DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 315 — razpravu i pretres uzeo, ter zaključio: da se utoci gore pomenutih obdnah odnosno obćinskih zastupstvah, po §. 30. točki L zakona od 5. veljače 1886. o upravnih odborih u županijah i to oni: upravnih obćinah Krapina trg., Hum na Sutli i Pregrada, koji su napereni proti principu podpore kao neosnovani imadu ukinuti, ter donesena župan, oblastna, napadnuta odluka u pogledu merituma potvrditi, a utok zaztupstva upravne obćine YeL Trgovište uložen samo proti nepravilnoj reparticiji, uvažiti, odrediv podjeđno, da su niže naznačene upravne obćine dužne M. K. plaćati godišnja podporu u iznosu od 80 for,, — i to iz sljedećih razlogah: 1. M. udovi K. pripada godišnja podpora iz razloga jer je njezin pokojni suprug kao obćinski šumar spadao u kategoriju onih činovnikah koji imadu pravo na mirovinu, pošto je ista ovim §. 25. normat. naredbe od 4, ožujka 1871. br. 2144 o. unutar, sloveće ob upravi i gospodarenju obćinskimi sumarni osiegurana ustanovom: „Oni (obf^inski šumari) imadu pravo na mirovinu po propisih za državne činovnike postojećih." 2. Obstoječi propisi u pogledu umirovljenja državnih činovnikah propisuju : „ako činovnici ili državni službenici postanu za službu nesposobnirai ili nepo trebni (entberlich); tad dobivaju već prema njihovom službovnom odnošaju ili mirovinu obzirom na službovne godine, ili prinos za uzdržavanje života, ili odpravninu. S udovom i sirotčadju imade se postupati prema kategoriji činovnika, u koju spadaju. Samo oni mogu stavljati zahtjev na mirovinu za se i svoje udovice, koji su dekretom i godišnjom ploćom staln o namješteni, barem najmanje 10 godina službovali, ter službe nisu dobrovoljno napustili već su od države kao za službu nesposobni ili nepotriebn i odpušteni". Iz ove odredbe proizlazi, da je kotarski šumar H. K. imao pravo na mirovinu, iz razloga a) što je glasom dekreta od 3. kolovoza 1872. br. 243 pres. po upravitelju županije varaždinske imenovan kotarskim šumarom krapinskim, u kojem je svojstvu glasom uredovne sviedočbe poglavarstva si. i kr. povelj. trga Krapine od 29. studena 1890. broj 3021 neprekidno službovao sve do 30. ožujka 1888. godine, indi ukupno 15. godinah i 7 mjesecib, dakle više nego 10 godina; b) što je glasom istoga dekreta bio namješten u stalnom svojstvu, i c) što H. K nije 30. ožujka 1888. svoje službe samovoljno odnosno dobrovoljno napustio, več ju je morao napustiti, jer je prigodom organizacije šumsko-upravnih kotarah na njegovo mjesto izabran drugi šumarom, usljeđ česa je K. postao nepotreban (entbehrlich), pak bi ga kao takovog temeljem postojećih gore pod točkom 2. naznačenih propisah, godišnja mirovina bila išla, da je za nju zamolio bio. 3. To učiniti propustio je K. već je živio u stanju razpoloživosti sve do 7. listopada 1889. kadno si je u sedam >sati na večer, hitcem iz revolvera oduzeo život. Usljed ove okolnosti, a pozivom na odpis od 20. veljače 1825. izgubile bi udova i sirotčad uvjetno naslov na mirovinu, jer je suprug odnosno |