DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 160 —


koga prava po shvaćanju feudalnom. U tom načelu nelufie se bitno odnošaji u
krajini 1 provincijalu, samo što je u krajini bio jedan jediti vlastelin.


Nije težko odatle razabrati, kako mora da bude po zdravom sbvaćanju
stvari različit krug onih krajiških ovlaštenikah, kojim je pripadalo pravo na
obćinske pašnjake, od kruga stanovnikah, živućih u području obćinah negdašnje
krajine, odkad je podpuna sloboda promjene stanovanja zavladala.


Nastat je moglo za vladu samo pitanje, kako da se sad navrate odnošaji
u pravi tećaj. Žalibože tu nije ni pomisliti na to, da bi se dalo na temelju
ustanovljenja prvobitno ovlaštenoga zemljištnoga krajiškoga posjeda doći do
onako pravedna razmjerja, kako nam ga je za bivše urbarsko područje moguće
pronaći po točnih podatcih, što su nam sačuvani u spisih o razterećenju zem-
Ijištah i segregacijalnih operatih.


Neće zato preostat drugo, nego da se za prvo uredjenje prihvati faktično
stanje u vrieme, kad zakon stupi u kriepost, kao najshodnije izhodište za budućnost,
a da ona bude stalna, da se stvore ovlašteni posjedi ter u tu svrhu
izreče spoj sa posjedom nastanjene kuće.


Nije se pače moglo u tom pravcu ni izbjeći nuždnim obćenitim prelaznimi
ustanovam. S toga se u §. 91. zaštićuju upravne, školske ili crkvene obćine
od svake naprasne, jednostrane preinake odredabah, kojimi im je di/sad pravovaljanim
načinom osiguran stanoviti prihod od nekretninah zemljištnih zajednicah,
a u §. 92, pridržaje svim onim, koji su za vrieme prvoga uredjenja
(razgodbe) u neprepornom faktičnom uživanju skupnih užitakah bud kakove
vrsti, i nadalje za njihovu osobu izvršivanje tih pravah.


Ustanoviv u §§. 10.—14. neka načela, po kojih se obstanak i razmjerje
užitnih pravah ima prosuditi, određjuje osnova zatim u §§. 15. i 16., da se
svagdje, gdje je spojeno pravo sa zemljištem, ima spoj taj jasno u gruntovnici
unieti.


Vlada drži, da je pravna uredba spoja ovlaštenoga stanovitoga zemljišta
s uživanjem u zemljištnoj zajednici, najprobitačnija po sačuvanje seljačkoga posjeda.
Osnova s toga nastoji svagdje, gdje je god to moguće, ustaliti postojeć
taj spoj.


S toga je u §. 17. uvrštena načelna ustanova, kojom se u pravilu osigurava
i za budućnost nerazdruživost ovlaštenoga zemljišta od „obćine". Nu
s druge strane valjalo je pomišljat i na to, da se zajednici moraju dat u ruku
sredstva, da po mogućnosti odvrati provalu tudjih, njojzi nepoćudnih živaljah.
Sve su te zajednice više ili manje zadruge ratarah. Po sadašnjem stanju zakonodavstva
ne može ih nijedan zakon sasvim obezbiediti od tudje primjese, ali
predaleko bi se išlo, kad se nebi ništa učinilo, jer nije [moguće svega učiniti.


Da sačuva, što se sačuvati može, udarila je s toga osnova tim putem, da
je u §§. 18. i 19. dozvolila svim zajednicam uvesti „statutovinu", a plemićkim
obćinam, gdje je zahtjev stališke pripadnosti u stalnu neprekinutu običaju, ostavila
ovu iznimnu uredbu.