DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 211 — Neposredna korist, što ja daje ova zakonska osnova u javnom interesu jest ta, što zajamčuje, da će se zasnovani koji podhvat, ako su mu novčana sredstva osjegurana, moći s tehničke strane posve točno i shodno izvesti, bez bojazni, da bi izvedbu mogle zapriečiti znatnije potežkoće ili da bi započete već radnje morale zapeti s nedostatka zakonskih propisah u obće, a napose i propisah takvih, koji bi se imali uporaviti za nepredvidjene slučajeve. Kad zakonska ova osnova zadobije moć zakona, laglje će se buđ od zemlje bud od interesentah namicati glavnice potrebite za ovakve podhvate, i to stoga, što zajamčuje, da će se nauraljena svrha shodnom uporabom dotičnih ustanovah moći doista i polučiti. Zagradjivanje bujicah jest nedvojbeno jedna od vrlo važnih agendah zemaljske kulture, pa je nuždno bilo, da se zadatak, što no ga uprava na tom polju ima, uredi zakonodavnim putem, kojem će zahtjevu predležeća zakonska osnova podpuno udovoljiti. Odnošaji anatomičkog sastava drva prama stvaranju godovah i tehničkim svojstvima drva,*) Predavanje prof, đr, Granera^ držano dne 4, studenoga u naravoslovnom đružfcvu u Tiibingenu, Kada je došao u našemu đružtvu red predavanja na mene, nisam se mogao oteti dojmu, da mi je kao šumaru, a prema tomu kao laiku na polju naravoslovnom, težko izabrati si predmet^ o kom bi se predmnjevati moglo, da će zanimati i ovdje prisutne zastupnike raznih grana naravoslovne nauke; s toga prepuštam vašem sudu, da li je moj izbor u tom smjeru bio svrsi shodan, kada sam se odlučio, da danas govorim o anatomičkom sastavu drva i njegovih odnošajih prama stvaranju godovah i tehničkim svojstvima drva. Svakako sam polazio pri tora sa stanovišta, da će kratko predočenje ovoga predmeta, uvaživ pri tom i novije iztraživanje, nesamo izpuniti želju mnogih članova našega družtva, nego i mnogih vanjskih šumara. Iztražiti anatomički sastav drva jest zadaća anatomičko-fizio ložke botanike. Ali je podjedno i od neposredne važnosti kod riešavanja mnogih pitanja, tičućih se uzgoja šuma. Mnijem s toga, da je poznavanje anatomičko-fizioložkih odnošaja neob hodno potrebito, da se mogu sa naravoslovnog gledišta opravdati mnoge šumsko gojitbene mjere. Zatim nam mora, a to je ona strana, koja se nas tiče, ana tomički sastav razjasniti mnogovrstna opažanja na polju tehničkih svojstava *) „PoretAvissengcliaftliches Centralblatt", Heft L 1894. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 212 — drva, premda nam je znanje o tih odnošajih još vrlo nepodpuno. Od manje je važnosti to, da nas anatomički sastav oborenog drva uči poznavati vrst drveća. Kušajući u kratko nacrtati anatomički sastav našeg domaćeg drveća, mo ramo ponajprije razlučiti „prvotne provodne snopiće" od „drugotnog drva". Prvi su u najmladjih organih srčike i kore unutar osnovnog stanicevja gotovo kružno poredani, te ih jedino ciepci razstavljaju. Pojedini cievni snopić sadržaje iznutra drvovinu (Xylem), a izvana liko. Jedno od drugoga razstavlja kambij. Neprekidnom razdiobom stanica stvara kambij posebni kolobar i tvori tekom dalnjih vegetativnih razdoblja medju, izmed vanjskog diela, kore i unutarnjeg nas zanimajućeg diela, drugotnog drva. Što se tiče sastava drugotnoga drva, to se prema fizioložkim funkcijama pojedinih njegovih dielova, obično razlikuju kod njega tri stanična sustava. Traehealni sustav, sastojeći iz cjevčica i tracheida; palikovni i libriform sustavi parenchjmatički sustav. Ovi sustavi razlikuju se kako u anatomijskom, tako i u fizioložkom pogledu. Trachealnom sustavu pripada zadaća, da vodi vodu u drvu, palikovnom sustavu, da učvrsti staničevje, a pareuchimatičkom sustavu, da vodi i slaže parenchjmatičke tvari. Razdioba ovih posala na spomenuta staničevja nije doduše točno provedena, te postoje pri tom mnogi prelazi. Tako na pr. sudjeluju traćheide, naročito kod četinjača, kojim palikovnice manjkaju, pri očvršćenju stabla, a isto tako posreduje po jednoj od novijih teorija (od Godlewsky-a) parench/raatičko staničevje kod kolanja vode u drvu. Nu svakako pruža razlučba gornjih trijuh sustava dobar oslon za razdiobu staničevja drugotnog drva. R. Harti g razdieljuje u svojem djelu „Nauka o anatomiji i iiziologiji bilja" stanične sustave nešto različnije. On razlikuje: 1. cjevčice, 2. drvnu vlakninu, sastojeću se iz tracheida, palikovnica i vlaknatih stanica, 3. drvni parenchjm, koji se dieli u točni i tračni parenchym. Dozvolite, da si u kratko predočimo bitna obilježja pojedinih prvotnih organa, koji sačinjavaju ovo staničevje. U drvu nalazeće se cjevčic e jesu očlančene cievi, koje se protežu cielira istablom od koriena pa do lišća, a nastale su raztopljenjem mezdrice, koja se nalazi izmedju pojedinih, podužno neposredno se dotičućih stanica. One su napunjene vodom, koja je mjestimice zrakom razstavljena, a stanični tinj je u njih izmjenice odebljen. Ako drvo prerežemo, onda se odlikuju cjevčice od ostalog staničevja širinom svojih dutina (lumen), radi čega su ih nepravo prozvali „rupice" (Poren). Cjevčice ćemo naći samo kod listača. One manjkaju četinjačama, odnosno tu ih nalazimo samo u mladjih organih uza srčiku. Cjevčice su važne za sastav drva listača ne samo sbog toga, što označuju godove, nego i s toga, što djeluju na specifičku težinu drva. Ova je naime tim manja, čim je u drvu više cjevčica i čim su ove šire. Tracheid e jesu prosenchymatičke stanice, koje su očuvale svoju samostalnost kao pojedine stanice, ali su inače posve slične cjevčicam, koli glede sadržaja, toli glede oblika staničnog tinja. U potonjem su pogledu u tracheidah |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 15 <-- 15 --> PDF |
" 213 — značajne duge stanice, kojih su pikojice velikim dvorcem obkoljene, ter o kojih se drži, da vode vodu u drvu. Kod četinjača, kojima kako spomenusmo manj kaju cjevčice, sačinjavaju tracheiđe najveći dio staničevine. Kod listača nalaze se više osamljene, i to redovito samo u blizini cjevčica. Libriform vlakavca ili palikovnice, koje su dobile ime poradi svoje sličnosti sa likovnicama, razlikuju se od tracheida poglavito svojim vrete nastim oblikom, zatim, što im je stanični tinj deblji, a dutina uzka, nadalje, što se piknjice u malom broju nalaze, ili posve manjkaju. Njih ćemo naći samo kod listača, a od njih ovisi ponajviše gustoća dobrota drva. U drvu nalazeći se parenchj m moramo, barem u mladom drvu, sma trati živućim staničevjem, čije stanice imaju tanki tinj i sadržavaju proto plasmu, te su s toga i sposobne za pohranu pričuvnih tvari. U koliko se je parenchjmsko staničje razvilo u podužnom smjeru, zovemo ga „točni parenchjm" (Strangparenchjm), a naći ga je ponajviše bez cjevčica i tracheida. Ovom nasuprot razvio se je „cjepčji pareuchjm" (Markstrahlen- Parenchym) u popriečnom smjeru. Kod večine drveća, kao kod listača i kod jele, sastoji se cielo staničevje ciepaca iz parenchjma; nasuprot kod njekih četinjača (omorika, bor, ariš) naći ćemo gore i dole tako zvane popriečne tracheiđe koje granice sa parenchjmom. Široki ciepci, koji se nalaze kod pojedinih vrsti drveća, kao kod hrasta i bukve, sastoje se iz mnogobrojnih uzporedo ležećih brojčanih nizova, dočim se uzki ciepci sastoje iz jednoga ili samo njekoliko staničnih nizova. Mora se primjetiti, da su ova dosada spomenuta staničevja medjusobno uzko spojena, te nam s toga i drvo predstavlja kompaktnu massu. Iznimku čine samo smolnice, koje se nalaze u drvu njekih naših četinjača (omorika, bor, ali ne jela) i služe za pohranu izlučina, o kojih se misli, da su nastale usljed raztvorbe obližnjih stanica. Na ovo nam je još nadovezati o načinu, kako godovi drvo izgradjuju. Jasno je, đa se razlučba drva u koncentričke manje više okrugle kolobare, koji nam predočuju proizvod vegetativnog djelovanja u jednoj godini, radi česa ih i zovemo godovi, mora svesti na razni anatomički sastav elementarnih organa u raznih odlomcih vegetativnog razdobja. Nu prem da se u jednom te istom godu stvoreni pojasi često puta nedadu razlučiti, već prelaze jedan u drugi, to se ipak posljednji pojas sadašnjega i početni sliedećeg goda točno razlikuju. Što se naziva tiče, to su prije oba, unutar jednoga goda nalazeća se pojasa zvali obično „proljetno drvo" i „jesensko drvo". Nu ovaj potonji naziv napao je R. Harti g i predložio, da se mjesto „jesenskog drva" nazove „ljetnim drvom", obzirom na posljedke njegova iztraživanja, po kojih bi ovo imalo nastati zaista u ljetnih mjesecib. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 214 — Drugi pisci, tako F. Schwar z u svojoj „šumskoj botanici", misle, da bi se imalo ostati kod starog uobičajenog naziva „jesensko drvo", jer da po R. Hartigu preinačeni naziv ipak ne vriedi za sve odnošaje, tako na pr. kod korenja prestaje debljanje tek koncem listopada i kasnije. Razlika izmeđju proljetnog i jesenskog drva prouzročena je stranom usljed nejednakosti oblika istih elementarnih organa u obih pojasih, stranom usljed različitosti elementarnih organa strnih. Prvo vriedi za četinjače, dočim ćemo kod listača oboje naći. Pocrnimo sa četinjačama, kojih je drvo u obće jednostavnije sastavljeno. Četinjačama manjkaju cjevčice i libriformvlakanca, te je s toga i razlika izmeđju proljetnog i jesenskog drva, koja je dosta oštro provedena, prouzročena jedino usljed nejednakosti tracheida u obih pojasih. Tracheide proljetnog drva odlikuju se naime, kada ih prorežemo, širokimi dutinami i pravilnimi oblici s približno jednako razvitim promjerima u smjeru polumjera i tangente, ili kako obićna oznaka glasi, one su razmjerno znatno „radialao opružene", a k tomu im je obično i tinj tanak. Nasuprot pokazuju tracheide jesenskog drva, i to tim više, čim se više približujemo kraju goda, ne samo, da su im dutine uže i da im je oblik usljed kratkih radialnih promjera splošten, nego da im i tinj sve to deblji biva. Obzirom na te razlike prozvao ih je K Harti g ^okruglim! vlaknatimi vrstami" i „širokimi vlaknatimi vrstami* (Rund- und Breitfaserschichten). Kod listača postoji doduše slični odnošaj glede jače radialne opruženosti i tomu odgovarajućih širih tracheidalnih dutina izmedju proljetnog i jesenskog drva, ali ta razUka nije ovdje tako očita kao kod četinjača, pa se i granica goda u listačah prikazuje običnom oku u podobi razmjerno tanke certe. Čini se, da je ovdje od veće važnosti to, što u jesenskom drvu imade mehaničkih elementab, dakle libriformvlakanaca, u većem broju. Nu ponajglavniji razlog za oznaku godova kod listača jest: broj, razdielba i kakvoča cjevčica. U proljetnom drvu naime jesu cjevčice ne samo mnogobrojnije, nego su im i dutine šire, usljed česa i proljetno drvo izgleda šupljikavije i svjetlije. Ovo doduše nevriedi u istoj mjeri za sve vrsti drveča, na čem se i osniva po Nordlinger u uvedena i uobičajena razdioba listača u „kružno rupičaste", na pr. hrast, jasen, briest, i u „razsijano rupičaste vrsti", na pr. bukva, grab, javor, joša, lipa itd. Ali u jednom i drugom slučaju vlada pravilo, da broj i širina cjevčicah od središta napram obodu, pada. Uzroci stvaranju godova nisu još niti danas dovoljno razjašnjeni; nasuprot ovo je jedan od onih problema, o kom se najviše prepire. Starija po Sa eh su postavljena „theorija o pritisku kore", koja je htjela stvaranju sploštenib i odebljalih organa u jesenskom drvu, naći razlog u povećanom pritisku kore tekom vegetativnog doba, napuštena je, odkada je Krabb e pokusi dokazao, da u istinu takova razlika u raznih godišnjih dobah u pritisku kore nepostoji. Novu teoriju o stvaranju godova postavio je Pv. Hartig . |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 215 — Po njegovu moraju se za objašajaj tvorbe gođovah uvažiti dva po sebi ra^lična, ali skoro nvjek uzporedo postojeća učinka. Jedan bi se činbenik morao tražiti u okolnosti, što je u proljeće kada stablo tjerati i pupati poeme, iiajnuždoije, da se što prije i izdašno udovolji potrebi transpiracije u drvu. Ova potreba jest povodom, da se ponajprije stvara drvo, od provodnog- stanićevja^ i to kod četinjača od tracheidab sa šlrokimi đutinami,! a kod listača iz mnogo velikih cjevčica, dočim, kad je drvo podpuno listalo, a u novom se godu već stvorilo dovoljno voda vodećeg drva, odgovarajućeg potrebi transpiracije, onda drvo razvija više takove organe, koji su mu za njegovo; očvršćenje potrebiti. Osim toga drži Hartig , da bi obzirom na to^ što je upravo kod srčikastog drva ponajviše proljetni pojas snatno velik i vrlo šupljikav, dočim su kod bjeličastog drveća gotovo bez razlike cjevčice više pravilno u godu razdieljene, valjalo i tu tražiti njeku svezu izmedju stvaranja cjevčanog pojasa i stvaranja srčike. Drugi momenat za razjašnjenje razlike izmedju proljetnog i jesenskog drva valjalo bi po Hartigovoj teoriji tražiti u različitoj hrani kambija, koja, prouzročuje razhčitost u odebljanju staničnog tinja, te smatra Hartig veću gustoću i dobrotu ljetnog drva naprara proljetnom kao posljedicu bolje hranitbe kambija u ljetnih mjesecih naprama manjkavom hranjenju s proljeća. K tomU; bi još djelovala dva uzroka. Ponajprije to, da u proljeća drveće nove izbojke, na račun pohranjenih pričuvnih tvari razviti mora i s toga još malo novih tvari stvarati može za god, zatim da su u proljeću vanjski odnošaji hranitbe drveća manje povoljni s razloga, što je toplota zraka i tla još nizka, te je poradi kratkoće dana djelovanje svjetla još slabo, dočim su ovi svi vanjski odnošaji u ljetnih mjesecih mnogo povoljniji. Kad bi se ta Hartigov a teorija potvrdila, to bi nam se mnoga opažanja: kao upliv starosti drveća, stojbine i sklopa na kakvoću drva u drugom hcu prikazala, nego što je to dosada bivalo. . ; Nu ova R. Hartigov a teorija o stvaranju godovah nije ostala ne napadnuta- Naročito je proti njoj ustao u najnovije doba Wieler , koji je svoja mnienja o tom predmetu objelodanio djelomice u botaničkih stručnih listovih, a dielomice u posebnoj razpravi: „0 odnošajih izniedju drugotnog debljanja i hranitbe drveća", u Tharandskom šumarskom godišnjaku" (godište 1892.) Mnienja obih učenjakah siažu se ponajprije u tom, što Wiele r naglasuje suvisloet izmedju proizvodnje i razvoja organa lišća i stvaranja odvodnih puteva u godovih. Od manje je svakako važnosti, što Wieler protuslovi Hartig ovom navodu, da umanjenje broja cjevčica u jesenskom drvu stoji u savezu sa stvaranjem srčike, te navadja, da u obće samo malo posljednjih godova vodi vođu u drvu, svejednako, da li je to srčikasto ili bjeličavo. W i e 1 e r razjasnjuje dapače nraaujenje cjevčica u jesenskom drvu tim, što se za vrieme tvorbe jesenskog drva manje listnatih organa stvara, nego li je to slučaj u ljetnoj i proljetnoj dobi vegetacije. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 216 - Nadalje se stižu nazori Wielerovi s Hartigovimi i u tom, što onaj svadja razliku u radialnoj opruženosti elementarnih organa proljetnog i jesenskog drva, na nejednakost hranitbenih odnošaja kambija, u raznih fazah vegetacije. Nasuprot pobija Wieler u cielosti Hartigovu tvrdnju, da ima proljetno drvo lošijoj, a jesensko boljoj branitbi kambija zahvaliti svoj postanak. Dok Wiele r naglašuje potrebu, da se o razlikah u opruživosti elementarnih organa proljetnog i jesenskog drva, kao i orazlikah u debljanju staničnog tinja obostranih elementarnih organa mora razpravljati kao dviuh sasma posebnih i različitih problemih, iztiče on ujedno, da debljanje staničnog tinja u jesenskom drvu ne stoji u nikakvom savezu sa stvaranjem godova, pošto je onog naći i u proljetnom drvu, prema ćemu sačinjavaju glavnu točku toga problema samo razlike u opruživosti elementarnih organa. Nu u tom potonjem pogledu tvrdi Wieler baš obratno od Hartiga i pripisuje jaču radialnu opruženost elementarnih organa proljetnog drva, boljoj hranitbi kambija i dosljedno tomu slabiju opruženost stanica u jesenskom drvu, lošijoj hranitbi kambija u jesen. Wiele r to osniva na svojih pokusih, kojimi mu je pošlo za rukom ustanoviti, da se veličina radialnih promjera elementarnih organa mienjati može, ako im hranitbene uvjete promjenimo, dapače da je umjetnim načinom moguće posve odstraniti granice godovi. Polazeć sa stanovišta, da su „dobra i lošija hranitba" vrlo netočni pojmovi, raztvara "Wieler hranitbene odnošaje na pojedine činbenike i zatim izpituje posebice, ponajprije djelovanje raznog sadržaja vode na kambij, nadalje upliv anorganskih i konačno organskih hraniva na opruživost elementarnih organa. Pri tom dolazi on do sljedećih zaključkah: da doduše sva tri činbenika djeluju na opruživost stanica, da se ali proučavanje upliva mineralnih i organskih hraniva dalnjimi pokusi upodpuniti mora, te da se prema tomu stvaranje proljetnog i jesenskog drva u prvom redu mora pripisati različitom sadržaju vode u kambijalnih stanica, i to u tom smislu, da je veća radialna opruženost elementarnih organa u proljetnom drvu i obratno manja opruženost istih u jesenskom drvu ovisna o većoj množini vode u kambiju s proljeća, odnosno od pomanjkanja vode u istom u jesen. Još ćemo spomenuti mnienje trećega pisca o tom predmetu. F. Schwarz se u svojoj „šumskoj botanici" glede hranitbenih odnošajah podpunoma razilazi od obojice prvašnjih fiziologah, naročito u tom, što on hranitbenim odnošajem u obće ne pripisuje nikakove važnosti, navodeć, da se ne može smatrati različita hranitba kambija uzrokom stvaranju godovah, buduć je svako doba godine dovoljno razpoloživih pričuvnih tvarih u drvu. Zatim se približuje Schwarz nazorom Wielera, te ion drži, da voda, što ju biljka treba, posredno upliva na stvaranja godovah, akoprem se nezna, kako se taj upliv mehanično uprihčuje. Da podupre to svoje mnienje pokazuje on, da na pr. kod listača, ako u ljetu lišene budu lišća, potrošak vode najednoč vrlo jako padne i podjedno se stvara jesensko na mjesto proljetnog drva, do |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Čim, ako drvo na novo potjera, onda se i na novo stvara proljetno drvo; ovim načinom mogu se, ako je drvlje ogolilo usljeđ gusjenica ili prelazniii vrlo jakih suša, u jednoj god´ni stvoriti dva goda. Iz navedenoga vidi se, da su nazori naučnjaka o stvaranju godovž. vrlo različiti, a osobito stoje si nazori Hartig a i Wieler a u oštrom protuslovju. Pod takovimi okolnostmi neizbježivo je, da je i položaj nevježa na polju botaničkom, šumara i praktičara vrlo težak, te im nije lako stvoriti si vlastiti sud u tom pitanju, koje bi, kad bi dovoljno razjašnjeno bilo, od zamašnih posljedicab za šumarsku praksu bilo. Što se nas tiče, to smo gotovi priključiti se nazorom Wieler a s razloga, jer ih temelji na točnih pokusnih iztraživanjih. S druge pako strane ne smiju se s vida pustiti, da se dokazivanje Wielerov o tiče samo razlikž, u opruživosti elementarnih organa, dočim neposredno ne razjasnjuje debljanje staničnog tinja, koje, barem kod četinjača, ponajviše prati stvaranje jesenskog drva i koje je K. Hartig a podpunim pravom dovesti moglo do zaključka, da je to znak obilnije hranitbe kambija. Stvar je stručnjaka na polju anatomićko-fizioložke botanike, da ova pitanja dalje razbistre; nevježe će se pako, usljed vrlo različitih i protuslovnih mnienja, koje su naučnjaci u tom pogledu postavili, cieli ovaj predmet dojmiti tako, da se pitanje o stvaranju godovah nemože razjasniti jednim jedinim razlogom, već samo sudjelovanjem raznih činbenikah, kojih se učinci u raznih smjerovih pokazuju, kako u obće kod problema, koj se temelji na vrlo zamršenih odnošajih, kakovim se i naš predmet smatrati mora, inače nije niti moguće. Da se u ovoj stvari uzmogne doći do kakova zaključka, nuždno je, da se ono, 0 čem se mnienja naučnjaka ne razilaze, već se slažu, skupi u jednu cjelinu. Prema tomu će se morati uz prinzdržaj dalnjeg objašnjaja omnjenjih glede upliva vanjskih hranitbenih odnošaja i naročito sadržaja vode u kambiju, osobito naglasiti, da izmedju razvoja lišća i stvaranja provodnih puteva u godu postoji nepobitni nutarnji savez i da godovi, po riečih Wielerovih , moraju biti odrazom razvoja listovnih organa. U prvom stanju razvoja, kada drvo tjera i lišće živahno izbija, i tim ne samo množ listnih organa, nego i transpirajuću dobu povećava, stvara kambij tomu odgovarajuće provodne puteve, cjevčice i tracheide sa širokimi datinami. Kada je pako rastenje ovih organa donekle dovršeno, onda oni mogu tim vise svoje tvorbene djelovanje obratiti dovodjenju tvarih, potrebitih onim elementarnim organom, kojim je zadaća, da u prvom redu mehanički učvrste staničevje, I tako sam se primakao drugom dielu moga predavanja, pa ću još govoriti 0 tehničkih svojstvih drva, koja ću sa stanovišta, kako se ona odnose prama anatomičkom sastavu drva, podvrći kratkom razpravljauju. Biti će shodno ovaj predmet razstaviti i najprije govoriti o specifičkoj težini, kao mjeri za dobrotu drva, onda o goiivosti, skopčanoj sa kemičkimi procesi i napokon: o mehaničkih svojstvih kao takovih. — B. (Nastavit 6e se). |