DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 315 —


razpravu i pretres uzeo, ter zaključio: da se utoci gore pomenutih obdnah odnosno
obćinskih zastupstvah, po §. 30. točki L zakona od 5. veljače 1886. o
upravnih odborih u županijah i to oni: upravnih obćinah Krapina trg., Hum
na Sutli i Pregrada, koji su napereni proti principu podpore kao neosnovani
imadu ukinuti, ter donesena župan, oblastna, napadnuta odluka u pogledu merituma
potvrditi, a utok zaztupstva upravne obćine YeL Trgovište uložen samo
proti nepravilnoj reparticiji, uvažiti, odrediv podjeđno, da su niže naznačene
upravne obćine dužne M. K. plaćati godišnja podporu u iznosu od 80 for,, —
i to iz sljedećih razlogah:


1. M. udovi K. pripada godišnja podpora iz razloga jer je njezin pokojni
suprug kao obćinski šumar spadao u kategoriju onih činovnikah koji imadu
pravo na mirovinu, pošto je ista ovim §. 25. normat. naredbe od 4, ožujka
1871. br. 2144 o. unutar, sloveće ob upravi i gospodarenju obćinskimi sumarni
osiegurana ustanovom: „Oni (obf^inski šumari) imadu pravo na mirovinu po
propisih za državne činovnike postojećih."
2. Obstoječi propisi u pogledu umirovljenja državnih činovnikah propisuju :
„ako činovnici ili državni službenici postanu za službu nesposobnirai ili nepo trebni
(entberlich); tad dobivaju već prema njihovom službovnom odnošaju
ili mirovinu obzirom na službovne godine, ili prinos za uzdržavanje života, ili
odpravninu.
S udovom i sirotčadju imade se postupati prema kategoriji činovnika, u
koju spadaju.


Samo oni mogu stavljati zahtjev na mirovinu za se i svoje udovice, koji
su dekretom i godišnjom ploćom staln o namješteni, barem najmanje 10 godina
službovali, ter službe nisu dobrovoljno napustili već su od države kao za
službu nesposobni ili nepotriebn i odpušteni".


Iz ove odredbe proizlazi, da je kotarski šumar H. K. imao pravo na mirovinu,
iz razloga a) što je glasom dekreta od 3. kolovoza 1872. br. 243 pres.
po upravitelju županije varaždinske imenovan kotarskim šumarom krapinskim,
u kojem je svojstvu glasom uredovne sviedočbe poglavarstva si. i kr. povelj.
trga Krapine od 29. studena 1890. broj 3021 neprekidno službovao sve do 30.
ožujka 1888. godine, indi ukupno 15. godinah i 7 mjesecib, dakle više nego
10 godina;


b) što je glasom istoga dekreta bio namješten u stalnom svojstvu, i c) što


H. K nije 30. ožujka 1888. svoje službe samovoljno odnosno dobrovoljno napustio,
več ju je morao napustiti, jer je prigodom organizacije šumsko-upravnih
kotarah na njegovo mjesto izabran drugi šumarom, usljeđ česa je K. postao
nepotreban (entbehrlich), pak bi ga kao takovog temeljem postojećih gore pod
točkom 2. naznačenih propisah, godišnja mirovina bila išla, da je za nju zamolio
bio.
3. To učiniti propustio je K. već je živio u stanju razpoloživosti sve do
7. listopada 1889. kadno si je u sedam >sati na večer, hitcem iz revolvera
oduzeo život. Usljed ove okolnosti, a pozivom na odpis od 20. veljače 1825.
izgubile bi udova i sirotčad uvjetno naslov na mirovinu, jer je suprug odnosno