DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 255 ™ Na ovom mjestu, gdje se obje sile sastaju, nalaze se t. zv. j^ueutralria viakanca". Ovo leži pod sredinom, jer se čvrstoća od pregiba više približuje čvrstoći od razteži, nego onoj od tlaka. Odnošaji čvrstoće naprama anatoničkom sastavu i specifićkoj težini drva, kao i naprama vanjskim činbenikom, stojbini, sjecnom vremenu i t. đ. bili su predmetom mnogobrojnih iztraživanja. Vriedno je spomenuti pokraj Nordlingerovih pokusa, koji se više tiču prvog diela pitanja, još iztraživanja Bauschingerova u Monakovu, Tetmajerova u Zurichu i drugih. Suvislost izmeđju čvrstoće i specifičke težine neda se zatajiti. Ona doduše nije takova, da bi se razne vrsti drveća po svojoj čvrstoći istim redom redale, kojim sliede po svoj speciiičkoj težini, premda ipak u glavnom poči maju stupnjevi čvrstoće sa drvećem specifićko težkim, kao što su briest, bukva, hrast, breza, javor, jasen i t. d., a dovršuju sa specifički laganimi vrstmi kao jela, omorika, topola, vrba i t. d. Nasuprot nas podupiru posljedice Bauschingerov a iztraživanja u tom, da specifička težina barem kod pojedinih vrsti drveća može služiti kao mjerilo čvrstoće, jer su pokazala, da razmjerno veliki dio gustog ljetnog drva u godovih četinjača, takodjer i veći stupanj tvrdoće zauzimlje. Ako već odtuda proizlazi, da izmedju čvrstoće i anatomičkog sastava drva tjesoi odnošaji postoje, to nas u tom još većma podkriepljuje okolnost, da je drvo, koje je jednoličnog sastava; uzkih godovi, pravnih vlakanaca i čisto od grana, mnogo čvršće, a kod obratnih odnošaja mnogo slabije. Nuzgred možemo po Baus chingerovih iztraživanjih spomenuti, kako se sječno doba dojimlje čvrstoće drva. Posljedci ovih iztraživanja dadu se u kratko na to svesti, da u slučaju, ako drvo odmah posije sječe izpitujemo na njegovu čvrstoću, nećemo opaziti nikakvog upliva sječnog vremena dočim će nam pokusi, poduzmemo li ih njekoliko mjeseci posije, kod u zimi oborenog omorikovog i borovog stabla pod inače jednakimi okolnostmi pokazati, da im je čvrstoća za 25^/^ veća, nego kod stabala oborenih u ljetu. Naprema čvrstoći je gib kost drva samo jedno od pođredjenih svojstva, pa se je ista mogla dovinuti njeke važnosti u tehnici samo stoga, što se gibkost drva umjetnim načinom (izlaganjem istoga pari) znatno povećati dade, kako se to Čini kod proizvadjanja pokućtva u tvornicah, i kod brodarstva. 0 kakovom odnošaju gibkosti drva prama anatomičkom sastavu drva ili specifičkoj težini, može jedva govora biti. U tim neposrednijem doticaju stoji kalavost ili cjepkost drva, kao ono svojstvo, koje se temelji na osobitih ođnošajih anatomičkog sastava drva. Kao tehničkom svojstvu pristajao bi joj bolje naziv „čvrstoća kalavosti", koja se pokazuje kao odpor, što ga drvo suprot stavlja klinu, koji mu vlakanc postranično rastaviti nastoji. Odtud proizlazi, da se kalavost pokazuje samo u podužnom smjeru vlakanca, te joj je glavni smjer radialni, u pravcu cjepacž, dočim u smjeru tetive nalazi klin veći odpor, jer mu cjepci na putu stoje, koje presjeći mora. 18 |