore. Podjeđno je povedena razprava o načinu, kako
da se družtvena knjižnica učini članovom družtva pristupnom. — Glede toga donjeti
će se u jednoj od kasnijih sjednica zaključak, čim bude naSestar družtvenih knjiga i časopisa
sastavljen i shodno upriličen. Zapisnik o obđržavanoj sjednici donjeti ćemo,
nakon njegova ovjerovljenja u idućoj sjednici.


Podpora družtvu iz zemaljskog proračuna u iznosu od 400 for. doznačena je
družtvenoj upravi za godinu 1894. naredbom visoke kr. zemaljske vlade od 27. siečnja


0. g. br. 4112. — ko —
Zakoni i normativne naredbe.


u pogledu sastavka šumskih procienah za prodaju stabalah i siečinah putem
javnih dražbah, izdala je visoka kr. zemaljska vlada, odjel za poslove unutarnje dana
28/1. 1824. br. 4442. sljedeću svoju naredbu:


Povodom tim, što je ova kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, iz
podnesenih izvješćah svojih izaslanikah razabrala, da se kod obilježenja, prociene i
doznake stabalah opređieljenih za prodaju vrlo nejeđnolično postupa i u tom pogledu
kod svake imovne obćine drugačiji običaj vlada, a i ne sabiru statistički podatci odnoseći
se na prodajne ciene tamošnjih šumah, koji bi se kod godišnjih prodajah
s uspjehom za temelj procienah upotriebiti mogli, određjuje se naknadno k ovostranom
odpisu od 4. prosinca 1892. broj 57.481. što slieđi:


1, Sva za prodaju opredieljena stabla imaju se u prsnoj visini brojnim kolom
providiti tekućim brojem, nipošto pako kredom ili olovkom, budud đrvotržci ovim potojnim
tvarima običavaju obilježavati stabla kod svojih procienah, što često puta daje
povoda smutnjam, jer se konačno ne zna, koji je pravi broj stabla šumske uprave. —
Stabla imaju se obilježiti uvjek s iste strane, i to uzduž sječine, da se brojevi laglje
opaziti i naći mogu.


2, Kada se stabla kupcu doznačuju, ima se broj stabla brojnim kolom udariti
na najjačoj žili.


3, Nakon izradbe stabalah ima sječinu preuzeti od kupca upravitelj gospodarstvenog
ureda ili njegov zamjenik i šumski procienitelj u prisutnosti upravitelja šumarije
i srezkog lugara. — Tom prigodom ima se ponovno brojnim kolom udariti broj


stabla na panj, a do broja stabla godina sa dva poslednja broja n. pr.


Razumjeva se, da se imaju stabla kod doznake, odnosno panjevi kod primanja
sječine, pretući sa čekići dotičnih šumarskih uređnikah.


Kod onih imovnih obćinah, gdje nisu postavljeni posebni šumski procienitelji,
ima primanje sječine ođ drvotržca obaviti upravitelj šumarije i srezki lugar, koje uredovanje
upravitelj gospodarstvenog ureda nadzirati ima od slučaja do slučaja.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 119 —


0 gore pod tožkom 2. i 3. navedenih poalovih valja sastaviti zapisnik, u koji
se imadu uvrstiti i eventualne primjetbe strankah, te ovaj zapisnik imaju podpisati
nazočni šumski urednici i kupac.


4. Šumarije imaju za svaki Šumski srez voditi posebni izkaz o stablih, koja su
za prodaju namienjena. — Ovaj izkaz ima se koncem svake prometne godine zaključiti
i godimice sa brojem 1. započeti, te ima sadržavati slieđede stupce: a) tekući
broj stabla; b) vrst drveda ; c) komu je doznačeno; d) broj šumske doznačniee; e)
tko je obavio doznaku; f) dan doznake; g) tko je preuzeo sje činu; dan preuzimanja.
5. Kod same prociene stabalah zabranjuje se u budude obaranje pokusnih stabalah,
budud se je izpostavilo, da se kod toga mnoge nepodobštine sbivaju. — A da
se ipak dobiju na ruku, nuždni i što sjegurniji podatci za procienu, ima se godimice
u svakom šumskom srezu i u svakoj sječini najmanje 30"/o svih prodanih stabalah
prigodom izradbe, i to svakog razreda debljine i visine, točno promjeriti i tom sgođom
za dotičnu sječinu ustanoviti: a) oblični broj stabla; oblični broj debla za promjer u
visini od 1´3 m. ; c) postotak građjevnog drva ukupno i onda razvrstanog po uporabivosti,
i to: trupci (Klotzholz), eiepka, tvoriva građja i pođvlake; d) postotak gorivog
drva; činbenik za oznaku zdravlja.
Ovi podatci imaju se voditi u očevidnosti i u budude za temelj procienah uzeti.


— Šumarsko osoblje, koje obavlja prociene, ima osobitu pažnju posvetiti tomu, da
pronadjena drvna zaliha točno sbiljnom stanju odgovara, te se ima pomodju visinomjera
pokusa radi o tom osvjedočiti.
Prociena ima se obaviti u smislu ovostranog ođpisa od 4. prosinca 1892. br,


57.481. u koliko nestoji u oprieci sovom naredbom.
Da se pako dobije Sto bolji pregled o dizanju c´enah u prošlom desetgođištu,
imati de gospodarstveni ured za svaki šumski srez i za svaku vrst drveća počam od


g. 1883. sastaviti tabelu prema sliededem primjerku i ovu dalje u očevidnosti voditi.
Procienbena Premerbom Prodajna


Procienjeno


vriednost pronadjeno ciena


1
1
od toga u 7o od toga u °/o
a> _3 Opazka


o o


TS rt


CD a ta
c3 o c


´3 d O 3
o


´3 P. >


a 2 ~ o


O ja i" a


li t f 1a


3 -4-> 1^ S o for. n. for. n. + 3 +3 for. n. for. n.


1883.


U toj tabeli valja osim toga dodati i cienu po 1 m.* svake razvrstbine i analiysu
prirasta debljine i duljine.


Glede ustanovljenja kilometrlčnih odaljenostih i obredjenja putnih dnevnikah
činovnikah im. obdinah, izdala je visoka kr. zem. vlada dana 23. siječnja 1894.
br. 2586 sljededu svoju naredbu:


Povodom tim, što se je pokazalo kod obredjivanja putn.h i poslovnih dnevnikah
šumarskih činovnikah imovnih obdinah i podredjenog im lugarskog osoblja, da po gospodarstvenih
uredih sastavljene i ovamo na službenu uporabu dostavljene skrižalje
uđaljenostih, u kojih je samo naznačena daljina od sjedišta šumarije do pojedinih srezovah,
nisu dostatne, a da bi se u svakom slučaju zaračunani putni troškovi u smislu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 120 poBtojedih
propisah, ovdje obistiniti mogli, a tim manje onda, kada šumarski činovnici
imovnih obdinah u službenom poslu putuju u susjedne državne šume, obnašla je kr.
zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, u svrhu, da se ovamo pruže takovi podatci
polag kojih de biti moguće daljinu svakog putovanja izviditi i po propisu obrediti, odrediti
što slieđi:


Gospodarstveni uredi imaju najdulje u roku od dva mjeseca, na temelju jur postojedib
pregledovidah i kilometriSkih nacrtah priugotoviti i ovamo predložiti naposeb
za svaku šumariju po jedan takov nacrt, u kojem će biti vidljive sve medje imovnih
i državnih šumskih srezovah ležećih u obsegu đotićne šumarije imovne obdine, kao i
vanjska međja samog šumskog kotara uz točnu naznaku naziva srezovah i unutar istih
nalazećih se šumskih pređielah


Medje imovnih srezovah imaju se za razliku od državnih drugom bojom označiti,
a vanjska medja šumarije, kao i samo sjedište iste točno i jasno posebnom oznakom
obilježiti.


Razumjeva se samo po sebi, da koli udaljenost izmedju pojedinih mjestah, toli
i udaljenost šumske medje do najbliže ležedih joj selah u kilometrih na karti ubilježene
biti imaju.


Osim toga valja na prikladnom mjestu pregleđoviđa umetnuti skrižaljku poput
one, što za udaljenost´ pojedinih mjesta postoji, koja de pokazivati najkraće udaljenosti
pojedinih imovnih i državnih šumskih srezovah od sjedišta imovne šumarije, kao i od
jednog sreza do drugog, a u opazci te skrižaljke ima se naznačiti i udaljenost sjedišta
imovne šumarije do sjedišta predpostavljenog joj gospodarstvenog ureda, te sjedišta susjednih
imovnih i državnih šumarijah.


Prepor ob ovlaštenju prava na pašnjak spada pred sudbenu oblast.


T. R. i A. A. iz M. zatražiše god. 1889. na temelju onda u krieposti postojećega
z. čl. V. od god. 1870. odciepljenje diela urbarskoga pašnjaka, odpadajućega na
njihov urbarski posjed. Povodom tim odciepljen jim je dio po kr. sudbenom stolu kao
urb. sudu i to usljed nagode sa ostalimi urbarskimi ovlaštenici prama veličini posjeda,
koji je na njih bio upisan; đočim u pogledu onoga, koji navodno nije bio jošte na
njih uknjižen, priđržaše si pravo naknadno zatražiti odciepljenje.
Nakon ođciepljenja podnesoše obzirom na točku 1. §. 25. zakona od 5. veljače,
1886. molbu na upravni odbor u 0., da jim se dozvoli uživati i onaj dio pašnjaka,
koji je ostalim urb. ovlaštenikom u zajednici ostao, jer da oni imadu više posjeda,
nego što je na njih uknjiženo. — Upravni odbor u 0. odlučio je riešitbom od 9.
veljače 1891. br. 82: „da se pritužitelji sa svojim zahtjevom radi priznanja prava
na zajednički pašnjak i pašu u urb. oboini M. odpuduju s razloga, što su isti jur
god. 1889. izhođili odciepljenje njihove pripadnosti od zajedničkoga pašnjaka i to:


T. R. na selištni posjed od S^/s sel. ukupno 37 jut. 490 Q hv., a A. A. na ^ja selištnoga
posjeda ukupno sa 1 jut, 996Q] hv., koja jim je pripadnost na uživanje jur i
predana, te su s toga u zajedničkih koristih na obćinski pašnjak i pašu podmireni u
onoj mjeri, u kojoj su im te koristi đe facto pripadale. Prigovori njihovi pako, da
oni osim onoga urbarskog posjeda, na kojega jim je pripadnost pašnjaka i paše odmjerena
bila, posjeduju jošte više jutara urb. naravi, koji jih i nadalje na suuživanje ne
razdieljenoga dijela pašnjaka ovlaštuju, ne mogu se u obzir uzeti, pošto su sezoni
izstupom iz zajednice odrekli dalnjih zajedničkih prava na uživanje idealnih dielova,
pripadajućih izključivo samo onim urb. ovlaštenikom, koji su iza razdiobe još u zajednici
ostali. Njihova de dalnia stvar biti, da si na remanencije selištnoga posjeda eventualno
pripadajuću daljnju pripadnost pašnjačkoga diela kompletiraju putem urb. suda
onim načinom, kojim su izhođili prvobitno izlučenje njihovih dielova. Sve dotle pako
imadu se uzdržati od uživanja sadanjega zajedničkoga pašnjaka i prava na pašu pod
prietnjom posljedicah, sadržanih u zakonu o poljskom redarstvu glede poljskih šteta".


ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 43     <-- 43 -->        PDF

- 121 —
Proti toj rieSitbi uložila je T. R. utok, a kr. zem. vlada, odjel za unutarnje
poslove, rieSitbom od 5. studenoga 1892. broj 39.701 obnašla je ukinuti cieli u tom
predmetu političkim putem provedeni postupak i stranke odputiti pred redoviti sud,
a to s razloga: „jer predleži prepor izmedju T. R. i urbarijalne obćine M. glede
prava uživanja, vindiciranoga si po T. R. na pašnjaku, pa se po tom ovdje radi o
privato pravnih odnošajih, kojih riešavanje spada u nadležnost sudbenih oblastih. Pre-
pori naime o samom pravu na suuživanje za korist posjednih urbarskih obćina segregiranih
urbarskih pašnjaka i Šuma spadaju na nadležnost sudbenih oblastih, ali političke
oblasti imadu, kada se radi o ovakovih preporih, po analogiji §. 61. cea. patenta
od 2. ožujka 1853., prije svega izmedju parbećih se stranaka pokušati nagodu,
držee se pri tom načela zastupanoga u naredbi ove kr. zem. vlade, odjela za unutarnje
poslove, od 17. srpnja 1886. broj 35.073., po kojem je upitno pravo vezano
nerazlučivo o posjed urbarskoga selišta, i tek ako nebi nagoda za rukom pošla, imadu
političke oblasti štited posjed privremeno, parbeće se stranke odputiti na redoviti put
pravde. Prema navedenomu ima upravna oblast I. molbe u nazočnom slučaju medju
strankami pokušati nagodu, koja ako ne uspije, imati de postupajuča oblast uputiti
stranke pred sud". (Obćinar).


Plenarne riešitbe kr. hrv.-slav.-dalm. stola sedmorice kao suda kasacionalnog.
Kada je zahtjev na progon stavljen po neovlaštenoj
osobi, Ntalja po §. 384. k. p. zavrdi kaznenu prijavu. — 2. Ako privatni
tužitelj ne dođje na razpravu, nastaje zakonska pređmjeva,
da je odustao od obtužbe, koja se protudokazi oboriti ne može, pak
zato ni nema mjesta povrati u prijašnj e stanje ni obnovi postupka.



3. Kazneni sud ima ureda radi uvažiti zastaru.
(Žalba ništovna na obranu zakona, — RieŠitba kr, stola sedmorice kdo suda
kasacionalnoga
od 5. studenoga 1892. br. 3862.)
Šumarija u D. prijavila je kr. kot. sudu u H. dopisom od 7. srpnja 1891. br.


266. Gj. E. radi uvrede poštenja na štetu šumara M. B. i lugara I. G., počinjene u
podnesku Gj. R. od 16. ožujka na kr. šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu.
Na razpravu, odredjenu na dan 5. studena 1891., nije nitko došao, pa je odlukom
od 5. studena 1891. br. 4170. kz. postupak po §. 34, i 394. k. p. obustavljen
i odluka dostavljena M. B., koji je u podnesku od 9. prosinca 1891. naveo,
da je bio službeno Ousutan pak da nije mogao stići na razpravu, te moli, da se nova
razprava odredi.


Odlukom od 15. prosinca 1891. br. 5260./kz. ođredjena je nova razprava na
dan 13. sieCnja 1892,, nu ođgodjena, te je nova ođredjena na 11. travnja 1892.,
nakon koje je osudom od 11. travnja 1892. br. 5260 kz, Gj. R. radi prekršaja
§. 487. kz. sudjen na zatvor od 14. dana. Njegov priziv odbio je kotarski sud kao
prekasno podnesen.


Povodom žalbe ništovne, podnesene po kr. državnom nadođvjetničtvu na obranu
zakona, sudio je kr. hrv.-slav.-dalm. stol sedmorice iza obavljene u punom viedu
javne razprave:


Kaznenom odlukom kr. kotarskog suda u K. od 13, srpnja 1891. br. 2701.
kz., zatim odlukom istoga suda od 15 prosinca 1891. br. 5269. kr. i konačno osudom
istoga suda od 11. travnja 1892. br. 5260. kz, ex 1891., izrečenom proti Gj. R.
radi prekršaja suprot sigurnosti poštenja, povriedjen je zakon, i to prvonavedenom odlukom
u §. 495. kz. te §. 390. si. c) i §. 394 k. p., zatim drugocitiranom odlukom
u §. 34. k. p. i konačno rečenom osudom u §§. 530., 531. i 532. k. z., pa se
toga radi ukida prije spomenuta osuda, te se obtuženi Gj. R. po §. 250, toč. 2. kp ,
od obtužbe rieSava.




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 122 -
Eazlozi: Dopisom ođ 7. srpnja 1891. br. 266. pritnlj. kođ kr. kotarskog suda
u K. 8. srpnja 1891. prijavila je kr. šumarija u D. Gj. radi uvrede poštenja na
štetu kr. šumara M, B. i lugara I. G., počinjene u podnesku Gj. R. od 16. ožujka
1891. na kr. šumsko ravnateljstvo u Z.


Prvi poziv na ustmenu razpravu izdan je po kr. kotarskom sudu dne 13. srpnja
1891. za okrivljenoga Gj. R. i za M. B. i I. G.


UreSena razprava bila je opetovano na zamolbu kr. šumarije u D. odgođjeua, a
na onu određjenu na dan 5. studena 1891. nije bio nitko došao, pa je odlukom kr.
kotarskoga suda od 5. studena 1891. br. 4170. postupak po §. 34 i 394. k. p.
obustavljen i odluka ta dostavljena M, B.


U podnesku primlj. 9. prosinca 1891. navodi M B., da bivš! službeno odsutan
nije mogao stidi na razpravu, te stoga moli, da se nova razprava odredi.


Odlukom od 15. prosinca 1891. br. 5360. bje ođređjena nova razprava na
dan 13. sieCnja 1892.. nu odgodjena je, te je nakon ustmene razprave dne 11.
travnja 1892., u odsutnosti okrivljenika obavljene, osudom od 11. travnja 1892. br.
5260. Gj. R. prekršaja suprot sigurnosti poštenja, §. 487. k. z. krivim proglašen i
na zatvor na 14. dana odsuđjen, Priziv Gj. R., jer kasno podnesen, odbio je kot. sud
po §. 517. k. p. Prijavu je učinila i zabtjev na progon stavila kr. š marija u D. u
službenom dopisu od 7. srpnja 1891. br. 266; nu po samoj prijavi nije uvrieda nanesena
bila kr. šumariji kao oblasti, nego šumara M, B. i lugaru I. G., pa su stoga
po §. 495. k. z. i 390. si. c) k. p. samo ova dvojica bila ovlaštena progon Gj. R.
tražiti. Zahtjev na progon stavljen je dakle po neovlaštenoj osobi, te je kotarski sud
imao kaznenu prijavu zavrdi po §. 394. k. p.


Ako privatni tužitelj nedodje na razpravu, onda je zakonska predmjeva, da je
odustao od tužbe, (§. 34. iu fine k. p.). Zakon nedaje sredstva i nedopuSta, da
ipređmjeva ta ptotuđokazi oborena bude; nepita se tu, da li je privatni tužitelj kriv,
li nije kriv, što na razpravu nije došao, pa za to ni neima u tom slučaju mjesta povrati
u sfanje prijašnje, (§. 305. k. p.) ni obnovi postupka (glava XIII. k. p. i
§. 436. k. p.).


Protuzakonita je dakle odluka kot. suda ođ 15. prosinca 1891. br. 5260.,
kojom je s nova ustmena razprava na dan 13. siečnja 1892. ođređjena.


Nevidi se, kada je prijava Gj. R. proti šumaru M. B. i lugaru I, G. kr. šumarskom
ravnateljstvu u Z. stigla, nu uzeti se može, da je stigla najkašnje 24. ožujka
1894., jer je šumsko ravnateljstvo dopisom od 24. ožujka 1891. tu prijavu dostavilo
na izvješde kr. šumariji u D. Prijavu ta vidirao je M. B. dne 4 taavnja 1891.
pa se uzeti mora, đe je toga dana saznao za kažnjiv čin, koji se Oj. R. imputira.


Kaznena prijava proti Gj. R. stigla je kr. kotarskomu sudu u K. dne 8. srpnja
1891. pa sve kad bi se i uzelo, da je prijavu učinio i kazneni progon zatražio sam


M. B., nebi moglo biti mjesta kaznenom proganjanju po §. 530. kz., jer je od 4.
travnja 1891. t. j . dana, kada je M. B. za kažnjivo djelo saznao, pa do dana 8.
srpnja 1891., kada je prijava učinjena, proteklo više od 6 nedelja.
Nu sve da i nije subjektivna zagoda nastupila, utrnula je zagođom sama iztraga
i kazna u smisiu §. 531, i 531. kz. — Kako je več navedeno, uzeti se može
đu je prijava Gj. R. stigla kr. šumskomu ravnateljstvu u Z. najkašnje 24. ožujka
1891. a po tome, da je i kažnjiv čin počinjen najkašnje toga dana.


Prvi poziv kotarskoga suda na Gj. R. kao okrivljenika na ustmenu razpravu
izdan je 13. srpnja 1891*, a ođ 24. ožujka 1891. đo 13. srpnja 1891. proteklo je
više od tri mjeseca, a za prekršaje suprot sigurnosti poštenja, §. 487. k. z., jest po
§. 532. obzirom na §. 493 k. z. vrieme zagode tri mjeseca.


Prema ovim okolnostim valja po §. 286. II. k. p. udovoljiti žalbi ništovnoj kr.
državnog nadovjetniCtva. (Obdinar.)