DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 265 — Ponajprije bi se smjelo pitati, da li se imaju srezki šum, upravitelji iz ključiti od dražbe ili ne. Jedno i drugo bi bilo zlo. Ako postane srezki šum. upravitelj takođjer zakupnikom lova, kako se to u mnogih slučajevih đogadja, jer pristojni konkurenti, kako izkustvo dokazuje, ne rado proti njemu dražbu nagone, tad nastane konflikt izmedju njegovog osobnog probitka i dužnosti kao upravitelja šunivskoga dobra. Uzme li pako lov u zakup koji strani zakupnik, tada nastaje pitanje, kako će se ovaj bez sudjelovanja srezkog šum. upravitelja i nadziratelja lova u obće lovom baviti. A nikako se nemogu državni šumarski činovnici podrediti zakupniku lova. Svakako bi do osobitih neugodaostih ond^i došlo, kad bi lovozakupnik držao svoje posebno osoblje. Kakovi bi istom tada sražaji i razpre med ovim stranim osobljem i nadziratelji nastali? U komori stališa govorilo se na koncu još o neovlaštenoj zaštiti skitajučih se mačaka, koje u Wurttemberžkoj slobodno po šumi i polju žive, pri čem je pitanje nastalo, nebi li se možda moglo putem kr. naredbe zakupnikom lova dozvoliti ubijanje mačaka, koje su osobito za ptice jako pogibeljne. Jerbo se pako ovdje radilo o privatnom vlastničtvu, to se pokazalo potriebnim, da se to pitanje ne naredbenim, već zakonodavnim putem rieši. M. X-i X S ´JL´^A-IKZ- Osobne viesti. Njegovo cesarsko i kraljevsko apostolsko Velii^anstvo blagoizvoljelo je previšnjim riešenjem od 22. travnja 1894. premilostivo imenovati sa sustavnimi berivi : šumarskoga savjetnika Ferđu Zikmundovskj a odsječnim savjetnikom, zemaljskim Šumarskim izvjestiteljem te ujedno predstojnikom šumarskoga odsjeka brvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, a šumarske nadzornike Miju Vrbanić a i Roberta Fiachbach a zemaljskimi šamarakimi nadzornici I. razreda.* Ban kraljevinab Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obaašao je šumarske povjerenike kod kr. hrv.-slav.-dalm, zemaljske vlade Vatroslava RaČkog a i Andriju Bor o sid a imenovati zemaljskimi sumarskimi nadzornici II. razreda. * Naziruć u previšnjem imenovanju prve plodove naporna ali tim odlučnijeg nastojanja oko organizacije šumarske struke, doprinosimo mi, a snama za sigurno i ostala gg. sustruČari ter članovi dražtva, p. n. novoimenovanoj gg. najsrdačnije naše čestitke. Koli u postignutih častih toli i u provedenom preustrojstvu, koje je do sad već šumarsku struku iz uzke sobice prevelo u doličan odsjek, neka nam J6 dozvoljeno nači jamstva, da ce struka, povjerena kriepkom i svrsisvjestnom vodstvu v. g, zem šumarskog izvjestitelja i našeg družtvenog predsjednika, sve to jače se razvijajuć, postići onaj stepen ugleda i djelokruga, koji jn obzirom na njezine zadatke i njezinu važnost po našu domovinu ide Svakako će to nastojanje biti olahkoćeno onom spremnosti, kojom će nas svaki pojedini koli stvar službe i struke, toli i stvar družtva podupirati, ter se označenom nastojanju i plemenitim ciljevom stručnog našeg predstavnika, što pripravnije na razpoložbu stavljati. U znak da smo u tom nastojanju svi jedni i spremni, doviknimo na počast; Živio struci i družtvu na mnogaja! Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 266 — Ban kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije obnašao je imenovati šumarskog pristava Jaromira Vidale a kot. šamarom II. razreda, a izpitanog Šumara Antuna J a n č i k 0 V i ć a šumarskim pristavom II. razreda kod brodske imovne obdine sa sustavnim! berivi. P, n. g. Jevrem Novaković bivši profesor šumarstva, postavljen je ponovno za šefa šumarstva u Srbiji i odjelnog predstojnika za šumarstvo u ministarstvu narodne privrede. Time je došao na čelo šumske uprave u Srbiji, Iskusan i čuven stručnjak, poznat kao takav i izvan granica Srbije, On je član hrv. šumarskog družtva od više godina, i prati s najvecJom simpatijom svaki pokret i napredak šumarske struke u Hrvatskoj. t Dr. Friedrieh Judeieli. Kada su 28. ožujka o. g. prvi sunčam traci obasjali dražestnu dolinu tharandtsku, preminuo je nakon kratke ali težke bolesti ob.-^e štovani Dr. Frieđricb Judeich, ravnatelj kr. šumarske akademije u Tharandtu i tajni šumarski nadsavjetuik. Friedricli Judeich rodio se je 27. siečnja 1828, u Draždjanih, gdje je i gimnaziju pohadjao. Posije toga stupio je u šumarsku praksu na srezu ^Altenberg", a po svršetku iste upisao se je na šumarsku akademiju u Tharandtu, koju je godine 1848., položiv konačni izpit, ostavio i uputio se daljne izobrazbe radi na sveučilište u Lipsko. Od godine 1849. do 1857. službovao je kod uredjenja kr. saskih šuma, a nakon toga stupio je kao šumarnik u službu Rudolfa grofa Morzina na imanju „Hohenelbe", gdje je ostao do godine 1862. U sporazumku s grofom Morzinom i s njegovom podporom preuzeo je godine 186G. mjesto ravnatelja na Šumarskom učilištu u Bjelojvodi, nu joŠ iste godine bje pozvan za ravnatelja šumarske akademije u Tharandt, gdje je kao učitelj i iztraživaoc do smrfi blagotvorno djelovao. To djelovanje bilo mu je od svakoga priznato, sveučilište u Lipskom imenovalo ga je poČastnim: dr. phil., a skoro sva šumarska družtva imenovala su ga zaČastnim Članom. — Njegov milostivi vladar imenovao ga je tajnim šumarskim nadsavjetnikom i odlikovao ga komthurnim križem I. razreda reda Albrechtovog. — I Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip odlikovao ga je godine 187 3. redom željezne krune III. razreda, kao što je u obce večina vladara priznala njegovo znanstveno djelovanje, odlikujuč ga raznim! redovi Nebi imalo svrhe opisivati djelovanje Juđeichovo kao Šumarskog prvaka; njegovo epohalno djelo „Die Forsteinrichtung" sigurno je svakom izobraženom Šumaru poznato; a u ob(^e može sve, što je Judeich pisao, bez pretjerivanja služiti kao uzor jednostavnosti i dubokog mišljenja; sto je govorio, bila je jednostavna pripoviest, u kojoj je svaka izreka odavala duboku misao. Judeich kao učenjak bio je isto takav kao i čovjek. Njegov uzoran i otvoren značaj, njegovo skromno bide i plemenito srce pomoglo je mnogim u vrieme najveće teskobe, pa gdje i nije mogao uvjek u nuždi pomoći, tamo je barem palu odvažnost na novo podizao. Kad je godine 1891. slavio svoj 25-godiŠnji jubileum kao ravnatelj akademije i kad je bio odlikovan svimi mogućimi odlikovanji, citirao je znamenite biblijske rieči: „Gospodine ostani uz mene, jer se počimlje mračiti." Govorio je onako, kako je ćutio. Prem je uvjek, a osobito u jesen god. 1892. bio posve zdrav, približavao mu se je ipak posljedni čas, a očutiv to, skrivao je ipak sve te osjećaje pred svojimi znanci i bližnjimi. Sad je podlegao! Nakon petdnevnog težkog bolovanja odjelila je nemila smrt muža od žene, koja ga je s ljubavlju, brigom i osobitom požrtvovnošću njegovala;" ođtrgnula je nadobudnim sinovima brižnoga otca, Ijudem dobročinitelja, a znanosti umnog Iztraživaoca, — Praznina, nastala iza smrti toga muža, ne može se ničim popuniti ; žalost i težka bol ostala je na mjestu, gdje je on tako blagotvorno djelovao. Judeich bio je jedan od onih bogom izabranih ljudi, koji su nenakuadivi i koji če nenaknadivi ostati. |