DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 157 — ^obćini* skupni posjed, mogla se je ipak pod tom „oMinom" jedino razumjevati skupina ovlaštenikah, posjedisjiK^ih posebna ovlaštena zemljižta. Uzprkos tolikoj raznolikosti pravnoga temelja i tečaja razvoja, nemanjka dakle u tom pogledu analogija izmedju svih tih kategorijah zemljižtnih zajednicah. Usljed razvoja družtvenih i upravnih uredabah, koje u pođpunoj oprieci sa starimi nazori idu za tim, da se što više olahkoti promjena obćinarstva i preseljenje iz jednoga kraja države na drugi, došlo je sada do toga, da se´ kako je već rečeno, u području malne svake pojedine obćine nastanjuje sve to više tudjega življa, koj nestoji ni u kojem savezu s prvobitnom starom ili njojzi sličnom urbarskom ili krajiškom „občinom", a često putah ni nepripađa poljodjelskom stališUj komu su u prvom redu namjenjena „zajednička zemljišta". Ali prvotni pojam „obćine" uza sve te nepovoljne okolnosti na svu sreću nije uništen, ima u njem sva sila životne snage, treba staroj obćini samo razvezati ruke i postavit ju na vlastite noge, a to će biti, čim se zakonom što stalnije utvrde medje njezina pravnoga obsega. Vlada je nastojala polučiti taj poželjni cilj u ovoj osnovi. Omedjašiv u §§, 1. i 2. one „zemljištne zajednice" na koje se imaju odnositi propisi zakona, učiniv jih pravnimi osobami, ide osnova u sliedećih paragrafib za tim, da si te pravne osobe urede zakonito zastupstvo za vršenje pravne svoje djelatne sposobnosti. Rodilo se Je pitanje odmah kod prvih paragrafah ove osnove, kako daleko smije zakonarstvo poći, a da u tom pravcu nepresegne u prava eventualnih zajedničarah-suvlastnikah? Već iz stilizacije §§. 1. i 2. lahko je razabrati, da si je vlada svjestna bila, kako je težko pod jednu točnu definiciju podbit sve raznolike oblike zajednicah, koje želimo podvrć uredbi. Koliko god je bilo jasno, da valja izvadit iz okvira zakona upravnu obćinu s njezinom imovinom i njezinim dobrom, kao i čisto gradjansko-pravne zajednice dobarah, toliko se s druge strane radja dvojba, kako se imadu po pravnom shvaćanju prosuditi raznolike zemJjištoe zajednice, koje još preastaju ? Biti će bo takovih, koje su prave nedvojbene korporacije, biti će i takovih, koje.možda počivaju na naslovu zajednice vlastnosti. Vladi seje ipak činilo, da je tu odlučno, što je u svih tih slučajevih zajednica takova, koja svoj korjen vuče iz vremenah feudalizma, ter koja se već po trajnoj namjeni svojoj po javno-pravnoj primjesi kao i po pravnom uobičajenom shvaćanju samih ovlaštenikah, neraože podvrći pod pravila austrijskoga gradjanskoga zakonika. 0 svih tih vlastničkih odnošajih nisu u ostalom učeni pravnici niti sad na čistu. Pravila rimskoga prava kano da nedotječu za protumačenje takovih odnošajah. Njeki se s toga utiču posebnim definicijam, govoreć o sličnih zemljištih, kao 0 svima obćenitom, nerazdieljenom dobru, o pripadnosti k posebnomu vlastničtvu ; pojedinim ovlaštenikom (zajedničarom) da pripadaju izraziti dielovi ili |