DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
.^^ 323 -» _Odtuti´ biva jasno, da tamo, gdje je dioba Sume izmedju dt-žave i krajiških ob-^ (fina faktično sprovedena, bezpovlastao prisvojenje drva u Žumab državnih po kra-^ jiških pravoužitnieih tvori kradju (§ 171. k. z.), ou drugčije je tamo, gdje ta dioba nije još faktično sprovedena. U takovom slut^aju nemaju se te šume, ni prava na iste prosuđjivati po zakonu od 8. lipnja 1871., nego se mora uzeti, da su iste u smislu paragrafa 18. krajiškoga temeljnoga zakona od 7, svibnja 1850. vazda još dobro državno i da krajiškim obiteljim u tih šumah pripada pravo šumskih služnostih (pravo -drvarije). Onaj pak, kojemu pripada pravo đrvarije, Čini uzimanjem drva bez doznake iii sa mjesta, gdje mu nije doznačeno po paragrafu 18. šumskog zakona od 3. veljače 1860. šumski prekršaj, koji po paragrafu 62. i 68. toga zakona spada pred političku vlast, kako je to uvodno jur iztaknuto. Kako se iz obaviesti kr. središnjeg povjerenstva za ođkup šumskih služnosti za sjedinjeno s Hrvatskom i Slavonijom krajiško područje u Zagrebu od 16. prosinca 1893. broj 10 vidi, šume u bivšoj ličkoj pukovniji nisu joŠte izmedju erara i obćina te pukovnije faktično podieljene, veo stimi sumarni upravlja državni erar kao i za obstojale krajine, te užiteiji imaju i sada pravo služnosti drvarije i paše u tih šumah. Kako se iz spina razabire, suma „Jelovi tavani" leži takodjer u području bivše ličke pukovnije, a osudjeni M. S. jesu članovi krajiške obitelji iz P., u nekadašnjoj ličkoj pukovniji, kojoj kao takovoj takodjer pripada pravo đrvat´ije u šumah državnih. S toga se na inkrimirani čin M, S. ne može uporabiti kazneni zakon (§ 171, i 450. k. z.), nego se isti ima prema gornjem razlaganju smatrati šumskim prekršajem, koji podpada kažnjenju političke oblasti. Iz toga sliedi, da je citlranimi osudami kr. kotarskog suda u Gr. i kr. sudbenog stola u Gr., koje čine M. S, podvrgoše pod ustanove kaznenoga zakona, povriedjen zakon u paragrafu 171. i 460. k, z., čega radi se pod paragrafu 286. stavka II. alin. 2. k. p. žalbi ništovnoj po kr. državnom nadodvjetničtvu na obranu zakona uloženoj mjesta daje, te se podjeđno rečene osude ukidaju, a M. S. odriešuje po paragrafu 250. točka 3. k. p. od obtužbe u tih osudah u grieh mu upisanog Čina tim, da se spisi ustupiti imaju nadležnoj političkoj oblasti na uredovanje (M. p. d.) Lovstvo. ]S"eđeljni lovci u Češkoj. Veoma su zanimivi statistički podatci o „Sonntagsjaegerih"*, ili lovcih, koji samo u nedelju imadu vremena, da mogu iči u lov. To su večinom trgovci i činovnici, no ima ovakovih ,,Sonntagsjaegerah´´ i medju posjednici i svedeniei. Prošle godine imali su ovi Nimrodi u Češkoj zakup lova u 12.348 obćinah, te se u svakoj občini izpucalo tečajem godiue najmanje po 1.000 hitacah. U ovom nedeljnom lovu ubijeno je : 13 starih ženah, 27 mužkaracah, 7 mladica, 3 djevojke. Ranjeno bijaše 3014 ijudih, ponajviše hajkašah. Osim toga ubiše nedjelni lovci 3 vola, 12 kravah, 132 teliča, 275 kozah, 72 ovce, 59 jaracah, 1 janje, 3.670 lovačkih i 11.419 skitajućih se pasah, 8762 mačke, 18 sr nj ak ah 455 srnah. 1149 zecevah, 3222 trčke, 2 6 gnjetljah, 845 vrebacah i 2 — kobile. Za učinjene štete bijahu nedjeljni lovci osudjeni na izplatu odštete od 633.093 for. i globah od 413.590 for., a liečnikora i odvjetnikom platili su 172.000 for. Povrh toga dosudjeno im je ukupno 74,088 satih zatvora za prekršaj proti sigurnosti života i vlastnićtva. r-^^ ]sf \ G-ojenje kunićah. Zadnje se je godine razširila iz Pariza ruska moda, da se, Ženske odječe i kostumi urešavaju krznom. Sbog ove mode poskočila je u cielom svietu ciena krznu, tako da se danas plača liep novac za kožu od zeca, mačke i kuniča. U Americi počeli su dapače gojiti vehke crne mačke samo radi krzna, koje se skupo placa. Najviše pako izplačuje se gojenje velikih kuničah, tako zvanih lapenah. koji daju ne samo tečnu pečenku, već i liepo, dobro plaćeno krzno. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
«~ 223 -™. Najbolje se za hrvatske odnoŠaje preporača normandek i knxii6y koji se najviše goji i u Francezkoj, Ovaj kuuiii zadovoljan je sa svakom hraaorn,, raste br^o, plodi se brzo, ima tečno meao kao jež i biva do 6 kigr. težak. Belgijsk i kuni ć (gorostas) dostigne i 8 klgr. težine. Dožim normandski kuiiič ima sve boje zeca, to se kod belgijskoga nalazi gotovo iiviek samo siva boja krzna. Lotrinžk i kunić; (gorostas) dostigne 7 klg. težine, ima svakovrstnu boju krzna, te je radi izvrstnih svojstvah vrlo cienjen. Zečica ima poprieko 8—10 mladih zečjdah na jedan put. Kuski kunić je biel i ima crne uši, noge, nos i rep. Najmanje se može preporučiti englezk i kunić , koji nije teži od običnoga divijega kuniča. Poljsk i kuni d ima blelo krzno i crne oči. Od svih ovih vvstib kunidab preporuČa se najviše belgijski i ruski kunić, koji imaju veoma tečno meso i skupo plaćeno krzno. Samo gojenje kunićah nije spojeno ni s kakvimi potežkoćami, te je za to shodno svako gospodarstvo, imanje, villa i svaka poveća kuća sa dvorištem. Naputak za gojenje može se dobiti kod „bečkog gospodarskog lista", koji list živo zagovara, da se pučanstvo u našoj monarkiji već jedanput zauzme za gojenje ove životinje, koja Francezom odbacuje svake godine mnoge milijune franakah dohodka. (N. N.) Ubijen vuk. Dne 8. travnja t. g. vozio se presvietli gosp. Plinko gi´of K hu e n- Bela 3 i, vlastelin nuštarski, u Šetnju na pustaru Heurikovci i u šumu ,,Grabik" blizu te pustare. Došavši u tu šumu, na jednom zahržu konji, a presvietli gospodin spazi nedaleko od sebe ogromnoga vuka, koji je čučio i prisluškivao. Presvietli gospodin skoči sa kolah, naperi pušku, izpali ju i pogodi vuka upravo u prsa. Vuk medjutim potrča sav u krvi još jednom i odtrča oko 150 koračajah^ a onda se iznemogao sruši na zemlju mrtav. Ubijeni vuk ogromna je zvier, te je vagnuo 37 kilogramah. Zaista riedka lovina u ovim krajevima, a joŠ redja u ovo doba. Ta je zvier amo došla valjda zabludivši ili progonjena od lovacah.. N. N. Kako pobijam lisice. Kada sam god. 1889. u mijesecu rujnu iz Plaškoga u Senj ua kontrolnu postaju premješten bio, upoznao sam na brzo svu okolicu kako je lovom zastupana, što je na žalost veoma slabo. Od sve koristne divljači udomljen je samo zec, i taj je — usprkos svih svojih neprijatelja, povoljno zastupan. Primorska jarebica (kamenica) veoma je rijetka, a druga divljač kod nas udomljena niti nije. Selitbom prepelica u jeseni i proljeću igre je 2—5 dana, prema tome kako ih dulje bura zadrži, dočim selitbom šljuka u jeseni jedina je ovdje lovcu zabava, ali i to traje kratko vrieme, pa dok bura preko noći popusti, te su sve već preko mora. Pataka za jeseuske selidbe niti nevidimo, jedino kad se vračaju^ s proljeća zadržavaju se uslied jake bure na moru^ pa na prelijetanju u večer gdje koja i pogine. Od grabežljivaca najviše je zastupana kod nas u primorju teta lija, a ima je i previše, kada ju studen, snijeg i bura iz šumah u naše primorske golijeti doždeue. Kuna je pako rijetka. Kako vazda imadem osobitu volju za pobijati lisice, a druge je divljači i zvieradi malo, to mi je donjekle dobro došlo, sto bar njih u ovoj okolici imade. Prošle sam zime, prve moga službovanja u Senju, hodeć za njima sa psom, samo 4 ubio. Druge zime bio je tako dobar g. M. šumarnik ter mi je dozvolio, da sam mogao u zabrani vise Senjskoga groblja, sazidati čekaonu. Pred Čekaouom, do 35 koraćaja u daljini, privezao sam ustrieljena psa kao moku. Kad sam opazio da se je je bja nanj namečila, dolazio sam i ja nju kroz noć čekati. Ali ju tekar pete noći dočekam i ub´jem. Ta moja čekaoua udaljena je 2 kim. od Senja, pa dok bi ja do nje došao po vitiajućoj buri i padajućem snijegu i ledu, morao sam mjestimice i na koljenih plaziti, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
234 Bura, led, snijeg, BOC, samoća i groblje sve bi mi se ovo Sekajud liju, po glavi vrzlo, te koaačuo napustim taj načiu lova, odlaćiv da 6n tetu na drugi način varati. U trsju zad kude 1 kim, daleko od grada, privežem Svrsto za badem psa kao meku, za ovoga pako žicu koju provedem kroz prodor kuhinje pak kroz zid u sobu, U sobi na zidu nad svojom posteljom, postavio sam zvonac, za koji sam onaj kraj žice dolazeći kroz zid u sobu od meke privezao. Četvrte noći nakon postavljene meke, bijaše veoma burno a i mračno vrieme, kad al točno u 8 sati s večera njetko trgnu za meku, a zvoaae momački zazvoni. Izadjem u kuhinju, i na prorezan prozorac zlrim i gledam. Nevidim dobro, več jedino nazirem i razabirem lijino kretanje okolo meke. Nesmijedoh, od bojazni nepogoditi je, niti pucati. Tako isto dogodi se i drugu noć. Treću noc iza dolazka lijina dodje gost tek oko 12 sati, te počme zvoniti, našto se žurno ustanem, da je što prije poslužim, pa kako bijaše mjesečina, mogoh dobro motriti liju, u koju opalim i ubijem. Tako iste zime tečajem mjeseca siečnja i veljače ubijem tu pet lisica. Primijetiti mi je, da sam, pošto su lisice izjele psa, na isto mjesto vezao meso od lisica i kuna, pa su lije rado na to dolazile. Ovaj način čekanja pomoću zvona, donjekle je probitačan, te sam tako na istom mjestu tri zime lisice pobijao, kroz koje vrieme sam se i uvjerio, da samo onda lisice rado dolaze, kada je veoma studeno, kišno i snježno vrieme ili jako mračna noć, dočim kada je mjesečina, pa ma bilo i najstudenije, dodje lija i onda, ali puno kasnije u noći pa i rjedje. Koliko puta me je lija do sita najedifa, kad je znala dolaziti na pomrčini 1 Zvonac zvoni, ja ju nazirem na meki a ubiti je nemoga, tim teže Što meka na snijegu nije, jer ga je bura odnijela, uslied čega se lija točno na meki razpoznavati aemože, a Što je najgore, nemože se nisaniti. Trovanje sa strjchninom, kod nas nije probitačno a i pogibeljno je. Nije probitačno s toga, Što ovuda jednako snijeg nepobieli jer ga bura sa zemlje ostruže, pa čovjek liju, ako je isto dalje od otrovane meke otišla^ nemože naći. Da takovu poslije nadje tko drugi, koji nezna od česa je zaglavila, pa da je pojede, što mnogi u primorju rade*, eto zla i okapanja. Lisicu u gvoždje loviti težko je, pa je rijetko, da se koja prevari, pa ma čovijek gvoždje kako vjestački postavio i sakrio^*. Stoga sam prekinuo svaku igrariju sa lijom, te ju sada na drugi način ubijam, naime sa „samo strijeljaćom puškom." U trsju g. pukovnika pl. N. privezao sam u mjesecu studenu žicom za kolac psa kao meku, na koga su se lisice navadile dolaziti; dapače su ga svega do temelja do konca prosinca izjele, uz koje ostanke privezao sam ponovno drugo pseto, da i dalje lije vabim. Kad su lije sveudilj i poslije dolazile, privezao sam malo podalje od meke, a pristupnije lijam, uz jedan trn komad mesa (pasje bedro), čvrstom špagom za kolčić udaren točno raži zemlje tako, da je ovaj, „nesretni zalogaj" pomičan natrag i napred. Za ovaj privezao sam tanku žicu, koja se, ležeć na zemlji, proteže ravnih 30 koraka do puBĆanog stalka*** na kojem se puška nalazi, a cilja ponešto desrio nad „nesretni m zalogajem" točno na ono mjesto gdje lija stoji, kad pograbi za zalogaj. Iz stalka, koj je Čvrsto za zemlju prikovan, ter u kojem je i puška nepomično usađjena, vodi od ođponca puške takodjer žica. Za ovaj kraj iz stalka izlazeće žice, prikopča se onaj kraj žice, što dolazi od ^nesretnog zalogaja" onda, kada se stalak sa pupkom za ubijanje na opredieljeno mjesto postavi. * Dobar tek I Ured. ** S primorskimi lijaml neće biti težje mnke, no s onimi u drugih krajevih. Mi znamo lugarah, koji su jedne zime u tri gvoždja pohvatali preko 40 totah. AU tomu se hoće umjeća, vabila, meke i t. d. Ured. **´^ Opis stalka izpaštamo. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Kad je staJak za zemlju priČvrećeiij to mjeri visina od zemlje pa do elevi 0´35 mt., a kako je tlo vodoravno a i cijev vodoravno teče, to se ave može s^mo ustrijeliti, kad za žicu, polazeć izmedju puške i nesretnog zalogaja, zapne, nadamšuje 11 samo visinu od zemlje do pušćane cijevi; a navlastito se ustrijeliti s^mo mora ono, što za ^nesretni zalogaj" pograbi, o Čem sam se na svoje zadivljenje osvijedočio. U sedam noći, Što je puška ovako postavljena bila, postrielaše se tri lisice, jedan skitajudi se pas i jedan sirotan zec, koji je prolazeć izmedju nesretnog zalogaja i puške, za nategnutu žicu zapeo. Konačno budi mi dozvolieno napomenuti, da ovdašnja gg, lovci nalaze veoma probitačnim ovaj moj način ubijanja sa „samo-strieljajudom puškom" pa tu me stranom njihovi nagovori, a stranom gornji uspjesi ponukali da gornja izkustva saobdim Javnosti, nebili koji od gg, lovaca i mojih lugarskih drugova ter lovo-paziteljno osoblje, sebi i plemenitoj divljaci na korist a grabežljivcem na štetu i zator, ovakvu samo-strijeljajudu pušku upotrijebiti mogli*. Senj, u siečnju 1894, M a t i j a Š 0 j a t, kontrolni nadlugar imovne obćine ogulinske. O padaviei lovačkih pasa. Na lovačkog psa boce kadkada, a osobito nakon više satnog napornog lovljenja napasti žestoka, grčevita, padaviei nalična bolest. U slučajevih^ koje smo do sada promatrali, bili su psi, dok smo ih u lov vodili još svi priiično- svježi i zdravi. Doskora pako poče sad jedan, sad drugi pomamno skakati, sasvim bjesno sobom bacati, tužno zavijati, o svakojake se predmete česati i trti dok se napokon usljed prave padaviČne bolesti na tlo nesvaii. Istom je u novije vrleme živinarom pošlo za rukom, da pronadju uzrok toj bolesti. Po gdjekad se opazilo, da su psi padaviei podvrženi njeko vrieme prije nastupa te padavice slabo čuli. Tada su pregledavali najprije uši pasa i ustanovili, da se je u žukčacu ušijuh našlo mnogo grinja (Acarus), koje se je u uši uselilo, i tam-> se nevjerojatnom brzinom umnožalo. Ovo je po svoj prilici uzrokom ove osobite vrsti padavice, jer kada se isto prenjelo u uši drugih zdravih pasa, postali su i ovi epiletični, docim su odstranjenjem, osobito usmrčenjem grinja u ušima oboljelih pasa, ovi opet ozdravili. Oblik i smještaj ptičjih jaja u gnjezdih bio je predmetom studije Amerikanca Morisa Gibbsa. Iz tog studija razabiremo, da su jaja u gnjezdu skoro po geometričkih pravilih poredana tako, da prostor što bolje izpune, a ptici da pruže Što pogodniju pioštniu za sjed. Amerikanski ronac (Colymbus arcticus) leže svoja obadva očito duga eliptična jaja, kojih je promjer 2 i 5, po dužini jedno uz drugo, a tako isto čini grlica (Columba tui´tur) i kozodoj (Caprimulgus europaeus) sa svoja dva jaja. Bekasinke i daždenici (Charadrius pluvialis) nesu po Četiri prilično velika jaja sa šiljcima jedno prama drugom tako, da najmanji prostor zauzmu. Jedno, namjerice iz svoga položaja maknuto jaje, našli su sutradan opet na svom prvašnjem pravom mjestu. Prepelica (Coturnis) leže u svom gnjezdu često po 18. i vise jaja, ali ta su uviek tako smještena, da zapriemljuju najmanji prostor. Kod obilnijeg nošenja jaja naslaže ih ova ptica u obliku prstena sa šiljastim krajem na unutar tako, đa nikakov matematičar * „Sitmo-strleljajuće puške" odavna su poznate, ter su se i´ablle u slabo napireenih krajevJh za tamanjenje velikih grabež]jivaeah. No kod nas, a naročito oko kršnog Senja, u tolikoj blizini grada, nebi se iste smjele upotriebJjavati, kao što se u obče nebl smjele bez dozvole poli(;ieke vlasti i osobitih znakovah opreznosti nastavljati. Ta kako bi lahko mogli o žicu zapeti diete, čovjek, ter postati žrtvom tolike neopreznosti! Mi od uporabe takovog neracionalnog načina lova moramo samo odvraćati. Tko je ljubitelj lova, i komu nije stalo saaio do krzna ili kože, t^´j če liji haka doei i inim načinom. Hvatali, željezom, jazaveari i malimi pogoni. I ako je svake hvale vriedno, da pisac tetu tako strastveno progoni i tamani^ to bi bilo još ljepše kad bi zato rabio načine, osobam i tadjem imetku manje škodljive. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 28 <-- 28 --> PDF |
226 nebi mogao za to ođredjeui prostor bolje upotnebiti. Iz tih posljedakah razabrati t^emo khko razloge, zašto su jaja kojih se v^eliki broj leže, konična, a u leglu ograničeaom na dva jaja, ova eliptična. Kješto o lovu iz karlovačkoga kotara. Prva ovoproljetna šljuka bik je opažeua dne 3. ožujkam kod Šišljavića, dne 6. kod Broda kod Metlike, 8. kod Kaštelja. Do 14. nije bilo šlukam ni glasa. Preko Kupe kod Karlovca takodjer ništa. Od 15. do konca ožujka nadjeua je po gdje koja. U prošlib godinab bila je ova okolica pravi eldorado za lov na šljuke s proljeća i u jesen, a ljetos je ubijeno u tom kotaru na duljini niz Kupu od preko 50 kilometara, jedva 13 komada. Kad već o šljuki izvješćujem sjedam se jednog lova niže Karlovca, kojemu sam prije njekoliko godina prisustvovao. Bio sam pozvan na 18. listopada u R. u lov na šljuke. Prijatelj mi pisao da tamo imade šljukab u svakom grmu, kao vrebacah. Lovacah bilo je svakojakih, a i preko broja, kako se već tom zgodom znadu nac´i Kakvi lovci, takvo im i oružje, a napose odlikovao se je jedan prijatelj, koj izuzam četvrtka i nedelje od svog zanata nikud nemože, svojom sarkom. Njezina osobitost sastojala se je u tom, da ili nije opalila, ili ako je već opalila tad je šljaku promašila, — a svog lovca svalila. Da je taj lovac pokraj takove zabave, do mala lupio sarkom o grm, nesmijemo se Suditi, dočim smo mi, snabdjeveni boljimi puškami i strielivom, ubili taj dan dvadeset i šest šljukab ; svakako liep broj, koj ove godine ovdje kod nas u Hrvatskoj, niti u najboljih ovogodišnjih dnevib postignut nije. Dne 5, travnja prijavio je lovočuvar p. g. pl. E. veleposjednika u Grdunu, kr. kot. oblasti u Karlovcu, da je tamo u blizini Grduna grada, već kroz više dana vidjevana velika vučica. Pošto je taj nadzirać lova pouzdana osoba, odredila je kot, oblast hajku, te je povjereno vodjenje te hajke obć. načelniku g. B. u Netretiću.* Dne 9. obdržana je ta hajka. U pogonu nabasala je ta vanredno velika vučica na gornjeg iovopazitelja. Isti je dobar strieljac, te izpali iz daljine od 10 koraČajah na vučicu, koja i za hiti pade, ali se opet digne. I na dragi hitac pala je vučica, ali se opet pridigne i odvuće se dalje. Ostali lovci potrčali su na strieljčevu viku za tom ranjenom vučicom, ter su na nju i pucali, usljed Čega je vučica više puti i pala, ali je pod konac odmakla, ter je tog dana nisu mogli da nadju. Bolji lovac, koj u takovoj blizini nišani ne na cjelu vučicu, već samo na plemenitije djelove tiela — pleće, uho, svakako bi ju bio svalio, a ostrugašom bi došao u prigudu, da ju jako obranjenu, i dotuče ! Od lovca i njegova naboja, odvisi u ovakovih povoljnih zgodah sve. Danas sam dobio obavjest, da su tu vučicu u jednoj jami blizu Piščetka grada, već nagnjilu našli. U ovoj okolici pojavilo se je sada mnogo iisicah, od kuda su došle kad ih preko zime nije bilo´?** Do koj dan odrediti čemo hajke na nje. Knobloch, kot. šumar. Šaniska grahoriea (Lathyrus silvestris) kao krma za divljač. Nadšumar, Kruhotfer saobćuje u „Oesterr. Forstztg."*, da je i on, ponukan izvještaji razaih gosp. listovah, počeo sijati Šumsku grahoncu u šumi s namjerom, da ju gdje je iole moguće upotriebi za hranu divljači a ponajpače za hranu jelenah. Mršavo pjeskovito tlo mojega ´^ A gdje je bio_g. izvjestitelj? Ta to spada valjda u naš djelokrug! Ured. *^´- Kao yto se iz tamošnje okolico srne zimi presele iz velikih i sklopljenih ravnih Sumal´L Draganić-Ovetkovič-Jaskauskib, u šikarje i brdske šumice, na usjeve, da se opeta 8j)r(>ljeća povrate a svoje močvare i čretove ravne, tako će biti po svoj prilici, da i tete prezime bh>.e brdskih zaseiakah i oko kuća, no u onoj zimi predivljoj i opustjeloj ravnici. Obziri za vlastitu existeiicija silo ih tada na više čednosti, no u ovo vrieme, kad su jame već oživjelo, ter se jaljii brijiati Zri mlade-´Axto su lije sada drzovitije, pa ih se i´više opaža. Malimi pogoni, oko selah, potući ćete više lijah, no velildmi hajkami. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 29 <-- 29 --> PDF |
_ 227 — sreza* pi§e oa, pruža malo dobrih biliaa za hraaUj stoga je i đivljaž ve(5im đielom upudeiia na hranu od drvlja, pa obgriza u prvom reda jelove vrsike i granje. Fokusi hranjenja sa dugovječnim vučkom (Lupintis) i ćiČokom (Heliaathu^ annuus,) posve su dobro izpadali; ali dim su se biljke samo pokazale, bile su odmah i sgrižene, da ih je nestalo kao kapi na vrućem kamenu, Buduć da sam na pojedinih mjestlh u pragorju našao biljke divlje grahorice sa krasnim, 2—3 metra dugačkim grančicama, to sam se lahko odvažio, da pokušam što više Latyrusa saditi. Ista dugotrajna suša nije divljim biljkam ništa škodila, iz Čega sam zaključio, da korienje siže do znatne dubljine. Divljač nije htjela po svuda da se hrani timi biljkami, valjda zato, što divlje biljke sadržavaju u sebi odviše gorkih sastavina, kojih nestaje istom tada, kada se divljaka presađujem oplemeni. Ja sam zato kupio od Rudolfa Nerlieha iz Bielitza u austrijskoj Slezkoj jedan kilogram oplemenjenog sjemena, koje sam posijao na različitih mjestlh. U pojedinih razsadnjaeih razvijale su se biljke usuprot mršava tla izvanredno krasno, te su nikle tolikobrojne, da ih danas rado bezplatno za daljnje pokuse poklanjam. Osim ovoga sjemena naručio sam si njekoliko tisuća jednogodišnjih biljka, koje su bile do 20 centimetara duge, a debele po prilici kao jača olovka. Presadnja se tih biljka sada obavljala tako, da su se prekopale omalene krpe od po prilici 0´5 metara u četvorini i po njima se sve po dvie biljke u koso zasadile, tako da je i vrh mogao biti posve pokriven. U blizini, gdje se divljač hranila, bila ´sa za to osobito sgodna mjesta, odakle sam mogao motriti, hoče li divljač mlađe biljke jesti. Na neobraslih još strminah zasadjene su takodjer biljke, doČim na kamenitih i krševitih mjestih shog nepovoljna proljeća ništa sadjeuo nebje. Skoro bez iznimke primile su se biljke, ter tjeraju sada 20—30 centimetara duge mladice obrasle tamnim, bujnim lišćem. Divljač je odmah po različitih mjestlh stala biljke obgrizati a to je upravo dokazom, da smo time dobili krmivo kojeg divljač prezirati neče. Izvan svake je dvojbe, da ćemo te biljke i osušene kao zimsku krmu za divljač moći upotrebljavati. G, Prof. P, piše nam iz Križevacah. Ovih dana izkopasmo u „Širokom brezju" gradskom, sada zavodskom lovištu dvie stare ženke jazavca i dva mlada."** Jučer kopao sam opet, ali bez uspjeha, jer samo s jednim starim psom. Vrlo bi trebali dobrih jazavčara. Mi imademo punih jama a terrain je za kopanje jako zgodan, jer nema kamena, a Likote vješti poslu, brzo sve izkapaju. Naši fazani, koje proljetos naselismo na zavodskom lovištu kao poučni objekt za gojenje gnjetelah, nešto se rastrkaše, nu u glavnom drže se revira. Prije nekoliko dana dobio sara od bivšega slušatelja g. Jerka Kukavine, krasan esemplar velikoga tetrieba ustneljenog u Lici kraj Trnovca u Velebitu 8. om. u ^/^ na 5 sati u jutro. Rukavina imao je sreću i ustrielio je istoga jutra dva pievca, Što je u nas riedko za običnog lovca. Tetrieba je jedan g. slušatelj liepo nadjenuo. Poklonio sam ga zavodu, jer žeHm Čitavu šumar, zooložku zbirku sastaviti. Možda bi mi mogli ići na ruku.** Uspjeli lova na šljuke na dobru Nj. Preuz. Št. Majlath đe S2ekhely u. D. Miholjcu u proljeću godine 1894. Blago zimsko vrieme sa skoro posvemašnjim pomanjkanjem sniega, ovlastilo nas je na očekivanje, da 6e dugokljunke pi*o- Ijetos za rana doći; akoprem smo se bojali, da Će nas možda samo slabo posjetiti, * Jazavac s0 pari u listopadu, a ženka koti 3—5 mladih koncem veljače. Ured. *´-*" Mi ćemo drago volje svakom zgodom piiposlati redjiii vrstih tilvotinjah, što ili n lovu ubijemo, a bez dvojbo odazvati oe so toma i ostala g. sudrugovi, a naroeito Kri^evčanil Ta to nam je dni^nost. Veoma poučna bi bilo, /,birka grahilioah, pak bi se ista dala i iiajprij´^ popuniti, jer je s jeseni i proljeća dosta prigode, atrieljati ih dok sn na putu. Ured. |