DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 38 <-- 38 --> PDF |
276 — Neima li pas u obće volje za donaianje, nerazpoložen U je ili je bolestan, tad valja 8 podučavanjem prestati. Dobar obuenik pomno će motriti svoga psa, pa čim opazi da je pseto veselo i igri sklono, može odmali obukom početi. No ova nasmije .nikada tako dugo trajati, da mlado pseto utrudi, i da ´mu taj posao dozlogrdi; jer tad pseto nerado donosi, priliči se na izpuštanje predmeta prije reda i rado se pokvari. Osobito valja na to paziti, da pseto svagda kad predmet donese, odmab pred gospodara sjede, da predmet mirno drži u zubima, (da ga ne grizka) i da gospodaru u oči gledje. Priučimo li pseto odmab iz početka na taj red, to ćemo si kasnje u lovu, kad se već kičma od truda i umora zgrbi, prištediti suvišno prigibanje i umaranje. Biba (morska kokoš). Morska se kokoš ubraja medju najljepše kokoši, koje čovjeku koriste. Potiče iz Afrike, gdje ib ima veoma raznovrstaib. U Evropu je bila još za vremena starib Grka donesena, a u Grrčkoj veoma udomljena. Jaja kojib mnogo ne nese, su joj crvenkaste boje, i neobično tvrde ljuske, meso joj je izvrstno. Morske se kokoši mogu uz domaće kokoši držati, samo su kad kada preveć svadljive, a njihovo glasno, trubljenjn slično gakanje čini se gdjekojemu neugodnim. Morske kokoši obitavaju u Africi po briegovitib predjelih koji su obrašteni nižim grmljem, gdje ove sprovadjaju na obiteljski način svoj skriveni život. Morske su kokoši takodjer i u Ameriku prenesene i tamo podivljale, a nalaze u množini na Jamaiki i Gubi. Brehm piše o divljoj morskoj kokoši ovo: „Možemo tvrditi, da su divlje morske kokoši osobiti ures za sube i nizkom travom obraštene čistine. Nju moraš prepoznati: ravno tielo prekriveno našišurenim, kao zaprašenim perjem i poput krova prignut rep, su za njezino držanje tako značajna obilježja, da bi ju samo nevjeŠtak mogao zamjeniti sa drugom kokoši. Po brzu im je trčanju samo Frankolinka slična; liet je Frakolinke pako različit od bibinog i karakterističan po jakom, skoro šumnom mahanju krilah Njeke vrsti bibah mogu se, Što se ljepote perja tiČe i s gnjetelom se natjecati. Obična, pitoma vrst bibah promjenila se je iza udomljenja samo nješto u boji, imade ih bielkastih, šarenih, crvenkastih i drugačije masti. Pitome su morske kokoši znatno veće od divljih". Pokusi, preduzeti s pitomi bibami n lovištih, gdje su ih pustili da opeta podivljaju, izjalovili su se prema izkustvima, u tom pogledu u Godollu stečenim. Neprezimljuju dobro. Ponovno uveđenje lova sa sokoli. Njemački car namjerava opet uvesti „lov sa sokolom na pjestnici" ili tako zvano sokolarstvo, koje je njekoč kao „uajvitežkija i najplemenitija zabava** evala, u namjeri, da tako u pojedinih šumah nalazeće se kolonije čapalja i pomorskih vranova Što bolje proredi. Različite viesti: Visina mora i temperatura tla. Prof. Ebermayer dao si je truda ter je na temelju sabranih rezultata iz 10—12 god, opažaja koje su šumarske meteorologične staeije u Bavarskoj preduzimale ustanovio, kakov upliv ima visina mora na srednju temperaturu zemlje u dubljini od 90 centimetara, na odnošaj med temperaturom zraka i zemlje i na mienjanje topline zemlje. Iz veoma obsežnih opažajnih podatakah dalo bi se sliedeće zaključiti: 1. Pri rastućoj nadmorskoj visini pada temperatura tla koli u prosjeku godine, toli i u pojedinih dobah godine i mjesecih; 2. Najveći je pad u srednjo-gorju u visinah medju 600 i 800 metara; 3. U proljeću i ljetu ima visina mora mnogo veći upliv na oslabljenje temperature tla nego zimi; 4, Čini se, da je pad topline tla u okomitom pravcu mnogo brži nego li onaj u zraku; 5. Na toplinu tla upliva osobito bavarska visočina; 6. Ređji zrak na visočini prouzročuje u ljetnom polugodištu pokraj jače dnevne insolacije, i jače izblapljivanje topline ter razhladjenje u noći; 7. Dubljina, do koje se^tlo zimi smrzne, raste sa visinom mora; 8. U zimskom polugodištu tlo jest svih visočnih predjelah toplije nego vanjski zrak; u ožujku i u travnju naprotiv tlo, nalazeće se u obsegu korienja biljkah obično za 0 5 do l´O stupnja hladnije nego li |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 39 <-- 39 --> PDF |
277 vanjski zrak. 9. Svako umanjivanje topline tla pronzroSuje manju luSbetiH djelatnost istog, pad osmotske radnje korienja, slabiju hranu biljkab i manju produktivnost tla. Uspjeh višega državnoga šumarskoga izpita. Savezno s naSom viestieom, sadržanom u zadnjem broju našega družtvenoga Časopisa, donosimo danas pitanja, koja su 23, travnja kandidati za polaganje višjeg drž. šum. izpita na rieŠenje dobili. Pi tanja su sljedeća: 1. Koja je svrha proriedjivanju i na kojem stanovištu stoji današnja šumarska znanost glede prorieđjivanja i njegovanja šuma u mladih porastlinah u obce? Kojih se načela valja držati kod prorieđjivanja i kako se ono provadja u hrastovih mješovitih Šumah? 2. Sto su šumsko-gospodarstvene osnove, čemu služe i iz kojih se bitnih dielova obično sastoje? Neka se nadalje na kratko opiše, koje će sve radnje imati u tu svrhu provesti onaj, kojemu je povjeren sastavak ovakove za oveći Šumski posjed u kraju, gdje je katastralna izmjera već točno provedena? 3. U kojih je slučajevih najbolje računati vriednost šumskoga tla polag prihodne vriednosti ? Koja je prihodna vriednost tla neke Šume u našem gorskom kotaru i to jelove, a uz sliedeće predpostave: Obhodnja 120 godišnja; prihod po ha 400 m^ u 120 god., od toga 220 m^ gradjevnog drva po 3 for. po m^ i 100 m´^ ogrieva po 0´30 for. po m^ {ostalo neunovčivo). Šuma se proriedjuje u 50 god. i daje prihod od 20 for., a u 80 god. prihod od 60 for. po ha. Drugih prihoda neima. Troškovi oko uprave, poreza i Čuvanja iznose godimice 0 65 for. po ha. Kamatnjak 2**/^. Drugoga dana t. j . na 24. travnja, dobili su kandidati opet sliedeča pitanja za pismenu izradbu: 1. Neka se opiše mjerački stol sa svimi pripadajučimi pomagali, ako predleži zadaća, da se ima izmjeriti skaktajućim načinom neki oveći šumski kompleks. Pođjedno valja razložiti rektificiranje mjeračkoga stola i ostalih pomagala, kao što i postupak u obće na 1. i 3. točki. 2. Neka se opišu tehnička svojstva domaćih Četinjača i iztakne uporaba istih u raznih drvotrošećih obrtih, 3. Kako može skm Šumar predusresti štetam od najopasnijih zareznika u naših ČetinjaČah i listaćah Šumah i kakove mjere odredjuje šumsko redarstvo proti istim. Ujedno valja najopasnije vrsti navesti, a one, koji imadu dvostruku generaciju, i opisati. Klimatski učinci šumah na okoliš. Od kad je god. 1866. počeo E. Ebermayer u Bavarskoj izpitivati klimatske učinke šumah na okoliš, nasliediše ga u tom pogledu u svim evropskim državama, a u monarkiji austro-ugarskoj bavio se tim pitanjem dr. von Lorenz. Da se može upoznati razlika u klimi šume i okoliša, bilo je nuždno da se podignu meteoroložke štacije u sred šume, u najbližem i u daljem okolišu. To je učinjeno g. 1885 — 87., te je dokazano, da šuma zbilja na klimu svojega okoliša upliviše, kako to dokazuju rezultati Lorenzovih iztraživanja. * Suma upliviše na klimu okoliša veoma različito i to prema udaljenosti okoliša od nje. Da vidimo dakle najprije, kako ona na neposredni okoliš svoj upliviše. Učinci šume na temperatura neposrednoga okoliša t. j . Čistinah u Šumi i oranicah u neposrednoj blizini šumah jesu čisto mehanični, jer šuma djeluje poput štita, mnogobrojno drveće slabi vjetar, te se na čistini i na oranicama u zavjetrini gotovo ni ne osjeća. Dokazano je pako, da je, kad nema vjetra, po danu jača inhalacija (ugrijavanje tla), a po noći ekshalacija (ohlađjivanje tla, žarenje). S toga je na čistini i kraj šume noću hladnije, nego li u otvorenom polju, a u podne je toplije. Srednja je mjesečna temperatura pako nešto niža, nego u otvorenom polju. Opažanja u Njemačkoj i Švedskoj dokazaše, da je u Šumi pod drvećem po danu hladnije, nego li u polju, i to ponajviše radi sjene; noću je pako pod drvećem toplije, nego li vani, radi toga, što krošnje drveća ne dadu, da zemlja svoju toplinu žarenjem * Vidi «Meteorologigche Zeitschrift» od godine 1893. str. 201 i d. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 40 <-- 40 --> PDF |
278 izgubi. Dnevna razlika u temperaturi jeste u šumi manja, nego li u polju; klima šume pod drvedem jeste dakle maritimnija, jednoli6nija, nego li u polju, gdje su ekstremi u temperaturi znatno veći- Što vedrije nebo i što suši zrak, to jače griju sunčane zrake, kad je mimo vrieme, ali to više obladi se zemlja noću žarenjem, a tim su i vedi ekstremi na čistini i na rubu šumskom. Kad je veoma oblačno, maglovito ili kišovito, onda je inbalacija i ekshalacija slabija. Dapače i kad jaki vjetrovi duvaju, opažaju se ova svojstva temperature. Daljina, do koje šuma upliviše, zavisi o jakosti vjetra. Što slabiji vjetar, to bolje štiti šuma oranice u zavjetrini, a što jači vjetar, to slabije. Što gušće drveće stoji, to bolje štiti šuma, a što je drveće više, to dalje štiti. — Prema tomu je po danu na čistini i pokraj šume zrak suši, noću pako je mnogo vlažniji nego u polju. Nu ovako nedjeluju samo šume, nego i visoki zidovi, u obće svaka mehanična zapreka, koja tlo sa strane od vjetra zaklanja, a poznato je, da na ovakovim zaklonjenim mjestima češće i jača rosa i mraz pada, nego li na otvorenim mjestima. Iz ovoga se jasno vidi, da šume mogu bližim oranicam i koristiti i škoditi, a to se naročito ondje opaža, gdje se komadi šumab s oranicami izmjenjuju. Koristni učinci Šume jesu u kratko ovi: 1. Šuma, makar i malena, štiti oranice od jakih, naročito ledenih i suhih vjetrova. 2. Što je jače strujenje zraka, to je jača transpiracija rastlina i to jače izparivanje: oranice dakle, koje su u zavjetrini, neosuše se tako brzo, kao Što one, koje nisu zaštićene. 3. U zavjetrini šume je radi tišine i jače žarenje, dakle i relativna vlaga; zato će ljeti biti tu i jaČa rosa, koja je, kad neima kiše, od velike koristi za rastline. U proljeću i u jeseni biti će dakako tu i jačega mraza, 4. Dapače i pojedina stabla pred šumom i u polju štite bližnje rastline od suše i od mraza. To je sasvim naravno, jer prvo: sunčane zrake ne mogu da neposredno tlo griju i da svu vlagu, što je u zemlji, u paru pretvore, a drugo je po noći krošnja stabla kao neko pokrivalo, koje neda, da tlo žarenjem svoju toplinu izgubi; zrak, Sto je izpod stabla, topliji je, nego vani u polju, te zato ne može biti mraza. Nepovoljni klimatski učiaei sume jesu ovi: 1. Kad je hladno i kišovito ljeto, onda sjena, što ju Šuma baca na oranice, nepovoljno djeluje, jer ostaju premokre, Što rastlinama škodi. Po visini i obliku drveća može sjena jedno 30 m. daleko padati. 2. U proljeću i u jeseni škodi mraz rastlinama. Vidi gore pod brojem 3. 3. Korjenje drveća na rubu šume oduzimlje oranicama mnogo hranivih sokova. 4. Velike grane. Što u polje vise, smetaju — kad je ljeto suho — kiši, te se tlo pod njima ne može dobro nakvasiti, jer mnogo vode ostaje na lišću i granama, gdje je odmah opet u paru pretvara. Kad je pako kišovito ljeto, onda neprestano kapanje kiše sa granah rastlinama Škodi. 5. Sunčane zrake odbijaju se od svjetloga lišća i drveća tako, da nježne rastline u neposrednoj blizini upravo izgore, te se osuše. To se naročito opaža onda, kad je ljeto suho i vruće i kad ima olujah sa kišom. To su klimatski učinci Šume na neposredni okoliš, a sada da vidimo, da li šuma i u daljinu djeluje? Klimatske prilike jedne šume mogu samo vjetrovi na okoliš prenieti. Tu moramo dva vjetra u obzir uzeti: jedan, koji nastaje ljeti u podne u šumi samoj, i to u onom prostoru, što je izpod krunah drveća, a taj veoma neznatno upliviše na klimu okoliša, a drugi vjetar, koji duva iz krunah drveća i nad njima, a taj može klimatske prilike zraka, što je u krunama, na okoliš prenieti. Najprije da vidimo kakove su te prilike. Prama inhalaciji i ekshaiaciji jesu krune drveća u istom snošaju, kao što i livada, samo je ta razlika, Sto su krune u većoj visini od livade, te se radi toga iz njih zrak lakše na okolicu prenosi, jer neima trvenja 0 tlo, a drugo: zrak je u krunama topliji, nego li onaj u istoj visini nad li |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 279 — vađom, jer se tu visinom razmjerno oKIadjuje. Uz to se 2rak u kruBama jace ugrije, nego li u livadi, jer krune ne sastoje samo od lišća, nego i od granah i grančicah, koje se jače ugriju od lišda, trave ili djeteline. Radi toga je zrak ljeti u krunama nešto topliji, nego na livadi, Duva li dakle po dana vjetar iz krunali na livadu, to 6e se tu i zrak nešto bolje ugrijati, i to utjecanjem toplijega araka iz krunab ; ako li je okoliš gola, neobradjena zemlja ili kamen — sto se jače ugrije od lišća, trave itd. — onda de se tu temperatura zraka nešto sniziti, jer je u ovom´ dogadjajii onaj u krunama nešto hladniji. Na večer i u noči, kad je vedro nebo, ohlade se krune drveća, kao što i trava itd. u livadi, mnogo jače nego gola zemlja. U ovom 6e dakle dogadjaju zrak nad zemljom biti topliji, nego U onaj nad krunama. Dahne li vjetar noća i ^ krunah prema polju, to 6e se zrak nad poljem ohladiti i radi toga još, što je hladan zrak specifično teži, te se spušta na tlo, gdje toplije slojeve zraka ohladjuje. U onom prostoru šumskom, što je pod krunama, zrak je noću dakako topHji — jer krune smetaju žarenju tla — nego li u polju, te se u šumi cielu noč opaža uzpravno strujenje zraka. Prema ovomu su dakle klimatski učinci Šume na daljni okoliš različiti. U večer, po noči i u jutro ohladjuje šuma zrak u okolišu. Po danu je upliv mnogo slabiji, te se prema vrsti tla u okolišu temperatura zraka neznatno diže i snizuje. Uz povoljne uvjete opažaju se ti učinci 4—6 km. daleko. U zemljama, koje imadu kontinentsku klimu, jači su ti učinci, nego u zemljama, koje imadu maritimnu, jednoličnu klimu. Skupa sa toplinom mogu vjetrovi i vlagu zraka, što je u krunama, na okoliš prenieti. Pošto je vlaga u krunama veča, nego li u polju, to Šume povećavaju absolutnu vlagu zraka u okolišu, naročito po danu. Upliv je taj jači, kad je suho ljeto, a slabiji, kad je vlažno ljeto. U zemljama sa kontiaentskom klimom jači je nego u . zemljama sa klimom maritimnom. Sto veea šuma, to povoljniji učinci; bjelogorica jače upliviše na vlagu, nego li crnogorica Relativn a je vlaga, kako je več poznato, po noći u neposrednoj blizini sume veoma velika te u tom pogledu djeluje šuma i na daljni okoliš. Po noći prenosi se skupa sa nižom temperaturom i relativno vlažniji zrak na okoliš, te može taj upliv po noći Četir puta jači biti, nego po danu. Već je gore rečeno, da je zrak nad šumom po danu nešto topliji, a u veČer i po noći nešto hladniji, nego li onaj u jednakoj visini nad otvorenim poljem, poradi toga će Šuma povoljnije djelovati na padavine po noći. Kad šuma absolutnu i relativnu vlagu zraka povećava, biti će i padavine obilnije, bile sad kao rosa, magla ili lokalna kiša. Povoljno na padavine djeluje Šuma i s toga razloga, jer je mehanična zaprleka. Strujeći zrak odbija se od nje, diže se u vis; tim se veže toplina, a relativna vlaga postaje veća. Naročito se ovo opaža kod šumah, u kojima ima većih Člstinah i livadah. Dokazano je napokon, da krajevi, koji su prije bili ošumljeni, a sada goli, imadu mnogo manje kiše, nego li prije, a tamo, gdje su se opet Šume digle, učestaše i padavine. Na temelju svega toga, što je gore napomenuto, može se ovo uztvrditi: Šuma je faktor, koji klimu mjestimice modificirati može, no klimatske učinke njezine svakako nadmašuju gore, dapače i veća ravninska jezera; druge pako rastline u tom pogledu daleko za Šumom zaostaju. Znamenitost šume je ta, Što je prvo mehanična zaprieka, što su klimatske prilike u šumi samoj bitno druge, što veoma upliviše na neposredni okoliš i na padavine. Učinci njezini na daljni okoliš jesu doduše dosta slabi, ali će novija iztraživanja i u tom pogledu još što šta zanimljiva dokazati, (N. N.) Zločinstvo umorstva. Dne 25. travnja započela je pred ovdješnjim kr. sudb. stolom glavna razprava proti seljacima iz sela Vidovca, koji su usmrtili lugara Tomu Pape a, Obtuženi su: Štefan VeČerin, 30 godina star, oženjen, otac jednoga djeteta, sudbeno neporoČan; Mato Večerin , 24 godine star, sudbeno neporočan j Breko Turčin, 24 godine star, neoženjen, sudbenu neporočan; Franjo Jambrešić 16 godina star, oženjen, otac 4 djece; Ivan Jambrešić , 16 godina star, neoženjen, audb, neporočan« |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 280 - Velikom senatu, u kom fungiraju kao votanti gg. viećnici: glajmer, Vakanović, Radivojevi6 i Leder, predsjeda presv. g. dr. Aleks. pl. Rakodczaj. Javnu obtužbu za stupa kr. držav. odvjetnik Tomo pl. Kraljević, a branitelji obtuženika jesu gg, dr. DerenSin, dr. Eužić, dr. Šumanovid i dr. Eojc. Perovodja g. R, pl. Horvat. Na razpravu pozvano je oko 20 svjedoka. Kao sudbeni liečnieki vještaci fungiraju gg. dr. I. Antolković i dr. Figatner. Čin se je zbio na sliededi način : Žitelji iz sela Vidovca i iz sela Popovca u ob(5ini Sesvete-Maksimir, živu već dulje -vremena radi šume u zavadji i neprijateljstvu. Lugar Tomo Papec iz Popovca pazio je yevno na šumu svoga sela i s toga su ga Vidovčani mrzili. Dana 18. sieenja 1894. otišao je lugar Tomo Papec u šumu ali se ne vrati u večer kući. Drugi dan pošli su ga tražiti njegov brat i više seljaka a šumu „Vitlenicu", gdje ga nadjoše rarmrskane glave, mrtva. Javni je glas bio, da su se Vidovčani već dulje vremena spremali, da lugara Tomu Papca ubiju. Sumnja pade na ovu petoricu obtuženika, koje su žitelji Štefnn i Jure Jambrešic te Štefan Turčin kritičnog dana vidjeli u šumi, gdje su sjekli drva, pa da je od ovib obtuženi Breko Turčin, koji je sjekao sirovi grabar, govorio da de lugar Tomo Papec dođi i da ga budu fundali. Na svoju nesreću nadošao je zbilja lugar Tomo papec. Izmedju njega i seljaka dodje do svadje i keckanja, dok najednom na poklik Breka Turčina „bura po njem" navališe seljaci na lugara, te ga sjekirama i kolcima utukoše. Sudb. liečničkom razudbom Ijesine ubijenog Tome Papca ustanovljeno bi, da je nekim oštrim težkim predmetom zadobio na desnom ubu laku tjelesnu ozledu^ da mu je razmrskana sasvim polovica zaglavka i povriedjeni moždjani, pa je uslied ove težke i smrtonosne ozlede Tomo Papac za nekoliko Časova umro i umrieti morao. LieČniČki vještaci izjaviše podjedno, da su zaglavak i moždjani razmrskani uslied vise udaraca, te da je smjer ozleda taj, da su ozleditelji morali stajati iza ozledjenika. Glavna razprava započela je jučer u 9 sati, pošto je predsjedatelj oglasio stvar. Štefau Večeri n priznaje, đa je kriv. Lugar mu je btjeo oteti sjekiru, on nije dao, i na to se počeše natezati, dok ne priskočiše drugi i dogodi se nesreća. U dogovoru da nije ni s kime bio; drugi su samo došli, da njega izbave. Za Breka Turčina ne zna, jeli vikao jjbura po njem". I Mato Večerin priznaje, da je kriv, udario je lugara jedanput, a ne zna, tko je prvi. U dogovoru nije bio 8 nikim, no svi da su udarali po lugaru. Breko Turči n ne priznaje, se krivim, te veli, da je došao na gotov čin. U dogovoru nije bio, niti je lugara udario. U istrazi je bio prisiljen da prizna, Što i nije bilo, posto su ga žandari tukli. Štefan i Mato Večerin vele, da je od početka bio s njima i zajedno tukao lugara. Franjo JambreŠiĆ iskazuje, da je došao na gotov Čin, da nije tukao, čemu protuslove obtuženi Stefan i Mato Večerin, veleći, da je i on tukao Papca. Ivan Jambreši c veli, da nije kriv. Kod čina je bio i vidio Stefana i Matu Večerina, gdje su uhvatili Papca i sjekirami tukli. Dogovarao se nije s nikim, niti vabio lugara. Čuo je vikati „bura«, ali ne zna, tko je to bio. Breka Turčina nije vidioj đa ga je tukao. Prelazi se na preslušavanje svjedoka. Štefan Jambreši c (15 god.) bio je toga dana u Vitlenici s drugima. On nije imao sjekire, niti je čuo o kakvom dogovaranju. lOtišao je, čim je Štefan Večerin prvi put udario lugara. Čuo je, gdje je lugar vikao: U pomoć, hoće me ubiti! Vidio je Matu Večerina, da je pograbio za lugarevu pušku. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 281 — Juro Jambre^i ć (18 godina) iakaauje suglasno s predjašujim, Štefan Turei n (12 god.) veli, da ne de proti Breku Turčinu svjedočiti. U ostalom da OB nezna ništa niti o dogovoru. Breko VeSerin (15 god.) izkazuje, da Je Papec obt-ažene počeo psovati i tjerati iz šume, na što oni navale na njega sa sjekirami. Štefan VeČerin ga je udario prvi, i na to je lugar pao. I Turčin ga je udario jedanput, Cenek Turči n 6uo je Breka Turčina vikati „hura, na njega!" Lugara nije vidio, jer je daleko stajao. Jedan mu je dječak rekaOj da čekaju na lugara, no da ga kane ubiti, to mu nije rekao, več samo, da de mu pokazati, čime su još prije obtuženiei prietili. Čuo je takodjer glas: Sad mu je glava dolje, Gjuro Papec veli, da je Štefan JambreŠić na 17. siečnja k njemu došao, i pripoviedao mu, da više ljudi vreba na lugara, njegova brata. Neki da če sjeći drva, da ga tako dovabe. Brata je naSao mrtva, kraj njega pušku. Poslije podne saslušam su ovi svjedoci: Andro Pape c (34 god), sin pokojnikov iskazuje, da je Čuo od viŠe seljaka, da se priete njegovu ocu, osobito Stefan VeČerin, te da više neka ne ide u šumu. Molio je oca, da napusti lugariju. Magda Papec , udova izkazuje isto. Na to su se, liečnički vještaci dr. Antolković i dr. Figatner izjavili o ozledama pokojnikovim. Tri su ozlede absolutne smrtne, a druge su djelom teže djelom laglje. Ivanu CuČeku , (46 god.) pripoviedao je Franjo KuŠanič, da se ljudi priete lugaru. Inače nezna ništa, samo je vidio oružnike, gdje su odveli obtuženike. Oružnički postaje vodja Tomo Draženovi a jedanput po ledjima. I Mato Večerin je pri^-nao, da je pograbio pušku; ostala trojica nisu ništa priznala. OruŽnik Ivo Podkopnja k izkazuje slično. Njemu je Turčin priznao, da je vikao „bura, na njega", što Turčin odlučno poriče, budući da ga je ovaj tukao. Franjo Husani ć ne zna ništa, do li, da mu je pred samim Činom Juro Jambrešić, komu je Papac oteo sjekiru, kazao, da lug4r ne će više oduzimati sjekire, jer će mu on već doći u ruke. Po tom su pročitani zapisnici ostalib svjedoka i time je dokazni postupak oko 7 ^^2 satib dovršen i za danas urečen nastavak razprave. Danas je u 9 sati nastavljena razprava. Prvi uzimlje rieč drž. odvjetnik Tomo pl. Kraljević , On reasumira čitav čin, kako se je isti zbio. Učin se sastoji, da je lugaru otraga razmrskana lubanja i to stranom tupim, stranom oštrim orudjem. Moglo je biti 5 udaraca po izkazu vještaka, a možda i više. Nema dvojbe, da je to silovito usmrćenje. Sud je mogao razabrati, da je Papac pao žrtvom svoga zvanja. Misli, da nije samo ovih 5 obtuženika krivih, već da se tu radilo o većem pokretu u selu Vidovcu. Ali se tečajem iztrage nije moglo uzpostaviti, da je tko drugi na pokojnog ruku položio osim obtuženika. Nakana je bila očevidno ta, da se Tomo Papec usmrti, te ovdje predleži zločin prostoga umorstva. Udarci su padali po glavi, te su svi bili smrtni. To su mogli predvidjeti i obtuženiei. A još k tomu upotriebiše sjekiru, ne na uski, nego na sječici. Izjava Breka Turčina, da je Papec kleknuo i zamolio: Joj pustite me samo još jedanput živa! dokazuje, da je umorstvo počinjeno u nakani. Dječaci da su bili naručeni, da kvacaju u šumi. I panjevi oko onog mjesta, gdje je lugar ubijen, bili su nasjeČeni, što dokazuje spomenutu okolnost. I list Štefana Večerina, koji je htio iz zatvora odpraviti kući, u kome moli ženu, neka gleda da mu sel o pomogne, dokazuje daj e Čitavo selo bilo moralno suglasno i solidarno, te da je nakana očita, Obtuženiei da si protuslove hoteći jedan na |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 44 <-- 44 --> PDF |
- 282 — di-ugoga svaliti krivnju. Iz izkaza svjedoka dokazuje krivnju svakog pojedinog obtuženika. Misli, da je slaba obraua obtuženika, da je to sve posljedica pravdanja, jer je Papec bio službeni čovjek, te svako ovo pravdanje se ukazuje kao suprotstavljanje. Pa da su se i rječkali, nakana ostaje ipak, a rječkauje bilo je takodje u tom planu. Moli slavni sud da izreče odsuđjujuću osudu proti svoj petorici. Bran. dr. Eužić : Kriminalna sudnica je ogledalo ljudskog nagona za poretkom, pa zato i nastoji svagda, kad se dogadja zločin, da nadje krivca. Nu tu često budi nalaz istine mašta i fantazija na uštrb prava i pravice. I u nazočnom slučaju igra mašta silnu ulogu, tako n. pr. u pogledu dogovora prije čina, dogovora u zatvoru itd. Takve pripovijesti dovele su vec često ljude nekrive na obtuženičku klupu i misli, da nije mržnja Vidovčana kriva smrti lugara, jer slavna obtužba nje mogla dokazati dioničtva cijelog sela Vidovca, jer bi ih inače mogla na temelju §. 5. u savezu sa §. 157. povući pred sud radi umorstva, ma bilo samo savjetom. — Dokazano nije nipošto, da je umorstvo namjeravano. Pričalo se na pr. da je jedan rešetar saznao, da se je narod dogovarao u kudi Jandre Jambrezica o umorstvu. To sve su priče i bajke, bajka je i pripovijest o pogovaranju u zatvoru, da se Papec ubije; Istina je, da su bili radi njegovih prijava ljuti na njega. Iz svega toga proizlazi, da nije vidio ni pogovora ni nakane. I ostali dokazi si. obtužbe nestoje ve(5 zato, ito su svjedoci kod glavne razprave, gdje mogu izkazati slobodno, neprisiljeno, promienili svoje izkaze od prije. Ne mogu se radi riječi jednoga obtuženika svi okriviti, svima imputirati ta namjera. Nije dosta dolus generalis cum animo oceidendi ili vulnerandi, nego mora se dokazati đoIus specialis animo oceidendi. Namjera je bila možda učiniti kakovo zlo lugaru, ali nipogto usmrtiti ga. Te nakane nije ni moglo biti. Jer ljudi nisu samo onaj dan, nego i prije često u šumu išli radi drva, a nisu išli u Šumu da ubiju lugara. Ako su uzeli sjekiru, uzeli su ju, jer bez nje ne mogu sječi drva. Sto je moj branjenik Stjepan VeČerin rekao, slaže se sa svim okolnostima i specijalno za njega tvrdim, da u njega n´je bilo namjere usmrtiti Papca. Pitanje je, sto su obtuženiei htjeli´? Moramo uvažiti, da je narod trebao drva, da je Papec to njima branio i da se s njima svadjao Nadalje treba to na umu imati, da su Vidovčani mislili, da je šuma njihova, oni pak da su siromasi, a što je glavno, da je Papec dosta animozan bio proti njima. Sto su dakle učinili, bila je posljedica svadje, posljedica srčbe, afekta, a nipošto posljedica nakana i dogovora. Papec je poginuo od rana, što su mu zadali obtuženiei u afektu. Pa makar da su obtuženiei dalje išli, nego što su smjeli, to ga ipak nisu umorili, nego možda ubili, a molim uzeti u obzir kod mog obtuženika na bijedu, na silno ganuće srca a i na zanemareni odgoj. Posljednje je baš motor tih Čina bio, jer bez odgoja nema obuzdavanja strasti. Moli na koncu da se osude samo radi teške tjelesne ozlede. Branitel j dr. Roje : Priključuje se mnienju dra. Ružica, da nema govora o dogovoru i namjeri. Manjka jedinstveni Čin, potreban za dogovor i namjeru, i dokazni materijal za to je manjkav i nedostatan. Moguće da su lugara svi mrzili, a on je bio animozan, maltretirao ih, a moguče je, da su oni, koji su radi njegove prijave zatvoreni bili, psovali i kleli na njega, ali kako je moguče, u tomu nazrievati dogovor za čin poslije 10 godina? Na rnjesto u šumu nisu došli obtuženiei skupa ni po nekom redu, nego svaki praraa svojoj potrebi. Lugar ovdje brani sječi, dapače i suho drvo, hode da uduzimlje sjekire, nasta pravda, a sada je svakako morala buknuti mržnja u srcu svakog, jer ne može zahtievati od seljaka, da se prama slabomu svom uzgoju uzdrži u takovu slučaju. Kvackanje po dječacima slab je dokaz za nakanu, a djeca bila su samo radi pomoči kod posla u šumi. Što se tiče mog klienta Mate Večerina, on je oduzeo lugaru pušku onda, kada je Papec htio pucati, dakle u samohrani. Moli B1. sud, da sudi branjenika njegova samo radi ubojstva. Branitelj dr. Šumanovič. Dokazna sredstva moraju da odgovaraju težini zločina, a uvjerenje sudca mora bit onako stalno, nepromjenljivo kao i kazna. U na |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 45 <-- 45 --> PDF |
283 zodnom slučaju otvoreno kažem, da u ovo0i sluSaju takova dokasa nenja, koji bi mogao utvrditi u sudcu uvjerenje, da smije ovoga i onoga na smrt osiiditi. Priključuje se pređgovornicima. U toj parnici nijedan svjedok ne zna iz iskustva, nego kao ^famam" to pripoviedaju ; svjedok kaže, baba rekla, pa kad te osobe zovemo, to su one opet od komšije čule itd. Već 8 godina traju dogovori, da se Papec ubije, a to pripovjeda Čitavo selo, pa bi to bila karikatura zle nakane već godine i godine kazati: ubit t^emo ga. Nego ce onaj, tko bi koga htio ubiti sakriti se za hrast pa sjekirom po glavi. Pretnja sa sjekirom je stvar kod seljaka obična, kojoj manjka jo§ uvijek kriterij zle nakana. Ne valja kao dokaz, Što se po selu govori, niti ono, što djeca govore. Nema dokaza o savezu niti o tom, da su se oni dogovorib´, jer su svi ovi slučajno u šumu došli, a onaj mali deran, koji priča o dogo´ oru, nije takav, da mu se vjerovati može. Ono, što kaže obtužba, da je sjekira ubojito oružje i da je lugar udaren po glavi, to i mora biti, jer inače bi bio §. 335,, a ne ubojstvo. Tko koga hoče ubiti s namjerom, onaj neče voditi svjedoke u šumu, a ni djecu, a nede se ni pravdati s onim. Tko je dakle ubio Papca? Udaraca ima 6 smrtonosnih, tko ga je dakle udario po glavi, a tko ga je samo lako ranio? Time nismo na Čistu. 0 tom, da ih je lugar zakljinjao, da ga puste živa, to nije dokazano, nego je to samo verzija, a lako je na temelju verzije suditi. One izraze, koji se prigodom seljačke tučnjave čuju ne treba uzet strogo, kao prava kriterija za dolus. Kada se inteligentni tuku sabljama, ovi če mučke bijati, a seljaci kod najmanje tučnjave viču trista prietnja. Slavna obtužba ima samo jednog svjedoka, koji je rekao da je čuo od obtuženika*: Mi ćemo sjeći drva, a kad dodje lugar, s njim demo se razgovarati. To „razgovarat" tnože troje značiti, a za svako je značenje posebna kazna, A zašto uzeti treće značenje rieči razgovarati — ubiti — za koju je kazna smrt. Breko došao je na svršeni čin. Obično oni, koji viču, kod tučnjave su kukavice i sami ne tuku, a takav je i Breko, On je vikao „bura", ali uvjeren sam da nije sam tukao. Moli, da se uvaži bijeda, dužnost, da hrani stara oca, i neporoČnost Breka, te da se odriješi, tim vedma, što je zlo odgojen, a baš u ono vrijeme pritisnula ih ciča zima kraj ostale nevolje. (Kazprava se odgadja na 5 Časova.) Branitelj dr. Derenčin : Dok su moji kolege uzeli interesantnu stranu tog Čina, ja du uzeti jurističku stranu. Naš kazneni zakon nepozna umorstva u mnoštvu (Gesellschaftsmord), nego samo umorstvo, kod kojeg ima neksusa izmedju počinjenja i Čina. Obtuženici tukli su Papca sjekirom, a pošto ima nekoliko smrtnih rana, za to drž, odvjetnik misli, da su svi krivi umorstva. Svaka smrtna rana je posljedica od više udaraca, dakle nije joj jedan kriv, a drž. odvjetnik nije ni kušao, da dokaže, tko je te smrtonosne rane zadao, a to je glavno. Zahtieva se po §. 134, da je netko tako uzrađio proti komu, da je uslijedila amrt. Stoji dakle, da nijednomu nije dokazano, da je smrtno ranio Papea, nego su svi udarci doprinieli tome, da je on umro. Ne može biti govora o umorstvu Tu se zahtieva, da svaki uradi sve, što čini kriterij tog zločina, a ne kao kod društvene kradje, gdje je i daljnje sudjelovanje zločin. To isto vriedi i o zločinu ubojstva. Tu predleži samo javno nasilje III. slučaja. Moguće da su imali kakovu neprijateljsku namjeru, no stvar stoji u tom, da su nastojali prieČiti njegovo uredovanje. Momu branjeniku nije dokazano ništa, jedino možda smetanje uredovanja. Što se tiče ostalog pristajem uz moje predgovornike. Slefan Večeri n upitao od predsjednika, da li ima Što kazati u svoju obranu, veli, da on nije sam kriv, a ostali ponoviše, što su već prije kazali. Žena pokojnog Papca traži odštete 3000 for. Državni odvjetnik tvrdi, da se po §. 136, kazni i onaj, koji naručuje umorstvo, a i onaj, koji se kod samog čina samo i dotakne umorenog, da se kazni radi umorstva. Tvrdi, da je bilo dogovoreno, da se lugar dovabi u šumu i tamo usmrti. Tvrdnja^ da je Papec bio animozan, ne stoji, nego je samo svjestno vršio svoju duž |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 284 — nost. Ne priznaje kao olakotnu okolnost bijedu obtuženika, jer da je ta iingirana i ne obstoji. Misli, da nisu imali pravo pravdati se s lugarom u vršenju službe i da će strogo odsada postupati i protiv onomu, koji će se suprotstaviti lugarima. Dr. Ruži ć ponavlja svoje tvrdnje od prije i tvrdi, da nije bilo namjere na umorstvo, nego na njekakvo obćenito zlo. Što se tiče tvrdnje drŽ. ođvj., da je bieda fingiraoa, to on oprovrgava. Ne može se nikako kazati, da su obtuženici htjeli umoriti Papca. Dr. Roj e nije htio lugara obijediti, nego samo htio dokazati da je obstojala mržnja proti Tomi Papcu. Dr. Šumanovid : Misli, da ovdje vrijedi § 150., teška tjelesna ozleda, jer ako se ovaj put ne aplicira, ne može se nigda, nego se uviek mora tužiti radi umorstva. Tvrdi da su 8 godina ved mrzili na njega i koji su kroz 8 godina larmali i puntali se, njima je napokon došlo do gusta. Dr. Derenčin : Tvrdi, da se ne može aplicirati § 136., jer da nije poznat neposredni počinitelj. Ostaje kod prvog mnienja. Predsjednik proglaŠuje razpravu zaglavljenom. Nastavak razprave bijaše dne 27. travnja o podne te je proglašena osuda proti Štefanu Večerin u i drug. radi zločinstva umorstva počinjena na lugaru Tomi Papcu. U sudnici bijahu sve galerije i prizemni prostori dubkom puni. Bilo je takodjer mnogo gospodja. Točno u 12 sati pročita predsjednik presv. g. dr. Aleksandar pl. Rakođcza j osudu, kojom se Štefan Večerin, Mato Večerin i Breko Turčin osudjuju zbog zločina običnog umorstva po §§. 134. i 135. k. z., kažnjiva po §. 136. k. z. na tešku tamnicu od petnaes t godina, pooštrenu postom svakih 14 dana i postom i mračnim zatvorom na dan počinjenog zločina t. j . na svakoga 17. siečnja; Franjo JambreŠi č osudjen je na tešku tamnicu od dvanaes t godina, postom svakih 14 dana, postom i mračnim zatvorom svakoga 17. sieČnja, dok je Ivan JambreŠi č po §. 220. k. z. riešen obtužbe. Osim toga osuđjena su prva četvorica §. 350. na nošenje parbenih troškova te imadu udovi pokojnoga lugara Tome Papca platiti u ime odštete 500 for., dok se ona glede viška (tražila je 3000 for.) upućuje na put redovite parnice. Odsudjeni su slušali osudu mirno. Pošto su pročitani razlozi, koji su vodili sud kod stvaranja ove osude, uložiše branitelji osudjenih i to dr. DerenČin , za Franju Jambrešića, dr. Š u m a n o v i ć za Breka Turčina, dr. B u ž i ć za Štefana Večerina i dr. Roje za Matu Večerina ništovnu žaobu sa prizivom. Državni odvjetnik, Tomo pl. Kraljević , zadovoljio se glede prve četvorice sa osudom, pošto je izrečena u granicama zakona, dok je glede posljednjeg Ivana Jambrešića, koji je riešen, uložio ništovnu žaobu sa prizivom. Prema tome ostala su sva petorica do konačne presude u zatvoru.* Hranitbeni ođnošaji vladajućih, suraslih i podtištenih stabala. Prema izkustvu je jako sunčano svjetlo za razvoj većine biljka manje povoljno, nego primjerena sjena; pa ako su biljke na svjetlu živuće manje osjetljive, to ipak i za njih vrieđi to pravilo. Nedavno je profesor Ramann (u Eber8waldu) točno iztražio vladajuće, surasle i podtištene borove gledom na njihove hranitbene odnošaje, kojom zgodom je do ^ Sve ako mi i nismo vlastni izjavljivati se o tom, dali donesena odsuda udovoljava našoj pravnoj sviesti, to smatramo u ovom slučaju potriebnim, da osoblje šumske obrane upozorimo, kako isto imade dužnost da u slučaju kad imade, sa sumnjivimi štetočinci posla, bude osobito na se oprezno, a pravo, da se u slučaju samoobrane, od tudjih napadajah hrani. Shodno je stoga, da isto imade uvjek kad se ovakovoj rulji približuje, oružje ili orudje za obrana spremno. Naročito netreba puštati sumnjivih izgrednikah u neposrednu blizinu, Gg. upraviteljem šumarijah pružiti će se ovom zgodom prigoda, da kod izplatah ili mjesečnih dojavah, lugarsko osoblje o njegovih topogiednih „pravih" ohširno i potanko poduče, za da isto a vlastite nespretnosti nenastrada^ Uredn. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 285 — kazano, da nije samo nedostatno djelovanje svjetla moglo na nazadak podtištenili i onih suraslih stabala djelovati, pošto je množina Četiajah podtistenog stabla n j.´azmjeru vlastite težine proizvela istu množinu drva, koju i vladajuće, u podpuDom nžltku svjetla stojeće stablo. U borove normalne sastojine dopirala množina svjetla dostatna je, da četiojam podtištenib stabala omogudi stanovitu, njihovoj množini odgovarajuugljika. Da li i u koliko ovo vriedi i za guste bukove, jelove i omorikove sastojine, to <5e đaljni pokusi dokazati. Nasuprot se mora nazadovanje pođtištenih i suraslih stabala pripisati u prvom redu nedostatnoj rudnoj branitbi. Kod podtištenih stabala svadja se ista na minimum, pa je i kod suraslih stabala bitno manja, nego li kod vlađajućih. Uzrok tomn može bifei u natjecanju jače razvitoga drve<5a ili u individualnom sastavu, ili n slučajnih nepovoljnih ntjecajih, kojim je bilo pojedino drvo izloženo. Medju timi utjecaji može sjena od velike važnosti biti. Po svoj prilici pojavljuju se sva tri čimbenika u naravi, pa sad jedan, sad opet drugi nadvladava. Za praksu je to prilično od iste vriednosti. Najnepovoljnije će biti stanje, ako su tomu uzrokom naslieđjeni ili stečeni individualni učinci, jer bi se u tih slučajevih podtištena stabla sasma iznimno mogla razviti u kriepka debla. Po tom <5e se odgovor sam po sebi nadati na pitanje, kako upliva vađjenje raznih stablovnih razredah na proredjivanje borovih sastojinah ? Vadjenjem najvećih stabalah odstranjuju se najudobniji proizvoditelji najvriednijih gromadah. Proći će godine, dok se do sad zaostala stabla tako razviju, da nam toliku korist pruže, koliku su nna već izvadjena dala. Ciela hranitba, a k tomu i razvoj korienja, moraju postati drugačiji; podtištena će stabla moći eamo iznimno tim zahtjevom udovoljiti. Zato će naravski, a i sasma u suglasju sa praktičnim izkustvom biti, da se djelovanje prirode proredjivanjem unaprijedi, da se čovječjom rukom ono pospješi, što priroda samo polagano proizvadja; što će se odstranjenjem kržljavih, ili za dalnji razvoj manje sposobnih individua i postići. O pokrivanju razsadnika vegetabilnim materijalom. Dr. Adolf Cieslar, govoreć 0 pokusih preduzetih glede upliva vanjskog stanja tla na uspjevanje omorike, došao je do važna zaključka, da se je pokrov od mahovine na svakom tlu za porast biljka kao izvanredno probitačan pokazao, pošto je porast na tlu pokrivenom sa mahovinom vigji za 50 postotaka, od onog na goloj i neobradjenoj stojbini inače jednake kakvoće. Bez dvojbe je, da nijednom šumaru, bavećem se uzgojem bilja, nije izmakao onaj povoljni upliv, koj po uzrast biljkah odatle nastaje, ako se tlo mašinom ili inimi biljevnimi tvarima pokrije, ali ta dosadašnja na to se odnoseća opažanja nisu prije objelodanjivana u tako pregledno i znanstveno utemeljenom načinu, kako se to sada poduzima od strane Mariabrunskoga pokušališta. Mjesto mašine, koja se mučnije i skuplje dobavlja, može se kako to dokazuju razni pokusi, i lišće za to upotrebiti. Pri tom se ovako postupa. U koritu dolina ili na drugih za to sgodnib mjestih već sakupljeno lišće, nastere se na gredice odmah poslije dovršenog presadjenja biljka, najbolje poslije kiše, 5 —10 cmt. visoko. Ako vlada postojana suša, lad ee lišće nakvasi polievanjem, a zatim se pokrije sa dobrom šumskom zemljom. Lahko pokrivanje, ili sgodnije rečeno obterećenje lišća sa zemljom nuždno je za to, jer bi inače lišće prebrzo vjetar odpuhnuo; samo pri tom treba na to paziti, da bude zemlja, koja se u tu svrhu rabi, sasvim čifta od korova i da se tako svrha, za kojom se kod pokrivanja ide, da naime na gredicah trava nepreraste, Sto podpunije poluči. U gornju svrhu biti (e shodno upotrebiti čisti piesak na čvrstom, a dobru staru zemlju na rahlom tlu. Pokrivalo se mora naravski svake godine ponoviti, a kod presadjivanja rastlina i prekapanja gredica zakopa se taj pokrov od lišća u zemlju, čim se čvrsto tlo bitno |