DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 157 —


^obćini* skupni posjed, mogla se je ipak pod tom „oMinom" jedino razumjevati
skupina ovlaštenikah, posjedisjiK^ih posebna ovlaštena zemljižta.


Uzprkos tolikoj raznolikosti pravnoga temelja i tečaja razvoja, nemanjka
dakle u tom pogledu analogija izmedju svih tih kategorijah zemljižtnih
zajednicah.


Usljed razvoja družtvenih i upravnih uredabah, koje u pođpunoj oprieci
sa starimi nazori idu za tim, da se što više olahkoti promjena obćinarstva i
preseljenje iz jednoga kraja države na drugi, došlo je sada do toga, da se´
kako je već rečeno, u području malne svake pojedine obćine nastanjuje sve to
više tudjega življa, koj nestoji ni u kojem savezu s prvobitnom starom ili
njojzi sličnom urbarskom ili krajiškom „občinom", a često putah ni nepripađa
poljodjelskom stališUj komu su u prvom redu namjenjena „zajednička zemljišta".


Ali prvotni pojam „obćine" uza sve te nepovoljne okolnosti na svu sreću
nije uništen, ima u njem sva sila životne snage, treba staroj obćini samo razvezati
ruke i postavit ju na vlastite noge, a to će biti, čim se zakonom što
stalnije utvrde medje njezina pravnoga obsega.


Vlada je nastojala polučiti taj poželjni cilj u ovoj osnovi.


Omedjašiv u §§, 1. i 2. one „zemljištne zajednice" na koje se imaju odnositi
propisi zakona, učiniv jih pravnimi osobami, ide osnova u sliedećih paragrafib
za tim, da si te pravne osobe urede zakonito zastupstvo za vršenje
pravne svoje djelatne sposobnosti.


Rodilo se Je pitanje odmah kod prvih paragrafah ove osnove, kako daleko
smije zakonarstvo poći, a da u tom pravcu nepresegne u prava eventualnih
zajedničarah-suvlastnikah? Već iz stilizacije §§. 1. i 2. lahko je razabrati,
da si je vlada svjestna bila, kako je težko pod jednu točnu definiciju podbit
sve raznolike oblike zajednicah, koje želimo podvrć uredbi.


Koliko god je bilo jasno, da valja izvadit iz okvira zakona upravnu obćinu
s njezinom imovinom i njezinim dobrom, kao i čisto gradjansko-pravne
zajednice dobarah, toliko se s druge strane radja dvojba, kako se imadu po
pravnom shvaćanju prosuditi raznolike zemJjištoe zajednice, koje još preastaju ?


Biti će bo takovih, koje su prave nedvojbene korporacije, biti će i takovih,
koje.možda počivaju na naslovu zajednice vlastnosti. Vladi seje ipak činilo,
da je tu odlučno, što je u svih tih slučajevih zajednica takova, koja svoj
korjen vuče iz vremenah feudalizma, ter koja se već po trajnoj namjeni svojoj
po javno-pravnoj primjesi kao i po pravnom uobičajenom shvaćanju samih ovlaštenikah,
neraože podvrći pod pravila austrijskoga gradjanskoga zakonika.


0 svih tih vlastničkih odnošajih nisu u ostalom učeni pravnici niti sad
na čistu.
Pravila rimskoga prava kano da nedotječu za protumačenje takovih
odnošajah.


Njeki se s toga utiču posebnim definicijam, govoreć o sličnih zemljištih,
kao 0 svima obćenitom, nerazdieljenom dobru, o pripadnosti k posebnomu vlastničtvu
; pojedinim ovlaštenikom (zajedničarom) da pripadaju izraziti dielovi ili