DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1894 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 328 — rabu poretkom mjeseca veljače. Toga dana bude zec oguljen, a koža koja je još frišk a bila, bude prodana. U to bude prodavaoc kože po redarstvu zatečen i prijavljen kr. kotar, oblasti radi tobože prekršaja §§. 14, 25. i 53. 1. z. Isti kupac ovoga zeca bude prizvan kr. kotarskoj oblasti na razpravu, te doka zuje i priznaje, da je zeca kupio kako je gore spomenuto po §. 26. 1, z. izmedju 1, i 15. siečnja, te ga je istom u mjesecu veljači za vlastitu kućnu porabu upotrebio, davši ga toga dana oguliti i kožu svakako još frišku prodati, ali kr. kot. oblast neuvaživ Bjegove obrane i dokazala, presudi ga po §. 53. 1. 2. na novčanu globu od 50 for,, rad tobožnjeg prekršaja §§. 14, i 25. 1. z. Sada se nameče pitanje,, da li je ova presuda kr. kotarske oblasti opravdana, §. 14. istoga zakona govori o lovostaji, daklem za zeca postoji takova od 15. siečnja, do konca kolovoza. Ali je zec kupljen izmedju 1. i 15. siečnja, dakle u vrieme kada se smije još prodavati i kupovati. §. 25. istoga zakona govori: „Osim prvih osam danah, pošto je za koju vrst divljači nastala lovostaja, nesmije nitko za ciele lovostaje divljač te vrsti ni prodavati ni kupovati; a kad mine i dalnjib osam danab, nesmije se ni u gostiona b divljač te vrsti ni unašati u jestvenike ni prodavati osim slučajevab navedenih u §. 15. i 31. Upitni zec kupljen je prije lovostaje, dakle u vrieme dozvoljeno; nije kupljen po gostioničaru, koji bi u svojoj gostionici u jestvenik istoga uvrstio i preprodavao, već je isti za vlastita kucnu porabu upotrebljen. Ovaj §. dakle negovori ništa o onom slučaju, kao sto je evo nazočni, a mislim, da nebi mogao niti jedan §. govoriti, pošto je svakoga Čovjeka slobodna njegova vlastita volja, kada ce u svojoj vlastitoj kući što jesti. Ovdje se govori samo o kupovanju i prodavanju divljaci, a o jedenju ništa, kao Što je sasma i naravski prema prvospomenutom. §. 26. istoga zakona slovi: ,,Prodavaoci divljači, ter svi, koji se bave s trgovi^er nom divljači, ili ju kupuju po sajmovih i selih, dužni su izkazati se od koga imadu dotičnu divljač. Ovaj zec kupljen je kako je gorespomenuto u dozvoljeno vrieme, te je prodavao istoga imao propisanu Izkaznicu, čime je dokazano odkuda potiče taj zec, i da je isti legalnim načinom stečen. Napokon §. 53. istoga zakona kaže: tko za lovostaje (§. 14, ovoga zakona) proda ili kupi koristnu divljač ili ju u gostionab u jestvenicih na prodaju ponudi (§. 25.) kazniti če se novčanom globom od 50 do 100 for. Divljač takovu valja zaplieniti i prodati. Gornja ustanova valja da se uporavi i proti onim prodavaocem ili kupcem koji nebi mogli izkazati se (§. 26.) odaklem jim divljač, koju su ponudili na prodaju ili ju kupili za preproda ju. Zec je kupljen u dozvoljeno vrieme, u gostioni u jestveniku nije na prodaju ponudjen, a niti je isti zaplienjen niti dražbeno prodan, jer faktično nije po redarstvu cieli zec od tobožnjeg prekršitelja niti vidjen, več samo friško oguljena zeČja kožica na prodaju nošena, koja je dakle glavni uzrok i temelj odnosnoj prijavi i presudi. — Kožica nije bila zaplienjena. Prodavaoc zeca imao je valjanu izkaznicu, a kupac nije kupljenog zeca dalje preprodao, več, ga je za svoju vlastitu kućnu porabu upotriebio, Mo mu je svakako dopušteno bilo. Moje nemjerodavno mnienje bilo bi, da se kupac ovoga zeca nije mogao po kr, kotarskoj oblasti presuditi, pošto se nijedna ustanova §§. 14, 25, 26 i 53. 1. z. na ovaj slučaj nemože uporabiti. Glavni čin je ovdje, što je kupac zeca uhvaćen kod prodavanja friške zečje kožice . Lovski zakon nigdje negovori, a mislim da nepostoje niti nikakve naredbe 0 prodavanju i kupovanju kožica od divljači, te bi u interesu nadopunjenja lovskoga zakona bilo shodno, kada bi visoka kr. zemaljska vlada izdala naredbu, da za vrieme |