DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 160 — koga prava po shvaćanju feudalnom. U tom načelu nelufie se bitno odnošaji u krajini 1 provincijalu, samo što je u krajini bio jedan jediti vlastelin. Nije težko odatle razabrati, kako mora da bude po zdravom sbvaćanju stvari različit krug onih krajiških ovlaštenikah, kojim je pripadalo pravo na obćinske pašnjake, od kruga stanovnikah, živućih u području obćinah negdašnje krajine, odkad je podpuna sloboda promjene stanovanja zavladala. Nastat je moglo za vladu samo pitanje, kako da se sad navrate odnošaji u pravi tećaj. Žalibože tu nije ni pomisliti na to, da bi se dalo na temelju ustanovljenja prvobitno ovlaštenoga zemljištnoga krajiškoga posjeda doći do onako pravedna razmjerja, kako nam ga je za bivše urbarsko područje moguće pronaći po točnih podatcih, što su nam sačuvani u spisih o razterećenju zem- Ijištah i segregacijalnih operatih. Neće zato preostat drugo, nego da se za prvo uredjenje prihvati faktično stanje u vrieme, kad zakon stupi u kriepost, kao najshodnije izhodište za budućnost, a da ona bude stalna, da se stvore ovlašteni posjedi ter u tu svrhu izreče spoj sa posjedom nastanjene kuće. Nije se pače moglo u tom pravcu ni izbjeći nuždnim obćenitim prelaznimi ustanovam. S toga se u §. 91. zaštićuju upravne, školske ili crkvene obćine od svake naprasne, jednostrane preinake odredabah, kojimi im je di/sad pravovaljanim načinom osiguran stanoviti prihod od nekretninah zemljištnih zajednicah, a u §. 92, pridržaje svim onim, koji su za vrieme prvoga uredjenja (razgodbe) u neprepornom faktičnom uživanju skupnih užitakah bud kakove vrsti, i nadalje za njihovu osobu izvršivanje tih pravah. Ustanoviv u §§. 10.—14. neka načela, po kojih se obstanak i razmjerje užitnih pravah ima prosuditi, određjuje osnova zatim u §§. 15. i 16., da se svagdje, gdje je spojeno pravo sa zemljištem, ima spoj taj jasno u gruntovnici unieti. Vlada drži, da je pravna uredba spoja ovlaštenoga stanovitoga zemljišta s uživanjem u zemljištnoj zajednici, najprobitačnija po sačuvanje seljačkoga posjeda. Osnova s toga nastoji svagdje, gdje je god to moguće, ustaliti postojeć taj spoj. S toga je u §. 17. uvrštena načelna ustanova, kojom se u pravilu osigurava i za budućnost nerazdruživost ovlaštenoga zemljišta od „obćine". Nu s druge strane valjalo je pomišljat i na to, da se zajednici moraju dat u ruku sredstva, da po mogućnosti odvrati provalu tudjih, njojzi nepoćudnih živaljah. Sve su te zajednice više ili manje zadruge ratarah. Po sadašnjem stanju zakonodavstva ne može ih nijedan zakon sasvim obezbiediti od tudje primjese, ali predaleko bi se išlo, kad se nebi ništa učinilo, jer nije [moguće svega učiniti. Da sačuva, što se sačuvati može, udarila je s toga osnova tim putem, da je u §§. 18. i 19. dozvolila svim zajednicam uvesti „statutovinu", a plemićkim obćinam, gdje je zahtjev stališke pripadnosti u stalnu neprekinutu običaju, ostavila ovu iznimnu uredbu. |