DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 312 — Nu ciena može biti relativna ali to nas ni najmanje nemože smetati, jer da se 10 komada štapovah za jedan novčić na panju prodaje, to i taj prihod jošte uviek dobro rentira označenu vrst gospodarenja. Osim ove gospodarstvene jedinice imade jošte i drugih u kojim je takođjer ne uredno dobno-razređno stanje, pak bi se i odanle mogli štapovi vaditi, ako se i nebi trebala štaparska obhodnja urediti^ što bi na svaki način liep dohodak imovnoj obćini koja je i tako pasivna nosilo, a na protiv nebi se ništa štetovalo. Kesten se kod nas rabi lih za kolje, prošče i ogradu, kadikad za običnu gradju; veoma riedko kao gorivo, a ponajviše za ugljen. Napomenem li još da kesten uspjeva najviše u onih predjelih ove banovine gdje imade u obilju inovrstne šume, imovne obćine i državne, to mislim da je podpuno opravdano da se štaparenje uvede. Eekao sam da bi imovna obćina morala da štaparenje preduzima u vlastitoj režiji, a to opravdavam time što sam naveo da se potrajno šumarenje uvede, ovo pako može samo strukovnjak provadjati. Druga bi bila odatle i ta korist, što bi mogli dužnici imovne obćine svoju dugovinu odraditi, a imovna obćina došla bi svejedno do gotova novca. Dakle sve ove činjenice odobravale bi taj postupak pa stoga mislim da bi valjalo po najprije sastaviti potrebitu osnovu u ovom smjeru, te na temelju iste odmah štaparenje uvesti. Konačno vehm i to, da ako i nebi ova imovna obćina imala bog zna kakova dohodka to sam siguran da izgubiti ne možn ništa, jer se i onako samo stavljanjem na panj ili sadnjom, mogu ovoimovinska kestenova neuredna šumišta u pravilno stanje privesti. Udova šumara urbar, obćina. Pošto mi sve do sada nije niti jedan slučaj iz službovne prakse poznat, kojim načinom se urb. obć. (tako zvani kot.) šumari, odnosno njihove udove i sirotčad po ustanovah vladine naredbe od 4. ožujka 1871, br. 2144 umirovljuju, to se laćam pera, da opišem jedini poznati mi slični slućaj, Evo ga: Moj predšastnik pokojni G. S. imenovan bi dekretom kr. velikog župana u Osieku od 23. travnja 1884. broj 4855. obć. šumarom, za doljno-miholjački šumsko upravni kotar, te položi službenu prisegu 9. svibnja 1884. kod kr. podžupanije u Osieku. Za stalno namještenje postavljeno mu je u dužnost, da u roku od jedne godine položi višji šumarski državni izpit. Do svoje ali smrti nije drž, izpita položio. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 313 — Svojega službovanja nije prekidao, dok se god, 1892o težko aerazboli. Uzev dopust, ode na liečenje u Pečuli, gdje i umrie 5. rujna 1892. u 41. godini dobe svoje. Iza sebe ostavi uđovu i troje nejake dječice. Udova J. S. zamoli kr. župaoijsku oblast u Osieku, da joj se u smisla . 24. Dorm. naredbe od god. 187L br. 2144 sloveće ob upravi i gospođ. u obć. šumah, dopita mirovina i uzgojnina za djecu. Kr, županijska oblast odpisom svojim od G. studena 1892= br. 9279 izda kr. kot. oblasti u D. Miholjcu nalog, da pozove obć. zastupstva cieloga kotara, neka ista delegiraju po 2 člana iz svoje sredine, pak da izabrane članove pozove u sjednicu i da pod predsjedništvom izaslanika kr. kot. oblasti, ti izaslanici riješe ovu molbu. Zaključak ove sjednice, imao se je predložiti obć. zastupstvu u svrhu da i ovo svoju reče, a kr. kot. oblast imala je tada u prvoj molbi te zaključke riešiti time, da strankam pristoji pravo utoka na županijski upravni odbor, u smislu §. 30. zakona od 5. veljače 1886. Dana 15. veljače 1893. sastade se 14 obć. zastupnika u sjednicu, koja se je obdržavala u uredu kr. tot. oblasti. Bilo je već predvidjati, da će udova biti odbijena sa svojom molbom, kako je konačni zaključak tih izaslanikah i glasio. Na temelju tog zaključka, izdađe kr. kotar, oblast u Dolj. Miholjcu od. luku, od 23. veljače 1893. br. 932. kojom se J. udova S. sa svojom molbom odbija navev zato one razloge, koje su ti dobri knezovi i birovi, onako mudriaški i po svoju u tinji čas smogli. Proti toj odluci kr. kot. oblasti poslužila se udova utokom na žup. upravni odbor, koj svojim odpisom od 17. listopada 1893. br. 593. izda slijedeće riješenje. U riešenju tamošnjega izvješća od 16. travnja 1893. br. 2145 kojim se predlaže utok g. J. S. udove kot. šumara proti riešitbi te kr. kot. oblasti od 22. veljače 1893. br. 932 u predmetu molbe za podjelenje mirovine, obskrbnine i pogrebnih troškova, zaključio je ovaj uprav. odbor u današnjoj sjednici pod. toč. 755 sj. zap. da se utok udove kotar, šumara g. J. S. na temelju §. 24. privremene naredbe visoke kr. zemaljske vlade od 4. ožujka 1871. br. 2144 i na temelju propisah sadržanih u zakonu od 10. ožujka 1892. ob umirovljenju i obskrbi zemaljskih uredovnika i službenika, njihovih udovah i sirotah u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u cielosti uvaži, pa se ovim odredjuje, da se udovi pokojnoga kot. šumara G. S. g. J. S. u smislu §. 34. zak. od 10. ožujka 1892. od plaće 507o ^ ime mirovine opredjeljuje, a njezinoj djeci Eugeniji, Heleni i Guidi po propisu §. 41. uzgojnina u jednoj šestini mirovine svakomu djetetu do dobeTpropisane u §. 39. zakona odio. ožujka 1892., te konačno u smislu §. 51. spomenuta zakona od 10. ožujka 1893. toč, a), pogrebnina u iznosu tromjesečne plaće dopituje. Sljedstvom ovoga zaključka poziva se ta kr. kot. oblast, da odnosnu mirovinu, uzgojninu i pogrebninu ustanovi, istu urb. proračunom osjegura i udovi J, S. u anticiprativnih mjesečnih obrocih na biljegovanu, po župnom uredu i obć. poglavarstvu vidiranu namiru izplaćuje. Ob ovoj riešitbi imade kr. kot. oblast obavjestiti udovu J. S. i područna obć. poglavarstva time, da im prosto stoji proti istoj uteči se na višu oblast. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 314 Na temelju ođpisa upravnog odbora izdala je kr. kot. oblast obćinam odluku 3. studena 1893. br. 6458 giedt3 dužnosti dopriuašanja k mirovini, ter je ista u godišnjem iznosu od 375 for. a pogrebnina u svoti od 125 for. osigurana u proračunih urb. obć., ali pošto obćine nepristaju na ovo.riješenje, to su uložile utok na kr. zemaljsku vladu. I tako oSekujemo sada načelno riešenje*. Mi radoznali, a udovica sa svojom sirotčadi u strahu i trepnji. A nije ni čuda, kad mora da ćeka godinu i pol na ono, što ju po bogu i pravdi ide. Strah nas je, da će obćinske šumare i u buduće takov udes biti. No pri tom je samo ta sreća, što temeljem zavedenog preustrojstva naše struke, takovih malo bude, pošto je zakonskim! propisi zem. zajednicam pružena prilika, da upravu svojih šumah u buduće predadu u ruke kr. kot. šumarah, kao cinovnikah zemaljskih, glede kojih valjaju u tih slućajevih oni isti propisi, koji i za ostale činovnike" zem. polit, uprave. Dolj. Miholjac u siečnju 1894. Gašo Vac, kot. šumar. Dodatak urednictva: Prvi slučaj odnoseći se na umirovljenje obć. šumara, odnosno na dopitanje mirovine njegovoj suprugi, desio se je godine 1890. u županiji varaždinskoj prigodom nastupa našeg službovanja ondje, koje je uzsljeđilo u studenu iste godine. Godinu dana prije proveo je naime žup. upravlj. odbor novo zaokruženje šumarijab, i razpisao nove natječaje, počem se je zbilo, da jedan od do tada službovavših obe. šumara K. ponovno namješten nebje. Umjesto da je ovaj sada tražio bud mirovinu, bud odpravninu, životario je radje njekoliko mijesecih, dok nije konačno na se kiđisao. Usljed udovičine intervencije, pošla je za rukom izmedju bivšeg stručnog izvjestitelja žup. oblasti i nje neka vrst nagode, koja je kulminirala u okolnosti, da će se udovi iza pokojnoga K. podavati godišnja pođpora u iznosu od 80 for. S tom odlukom nisu ali područne šumskom kotaru upr. obćine bile zadovoljne i tako je došlo do molbenog tečaja, u kojem je predmet tako konačno riešen, da je udovici dopitana mjesto podpore, mirovina. Za podpuno razbistrenje tog pitanja donosimo evo odnosna oblastna riešenja doslovno. Upr. odbor žup. varaždinske podnio je 6, prosinca 1890. pod bn 1415 U. o. kr. zem. vladi sljedeće izvješće, odnosno izdao je ovu odluku: U posluhu visokog odpisa od 9. studena o. g. br« 3899/0. nut. izvješćuje se, da je županijski upravni odbor u svojoj dne 6. o- m. obdržavanoj sjednici pozivom na gornji visoki nalog, utočni predmet upravnih obćinah Krapina, Pre grada, Ham i Vel Trgovište odnoseći se na odluku kr, županijske oblasti va raždinske, od 14. lipnja o, g. broj 4958 kojom je M. K. udovi preostaloj iza kot, šumara krapinskog H. K. dopitana godišnja pod pora od 80 for. plativa po onih upravnih obćinah koje su u tadanji šumski kotar krapinski spadale u * Biti će samo u interesu stvari^ ako <5ete nam Isto « svoje doba pviposlati izvoljeti. Ured. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 315 — razpravu i pretres uzeo, ter zaključio: da se utoci gore pomenutih obdnah odnosno obćinskih zastupstvah, po §. 30. točki L zakona od 5. veljače 1886. o upravnih odborih u županijah i to oni: upravnih obćinah Krapina trg., Hum na Sutli i Pregrada, koji su napereni proti principu podpore kao neosnovani imadu ukinuti, ter donesena župan, oblastna, napadnuta odluka u pogledu merituma potvrditi, a utok zaztupstva upravne obćine YeL Trgovište uložen samo proti nepravilnoj reparticiji, uvažiti, odrediv podjeđno, da su niže naznačene upravne obćine dužne M. K. plaćati godišnja podporu u iznosu od 80 for,, — i to iz sljedećih razlogah: 1. M. udovi K. pripada godišnja podpora iz razloga jer je njezin pokojni suprug kao obćinski šumar spadao u kategoriju onih činovnikah koji imadu pravo na mirovinu, pošto je ista ovim §. 25. normat. naredbe od 4, ožujka 1871. br. 2144 o. unutar, sloveće ob upravi i gospodarenju obćinskimi sumarni osiegurana ustanovom: „Oni (obf^inski šumari) imadu pravo na mirovinu po propisih za državne činovnike postojećih." 2. Obstoječi propisi u pogledu umirovljenja državnih činovnikah propisuju : „ako činovnici ili državni službenici postanu za službu nesposobnirai ili nepo trebni (entberlich); tad dobivaju već prema njihovom službovnom odnošaju ili mirovinu obzirom na službovne godine, ili prinos za uzdržavanje života, ili odpravninu. S udovom i sirotčadju imade se postupati prema kategoriji činovnika, u koju spadaju. Samo oni mogu stavljati zahtjev na mirovinu za se i svoje udovice, koji su dekretom i godišnjom ploćom staln o namješteni, barem najmanje 10 godina službovali, ter službe nisu dobrovoljno napustili već su od države kao za službu nesposobni ili nepotriebn i odpušteni". Iz ove odredbe proizlazi, da je kotarski šumar H. K. imao pravo na mirovinu, iz razloga a) što je glasom dekreta od 3. kolovoza 1872. br. 243 pres. po upravitelju županije varaždinske imenovan kotarskim šumarom krapinskim, u kojem je svojstvu glasom uredovne sviedočbe poglavarstva si. i kr. povelj. trga Krapine od 29. studena 1890. broj 3021 neprekidno službovao sve do 30. ožujka 1888. godine, indi ukupno 15. godinah i 7 mjesecib, dakle više nego 10 godina; b) što je glasom istoga dekreta bio namješten u stalnom svojstvu, i c) što H. K nije 30. ožujka 1888. svoje službe samovoljno odnosno dobrovoljno napustio, več ju je morao napustiti, jer je prigodom organizacije šumsko-upravnih kotarah na njegovo mjesto izabran drugi šumarom, usljeđ česa je K. postao nepotreban (entbehrlich), pak bi ga kao takovog temeljem postojećih gore pod točkom 2. naznačenih propisah, godišnja mirovina bila išla, da je za nju zamolio bio. 3. To učiniti propustio je K. već je živio u stanju razpoloživosti sve do 7. listopada 1889. kadno si je u sedam >sati na večer, hitcem iz revolvera oduzeo život. Usljed ove okolnosti, a pozivom na odpis od 20. veljače 1825. izgubile bi udova i sirotčad uvjetno naslov na mirovinu, jer je suprug odnosno |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 316 " otac život dokončao samoubojstvom, — ako se je to zbilo u stanju ubrojivosti. Odnosni propisi sloveći ob razpravi u pogledu ovlaštenja na mirovinu u ovakovih slućajevih ođredjuju sliedeće: „Razpravi o mirovini imade se priložiti ovjerovljeni prepis iztražnog zapisnika, u kojem imade biti sadržanim mnienje k očevidu prizvanih Iječnikah, da li je prema svim okolnostim samoubojstvo počinjeno u stanju ubrojivosti. Istodobno imade se u takovom slućaju pridonjeti o uredovanju preminulog uredovna potvrda, da istomu u tom pogledu nepada u grieh takov prekršaj, po kojem bi obskrb a njegovoj rodbini propala. Na prekršaje preminulih službenikah, koji bi imali za posljedicu samo disciplinarnu kazan, a ne odpust od službe, neima se kod odredbe o mirovinah ili podporah za udove i sirotčad nikakov obzir uzeti, ako nije još za života službenikova proti njemu donesena odluka, kojom bi bio snižen na način ili plaću". (Prev. riešenje od 9. svibnja 1840.) Ove olahkoćujuće okolnosti dadu se u prilog dopitanja podpore udovi M. K. podpuno uporaviti. Akoprem se k pregledanju liešine prizvani liečnici, konstatovavjsamoubojstvo, nisu izjavili u kakovom je duševnom stanju isto izvedeno, to ipak proizlazi iz zapisnika spisanog 7. listopada 1889. prije pregledanja liešine, da se je već u noći od 6 na 7. listopada na pokojniku opažalo čudno ponašanje, koje se očitovalo u tom, da je nekako desperatno hodao iz sobe u sobu, da je iste zatvarao, da se je tako mučaljivo ponašao." Uvaži li se jošte okolnost da je iza gubitka službe živio sa obitelju — jer bez imetka i ikoje privrede, veoma oskudno, da je isti bio glasom izvještaja kr. kotarske oblasti krapinske dtto 12. listopada 1889. br. 5731 ex 1889. odviše odan piću, to se može uzrokom samoubojstva posmatrati zdvojnost, dakle staUje abnormalno i neubrojivo, koje okolnosti i kralj, kotarska oblast krapinska u svojem gore iztaknutom izvještaju navadja i koje se dadu deducirati iz vremena kad je samoubojstvo počinjeno kao i iz okolnosti, da si je K. jošte dva sata prije smrti dao donieti vina. Pošto jošte iz uredovne sviedočbe izdane po poglavarstvu trga Krapine dtto 29. studena 1890. broj 3021 proizlazi, da istomu nije poznato da bi H. K. ikada kažnjen bio, a iza njegove smrti takova prijavu oblastim stigla nije, to se u obih gornih okolnostih stiću indicija, koja za dopitanje podpore udovi M. K. govore, pak joj se iz tih razloga ista i dopituje. 4. Reparticija tangentah prinosa pojedinih upravnih obćinah k podpori, temelji se na tangenti prinosa godišnjeg što no ga je pojedina upravna obćina k plaći kot. šumara doprinosila. 5. Konačno se ustanovljuje, da je M. udova K. napadnutu žapanij. odluku glasom dostavnice dne 14. srpnja 1890. primila, da se proti njoj pravnim liekom poslužila nije, prema čemu se ista prama njoj pravomočnom posmatrati imade. 6. Pošto ostale ustanove u govoru stojeće odluke županij. oblasti napadnute nisu, to županij. upravni odbor nije obnašao o istih išta zaključiti. Na ovu odluku izdala je kr. zem. vlada pod 28. ožujka 1892. br. 755 sljedeće svoje meritorno riešenje: |
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 317 — Riešavajuć tamošnje izvješće od 6. prosinca 1890, br. 1415 a, o. koje je ovamo podneseno u predmetu utoka upravaih obćinah Krapina, Pregrada i Hum proti odluci tamošnje kr. županijske oblasti od 14. lipnja 1890. br. 4058 kojom je udovi iza preminulog kot. šumara R K. đopitana godišnja podpora od 80 for. plativa po onih upravnih obćinah koje su na tadanji šumski kotar krapinski spadale, odpisuje kr. zem. vlada odjel za unutarnje poslove, pozivno na tamošnje izvješće od 1, siečnja 1892. br, 1701 u. o. što sliedi. Prema ustanovam §. 24. norm. naredbe od L ožujka 187L br. 2144 madu obćinski šumari pravo na mirovinu po propisih postojećih za državne činovnike, po mirovinskih propisih pako pripada udovam državnih činovnikah kod službovanja preko 10 godinah mirovina. Iz priležećih spisa proizlazi, da je kotarski šumar H. K. služio preko 10 godina, da je kod reorganizacije obćinske šumarske službe pao u razpoloživost i ostao bez plaće i inih berivah sve do svoje smrti, koju si je zadao hitcera iz revolvera. U normalnih oduošajih bi išla udovi iza K. mirovina u 1/3 od njegove posliednje plaće godišnjih 500 for. dakle sa 166 for. 6Q novč. Tamošnja kr. županij. oblast negledeć na okolnost, da je K. život dokončao samoubojstvom, a da bi uslied toga njegova udova izgubila pravo na mirovinu, ako se liečnički ne konstatira stanje samoubojice abnormalno i neubrojivo, odredila je odlukom od 14, lipnja 1890. br. 3958, da su uprav, obćine Gjurmanec, Sv. Križ^ Kraljevec, Klanjec, Veliko Trgovište Hum i Pregrada dužne dati udovici, u razpoloživom stanju preminuloga šumara K novčanu poiporu u iznosu godišnjih 80 for. A upravni taj odbor, smatrajuć uzrokom samoubojstva zdvojnost, dakle obnormalno i neubrojivo stanje, zaključio je u svojoj dne 6. prosinca 1890. obđržavanoj sjednici, da se utoci obćinskih zastupstvah, napereni proti principu podpore imadu odbiti, te je gore pomenutom odlukom kr. županijske oblasti izrečenu pođporu od godišnjih 80 for. usvojio. Pošto se upitni zaključak nije osnivao na mirovinskih propisih, jer se podpora u nijednom slučaju ne daje u ime mirovine, i pošto je trebalo izreći da se dade mirovina, buduć, da se priznaje abnormalno i neubrojivo stanje pokojnika, to je obnašla kr. zem. vlada odjel za unutarnje poslove, napadnutu odluku županijske oblasti a ujedno i tamošnji zaključak od 6. prosinca 1890. br. 1415. kojim se rečena odluka županijske oblasti u pogledu merituma usvaja, odputom utoka potvrditi stim preinačenjem, da se M. udovi šumara H. K. mjesto neizpravno dozvoljene podpore godišnjih 80 for. dopituje propisom odgovarajuća mirovina godišnjih stošestdeset i šest forinta 66 novčića (166 for. 66 novčića). |