DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 33 <-- 33 --> PDF |
glasovitom u međjunarođaom života poatalom „zaporkom" (W"ein2ollclausel), naklonila kraljevini Italiji, Taj „TurreJov pređlog« bio bi u stanju, kad bi postao za republiku Prancezku zakonom, đi cvatuci obrt hnstove robe u uas i u kraljevini Ugarskoj upravo ubije i uništi, a svakako bi šiioaoposjedaiku naaeo nenakaadive UQtej pošto bi ovaj šumsku tasu morao sniziti za onu svotu, kolikom bi prisilna carina za jedinicu vrati robe^ ustanovljena bila. No na sreću se ni u francezkoj komori predloži pojedinih zastupnikah tako vrući nesrču kako se stavljaju, a s druge strane nije niti sama sadanja vlada, sklona Turrelovom pređlogu. Zato se je ista požurila, da na agitacija, koju su proti Turrelovom prediogu odmah odpočeli znamenitiji drvotržni krugovi ter naše trgovačke komore, podade očitovanje: da carinskog rata s Austro Ugarskom zapodjevati neželi i da predloga neusvaja. To stanovište zauzela je i sama komora ter je doneseni predlog odklonila. Za sada bi dakle izgledi za drvotržne konjukture bili bistri, jer se s horizonta pomakla i amerikanska konkurencija u dužieah, i Turrelov predlog. Kako je ove godine loza opeta Ijepo ponjela a gg. su drvotržci, koji su kasnije u ljetu ove godine, vede prigodne partije kupili, iste odmah i izp latili, ter nestrpljivo čekaju da mogu sjekirom u šumu, to je nade, da de uz svu ovogodišnju golemu produkciju, jesensko tržište hrastovine ostati živahno, kao i dosada. U tu nadu ovlaštuje nas okolnost što dugam ciena sveudilj raste, pa će nada u stalnost tih cienah popraviti i ono, što je ološjela kombinacija u kusovih^ za ovu godinu pokvarila. — ko — Različite viesti: Nesreća na šumskoj željeznici. Medju Šumefclicom i Vodostajem kod Pakraca zbila se 5 lip. nesreća, kojoj su posljedice do sada još nepredvidive. Od Sumetlice naime do Spanovice vijuga se gorskom šumom tračnica uzke željeznice, koja bi spajala Sumetlicu Španovicom, a dalje bi se pružiti imala do pilane blizu Pakraca, kako bi klade hrastove, bukove i razno drvo iz vlastelinske šume, koja je u rukama bruseljke „Societe anonyme", dovažala na mjesto izradbe. Projekt je bio veoma dobar, ali je izradba pala u ruke njekoga vjetrogooje inžinira koji je protumarao sve znane zemlje ovoga svieta, kako se je hvaliti znao sam, pak je izgradjenje te strme pruge toli pogrješno i nesjegurno, đa su u ovakove izradbe upućeni mjerodavni faktori već od davna proricali katastrofu, koja se je na žalost slučila. Po ovoj željeznici spuštali su već od njekojeg vremena, premda nije sasvim izgradjena, niti povjerenstveno sasvim pregledana, klade i šlipere do Spanovice, pa je tako i 15. lipnja spuštenih šlipera od ozgo do Spanovice, njekoliko kola povezeno, a u prvima od ovih vagona bio je takodjer pokojni sada barun Hornstein, direktor i glavni punomoćnik „Societo", jedan od riedkih ljudi, koji je svojom naobrazbom, i svojim neumornim radom, ovo povjereno mu mjesto zdušno vršio. Osim baruna H. bilo je na kolima još njekoliko radnika, a u zadnjim kolima na bremzi bio je taj inžinir, koji je kako ae govori, bio osobito radi svoje tobože vještine pažen. On je svojim jezikom sve obsjenjivao, te je tako stekao barunovo povjerenje na nesreću njegovu. Kada su dakle ta kola bila na pruzi medju Šumetlicom i Vodostajem, pukla je jedna karika piovizorna lanca, tako da su prednja kola, niz strmen zavrnuta samo slabom bremzom, još većom silom poletjela, i u onom trenu, kada je vodja kola barunu savjetovao, da iz kola skoči, izadju kola iz tračnice, barun izpane iz kola, udari tolikom silom o etičnu glavom, da je glava sva razmrskana, a na tielo mu se navalila sva sila Šlipera, da je u podpunom smislu rieČi bio siromah sav zdrobljen, doČim su još trojica radnika težko ozliedjeni, najteže onaj, koji je barunu savjetovao, da izkoći, jer 26 |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 372 — se je barun za njega držao. Tomu siromahu lieva je noga zdrobljena, a na glavi zadobio je težklh ozleda. Druga dvojica kao da su lakše prošla. M. pak, koji je u zadnjim kolima bio, prošao je sasvim zdravo; pa kada je brže doSao u Spanovicu, odmah, se je sjeo na vlastelinska kola, pojurio prama Pakracu, na putu sastane lieSaika g. dr, J. pak mjesto da mu o toj nesreći štogod priobei, doveze se š njim u Pakrac, otide u blagajnu vlastelinstva, izvadi još 100 for., pripoviedajući smiešeći se, kako ih treba i mora odmah u gpanovicu natrag, da ublaži radnike. No mjesto toga sjedne n kola, pak izčezne netragom. Kada se je istom posije podne oko 3 sata i Yiše, posto je i M. iz blagajne uzeo 100 for., pročulo u Pakracu o ovoj nesreći i počelo tražiti M. koji je već dobro poodmakao, onda je istom tjeralica brzojavom poslana na sve strane, ali prekasno. Do danas još nije pošlo za rukom, da ga uhite. Svakako će biti taj pobjegli M. kriv, ako i ne namjerice, ovoj nesreći, što je nesigurno gradio, neobazirući se na propise, koji zahtievaju, da se kod svakog zavoja moraju s jedne strane tračnice podići, a i s toga, što je dozvolio, da se barun u punim kolima i to u prvima nuz tu strmen spušta, znajući, da su kola samo sa provizornim lancem spojena, i da slabu bremzu imadu. Nesreća se je dogodila, koju su već predvidjali strukovnjaci i opominjali ba runa , pa i to je moralo na opreznost ponukati, Što su u kratko vrieme prije ovog groznog slučaja pogažena dva konja, dakle je trebalo na umu imati, da se sličnom izbjegne. Sad je barun, duša cielog podhvata, glavni ravnatelj mrtav, a trojica se sa smrću bore, samo s lakoumne nepromišljenosti mahnita pustolova; ali i ovdje se opet vidi ona mana, gdje se tudjinci kojekakovi predpostavljaju našim domaćim strukovnjaeima. Vlastelinstvu je savjetovati, da uzme prokušane domaće sile, koje su ne jezikom radnici, već umom i sposobnošću; onda se sličnih katastrofa netreba bojati. Mrtvo tielo onako zdrobljena siromaha izvadiše onaj dan izpod, na nj navaljenih šlipera, a preneseno je u „Dvor" Pakrac, gdje je tuga neopisiva. Sve je tužilo za tako nemilo poginulim, koga sn na odar postavili, a već drugi dan bio je odar obasut viencima. Družtva, korporacije, privatnici, sve se je natjecalo, da Što moguće ljepši vienac položi na odar pokojnog obljubljenog baruna, a da je bio od svih štovan, ljubljen, pokazalo se je na dan sprovoda u podpunoj mjeri. U nedelju najme posije podne bio je pogreb i to tako sjajan, kakova Pakrac još nije vidio. Mnogobrojno obćinstvo, seljaci, sve je povrvilo da zadnju počast onome učini, koji je kroz svoje boravljenje ovdje mnogomu pomogao. Mnogi obrtnik, mnogi poljodjelac i radnik dobio je zasluge, da je mogao svojoj težkoj zadaći, težkim nametom i što komu udovoljiti; pokojnik je u. ove krajeve tračak blagostanja donio, a svojim poduzetnim duhom bio bi još toga mnogo stvorio, ali eto nesreća prekinu sve nade. Šumski požari u Americi. Kao što se po raznih krajevih naših svake godine redovito dogadjaju poplave, pa uz sva reguliranja rieka, koja su do sada poduzeta, mogu ipak rieke usljed sniega, koji kopni ili uslied dugotrajne kiše na toliko nabujati, da iz korita izadju, te znatnije štete počine, tako isto opažamo, da se redovito svake godine pojavljuju šumski požari sad u većoj, sad opet u manjoj mjeri i haraju u sjeverozapadnih sjedinjenih državah, poimence u Michiganu i sjevernom AViseonsinu, kao i u susjednoj Canadi. Ovi se šumski požari odlikuju, kao i oni još vazda običajni požari čretišta u sjeverozapadnoj Njemačkoj time: što se iz velike odaljenosti ne mogu opaziti, ali se mogu tim^ bolje osjetiti. Kada ne bi zrak oko Chicaga već bio dimom, čadjom i raznimi „miomirisi" prenapunjen i zasićen, to bismo po svoj prilici i ovdje uz povoljan vjetar, kadkada za kasna ljeta imali priliku šumske požare zamirisati, jer sjevernjak često |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 35 <-- 35 --> PDF |
373 raznaša doata požarnog mirisa k eanadskih gumab preko jezera Ei´io na- Cleveknd i na druga mjesta, koja leže na velikim jezerima. Takovi se šumski požari dogadjaju ponajviše u naSih ooiorikovih Sumali u sjevernih predjelib i susjednoj Ganadi u kasnu ljetu. Kada sunce gume tigrije- i razvrući, te pošto se uslied toga počmu pradebla ^znojiti-´ tako, da taj ^^noj pocrne curiti u obliku mirisne smole iz svib njibovib „pora^, koja smola tako otvrdue, da se drveće dielomice krastom obloži; kada se tako sume, koje se na mnogo hiljada četvornih milja u daljinu protežu u povišenom upaljivom stanju nalaze, tada je dovoljna samo jedna iskra iz parostroja, koj onuda prolazi ili kakova tinjajuća bačena šibica, đa se u tili Čas porodi vatra i u brzo razširi, pa se usijed vjetra raznosi takovom snagom u Izvjestna pravcu^ da ne postaja samo prašume žrtvom takova požara, nego sve, štogod mu je na putu kao: ljudski stanovi, ciela sela, jer se plamen širi kao plieva uslied vjetra, pa čovjek gleda strahom i začudjeajem, kako mu vlastita djela propadaju boje(S se, da neće i Sc\m nastradati ili od plamena, koji ga sa svih straaa kruži, ili da ga nede možda aadušiti guati dim. Tako strašni slučaj dogodio se ovih dana opeta u sjevernom Wi8consinu, poimence u Asehlandu i Baytielda. Odavle se je iz blizine južno ležećib rezervacija „Odanab" — Indijanaca približavao plamen prouzročiv najveću nevolja i stravu u spomenutim mjestima, kojih su stanovnici zadnje nedjelje usljeđ vike na vatru iz crkve izazvani, da vatru od svojih stanja odvrate i zaprieČe, jer se je ista naglo bližila. Nakon stoje složnom radu od više stotina rukuh uspjelo, da su šume bliže selima sasječene, pošlo je za rukom vatru ustaviti, koja se je po tom odbila drugim smjerom i doskora se po plohi od dvie stotine četvornih milja razsirila. Po najnovijim vještima biesui vatra još uviek, pa je prouzrokovala oko vise milijuna for. štete. Ovo se neproteže samo na uništene šume, gdje je oko 75 milijuna stopa drva uništeno, nego takodjer i na nalazeće se sgrade po šumskih čistinah gdje su pogorieli već požeti usjevi i stoka. Tom je prigodom stradalo i mnogo ljudstva, kao što je i mnoga obitelj izgoriela, o ćemu medjutim dosada još nisu stigle pouzdane viesti- Bolest detlnjah na borovih mladicah. Gosp. kot. Šumar. P. Knobloch iz Karlovca piše nam sliedeće: Ovdje predlažem grančice od bolestnoga bora, na kojih su Četinje dielomice, požutile i osušile se. Kultura je u Zorkovcu, tlo je pjeskovita ilovača, položaj prama jugo zapadu, briežuljak, Sastojina je bukva, grab, lieska, hrast, orah, bieli i crni bor, omorika, ariž i t, d. u dobi od tri do 10 godina, a u površini do 24 rali. Od bielog bora jest svaka biljka napadnuta, a od ostalih v^ati drveta niti jedna. tj drugih kulturah nisam oboljenja borovih Četinjah opazio. Usijed toga priposlali smo veleuč. gosp. Dr. A. H. priposlane nam borove grančice na naučno iztraživanje. pa smo ga umolili, da nam izvoli saobćiti značaj i vrst dotične bolesti. P. n. g. dr, A. H. odazvao se je našoj uprosbi, svom spremnosti, na čemu mu se Ijepo zahvaljujemo^ ter nam izvoli pisati o posljedku svojih iztraživanjah sliedeće: „Čast mi je priobćiti Vam, da sam priposlane mi bolestne Pinus-mlađice pomno pretražio, na po se s obzirom na eventualne bilinske parasite, koji bi mogli biti uz rokom tome pojavu. Medju tim nije mi uspjelo konstatovati nazočnost bića, na kojega bi utjecanje izvjestno mogao svoditi tu bolest borovih mladica. Pomišljao sam u prvome redu na Caeoma pimtorquum, pače mislim, da bi ta uredineja mogla biti budilica ove bolesti, prem da nijesam našao sa svim nefaljenih znakova njezine nazočnosti. Na Če tinjama ae ne opaža niSta; na osima samim, i to u pukotinama epiderme ima obilje raziienih mikroskopom 2:amjetljivih gljivica, na po se konidijskih njihovih fruktiiikacija, |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 374 nego ja sudim, da su se ove tek sekundarno na osima nastanile, pošto ove već bijahu obumrle, te da po tome spram bolesti same ne stoje u kauzalnome snošaja. Drugim notornim neprijateljima borova iz družbe bilinskih paragita, n. p. Peridermium pmi, Hjsterium pinastri ete. nijesam našao ni traga. Medjutim je poznato, da borovi i u obde naša crnogorica ima sijaset neprijatelja i u carstvu životinjskome, te je može biti koji životinjski nametnik začetnik zla, što dakako ne mogu tvrditi, jer se nijesam^ osvjedočio ni o nazočnosti takovoga bića. Žalim, što nijesam bio bolje sreće, dao bi Vam izvjestno mogao reći, o čem se radi, Nova šumarska uprava. (Iz viestnlka „županije virovitičke".)* Sume imadu veliku važnost u životu čovječanstva. One nam pružaju neposredni dohodak iz prodaje dozrelih stabala, od žira, bukvice i šiske, od lovine i pase: a uz to crpimo iz njih mnogo toga za neposredno namirivanje potreba u kućanstvu. Osim tih neposrednih koristi imademo od njih i mnogo posrednih probitaka. Posredstvom njihovim razbija se žestina vjetrova, blaži vrućina i smrzavica zraka, zaprečuju oluje, poplave, urvine i plazovi, čisti se zrak te uzdržavaju vrela i potoci; a uz to djeluju na duševni i čuvstveni život čovjeka, te bude u njem spoznaju i ljubav napram veliČanstvenosti prirode i njezinom stvoritelju. Šume su nam dakle stranom neposrednim vrelom đohodka, a stranom nam u veliko koriste, što blagotvorno djeluju na prirodu. Te velike koristi pokazuju, da je obstanak Šuma jedan od glavnih uvjeta za obde blagostanje, da očuvanje šuma ne zahtjeva samo probitak sadanjega žiteljstva, već i probitak budućega potomstva. Casovita probit pojedinca bila bi doduše, da se u najkraće vrierae sav dohodak iz šume izvuče, nu proti toj Časovitoj koristi pojedinca stoji obća korist sadanjega i budućega žiteljstva, koja zahtjeva obstanak i očuvanje šuma. Kroz to dolaze u sukob obći probitci sa probitcima pojedinaca. Ravnovjesje u tom sukobu može se samo na faj način polučiti, ako se šumsko vlastničtvo, podvrgne javno-pravnim stegara. Te javno-pravne stege pako sastoje se u glavnom u tom, da se gospodarenje sa šumama do stanovite mjere podvrgne oblasfcnomu nadzoru, a prama tomu da se donekle posjednici ograničuju u svojoj slobodnoj razpoložbi. Vrlo je lahko šume poharati, dočim ih je težko podići, a prama tomu jest to ograničenje slobodne razpoložbe sa strane države, kojoj imade biti pred očima ne Časoviti — već vječni boljak i napredak zemlje i naroda, skroz opravdano. Dosljedno tomu i naŠ šumski zakon od 3. prosinca 1852. u savezu sa zakonom od 26, ožujka 1894. ob uređjenju strukovne uprave i šumskoga gospodarenja u šumama stojećim pod osobitim javnim nadzorom — ograničuje vlastnike Šuma u slobodi raspoložbe te ih stavlja pod neki nadzor. Taj nadzor nije za sve jednak. Proti Šumam, koje se nalaze u sukromnom vlaatništvu, jest ograničenje razpoložbe neznatno. Sukromni vlastnik ne smije svoju šumu bez oblastne dozvole iskrčiti, a dozvola mu se podieljuje, ako se iskrčenju ne protive kakovi javni obziri ili ako tko roti tomu ne stavi kakav eukromno pravni prigovor; nadalje ne smije se s njome postupati tako, da se kroz to daljnje plodjenje drva ili izvrgne pogibelji ili posve onemogući ; a isto tako ne smije sa svojom sumom na taj način postupati, da se tim izvrdava susjedska šuma očitoj pogibelji oštećenja od vjetrova. — U koliko bi koji suđromni vlastnik proti tomu izradio, to se proti njemu postupa po upr. oblasti kaznom, a uz to imade izkrčene ili opustošene dielove šume u opredieljenom roku pošumiti. Pravne osobe — zajednica ljudi ili imovina, koja imade takove trajne svrhe, koje ne služe čovjeku pojedincu, već više njim, i to ne samo živućim Ijudem, već i ^ * Donosimo gornji članak priposlan po p. n. g. L. pl. Kr. pošto on želi. da se u .sličnom smjeru i u drugih lokalnih listovih, popularni članci donašaiu u svrhu ra^jašnipnja nove ^P^^^^´ UredBičtvo. |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 375 budućemu potomstva — stoje u ob(5e pod osabitim nadzorom državne vlasti, a. raslog tomu leži u onoj trajnosti svrbe, jer probitci države zahtjevaju, da takove pravne osobe ne oslabe, da u budude i za buduće potomstvo mogu zadovoljivati onoj aadaći, koja leži u njihovoj naravi. — Prama tomu moraju i šume tili pravnib osoba stojati pod osobitim javnim nadzorom, — dakle ne samo obzirom na korist uzdržanja Šuma kao takovih za sadanje i buduće potomstvo, nego i obzirom na uzdržanje guma kao imovine za stanovite trajne svrhe sadanjega i bududega potomstva. Prama.tomu nadalje ograničenje zazpoložbe kod Šuma, koje se nalaze u vlastničtvu pravnih osoba mora biti mnogo većei nego li kod sukromnih Šuma, odnosno Šume pravnih osoba moraju stajati pod osobitim javnim nadzorom državne vlasti. Nu i za sve pravne osobe nemože taj nadzor biti jednak, jer imade pravnih osoba, kojim svrha stoji blizu javnim uredbam, kao upr, obćine; a imade opet pravnih osoba, kojim se svrha približava sukromno pravnim odnošajem, kao upr. zaklade. Stanje stvari iziskuje, da bude onaj osobiti javni nadzor u prvom slučaju snažniji, nego li u drugom slučaju. Tako odredjuje zakon, da šume gradskih, trgovištnlh, upravnih, mjestnih, plemidkih i poveljenih obćina te urbarskih obćina, stoje pod neposrednim nadzorom, i to pod neposrednom i stalnom strukovnom upravom upr, oblasti, a to s razloga, jer iste teže za javnimi ciljevima i imadu javnu svrhu; dočim §ume zaklada, redova, manastira, zadužbina, nadarbina, te u obće svih inih korporacija, stoje doduše takodjer pod osobitim javnim nadzorom, nu gospodarenje jim nestoji pod neposrednom i stalnom strukovnom upravom upr. oblasti, a to srazloga, jer su to pravne osobe više sukromnoga značaja. Za šume gradskih i đr. obdina jest prvo temeljno načelo, da si imade svaka obdina budi sama za se budi u zajednici sa drugimi postaviti Šumarske strukovnjake, sposobne za samostalno vodjenje šum. gospodarstva, te potrebiti broj lugarskoga osoblja. Dalnje načelo jest, da se imade u tim šumama gospodariti na temelju gospodarstvene osnove, te da se iz takove gospodarstvene osnove sastavi svake godine drvosječni i ogojni red. Za malene šumske ploštine ili gdje su gospoparstvene prilike jednostavne, dovoljan je gospodarski program, prama kojemu će se postupati slijedećih 10 godina. Konačno načelo jest, da gospodarstvene osnove i programe te drvosjeČne i ogojne prijedloge imadu sastavljati strukovnjaci dotičnih obćina u sporazumku sa posjednicima šuma, te da prve odobrava kr. zem. vlada, a ostale žup. upr. odbor. Kod sastavljanja gospodarstvenih osnova idr, imade se obzir uzimati na posebne potrebe posjednika Šuma, koje, zahtjeva osebina njihova kućanstva, te prama tomu odobrati vrst drva, način odgoja i obhodnju, — Ako si gradske i dr. obćine nebi izabrale u roku od godine dana iza kreposti zakona od 26. ožujka 1894. strukovnjaka ili u slučaju budućega izpraŽnjenja mjesta strukovujakova za pol godine; nadalje ako nebi u roku od 2 godine ili uz dozvolu vlade u roku od 5 godina stvorile gospodarstvene osnove odnosno programe; te ako njihovo šumsko gospodarenje nebi prama postojećim propisom odgovaralo koristi šume ili koristi prihoda; to je vlasna vlada povjeriti strukovno gospodarenje u njihovim šumama kot. oblastim, a iste obćine biti će dužne doprinašati razmjerni trošak za strukovno gospodarenje sa strane kot. oblasti. Medjutim strukovno gospodarenje u gradskim i dr. obć. Šumama mogu preuzeti kot. oblasti uz dozvolu vlade i u onom slučaju, ako to natpolovična većina posjednika zatraži. Sa obć. sumarni izjednačeni su i neki obć. pašnjaci. Imade obć. pašnjaka, koji se nalaze na t. zv. bezuvjetnomu šumskomu tlu t. j . na takovu tlu, na kojem bi pašnjak propao, da nije drvljem obrasao; a imade i takovih, na kojim se nalaze znatni i skupi nasadi drva. I jedne i druge bilo bi pogibeljno i štetno sasvim prepustiti samovolji posjednika. Da se pogibelji štete predusretne razlikuje zakon pašnjake: u one, koji se nalaze na bezuvjetno šumskomu tlu; u one drvljem obrasle, koji se nenalaze na bezuvjetno šumskomu tlu ; te u one, gdje su šume prigodom segregacije kao pašnjačka pripadnost dopitane. Sa onimi pašnjacima, koji se nalaze na bezuvjetno Šumskom tlu, |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 376 imade se postupati po odobrenom gosp. programu, a kod toga imade se slijediti načelo, da je kod ovakovib pašnjaka glavna svrha uživanje paše, dočim je tek uzgredna svrha^ uzgoj drva. Sa onimi drvljem obraslim! pašnjacima, koji se neaalaze na bezuvjetno šumskomu tlu, imade se takodjer postupati po odobrenom gosp. programu, nu to samo u toliko, u koliko takovi pašnjaci nisu potrebni posjednikom za pasu. Sa sumarni pakO; koje su prigodom segregacije u ime pašnjačke pripadnosti izlučene, imade se postupati kao i sa inimi sumarni. Ovo posljednje je tim važnije^ što imademo šumovitih pašnjaka, koji su često više vrijedni od samih šuma, a to je nastalo kroz to, što se je prigodom segregacije morala dati paša blizu sela, dakle ve<5inom u ravnici, gdje obično raste najbolje drvo, dočim se za sume nije biralo najpristupnije mjesto, već se je dopitivalo dalje od sela, obično u gori. G-ovoreć ob obć. sumarni napomenuti je jošte kod toga, da zakon od 26. ožujka 1894, nazivlje šume urb. obćina šuma „zajednice posjednika". To imade svoj temelj u povjesnom razvoju naših obćina. Naše stare urb. obcine sačinjavale su skup podanika jednoga vlastelinstva, dakie bile su to zajednice osoba, koje su imale svoj temelj u podaničkoj svezi. Iza god. 1850., a naročito od god, 1862, stvorene su sadanje upr. občine koje nisu nađovezane na tragove starih urb. obd., već su samostalno od ovih uredjene. Kod razriješenja urb. odnošaja nije dakle bilo više traga urb. obćinam, a po tom je zakon đopitao šume i pašnjake bivšim urb. ovlaštenikom tako, da ove sačinjavaju vlastništvo dotičnih bivših podložnika. Nu medjutim, ako i nisu dotične šume i pašnjaci prigodom segregacije bile dopitane urb. obdinam, ved bivšim podložnikom kao zajedničko vlastništvo, to su one ipak zadržale svojstvo obd. imovine, a to jim je priznao i car. patent od 17. svibnja 1857. ob uredjenju zajedničkih posjedovnih razmjera, jer prem je odredio, da izluČene šume u korist bivših podložnika prelaze u njihovu viasnost, ipak je odredio i to, da se sa timi šumami imade postupati kao sa obdinskimi. Za šume zaklada i dr. propisuje se samo, da se imade u tim šumama gospodariti na temelju odobrene gospodarstvene osnove ili gospodarstvenoga programa. Ove gosp. osnove i programi moraju se, isto tako kao i oni obdina, osnivati na načelu potrajnosti i na načelu većega prihoda, u koliko to posljednje načelo nedodje u sukob sa načelom potrajnosti; imade se dakle u takovim šumama zavesti potrajno gospodarenje tako da se osigura potrajno uživanje šumskih godišnjih prihoda. Sa stanovišta naprednoga šumarstva nemože biti sum. gospodarenju jedini cilj, da se šuma uzdrži, ved mora imati i tu svrhu, da se polučuje sto vedi dohodak, nu to nastojanje, da se polučuje vedi dohodak, opravdano je samo dotle, dok se time neokrnjnje sučanstvo Šume. — U koliko nebi u roku od 3 godine ili uz dozvolu vlade u drugom roku ovi posjednici podnieli na odobrenje gosp, osnove ili programe, to su podvrženi kazni i obustavlja se sjeda; a ako nebi niti posije ponovne kazne u opredijelenom roku osuovah podnijeli, vlastan je upr. odbor odrediti javnoga kojega strukovnjaka, da se pod njegovim neposrednim nadzorom o trošku posjednika vodi strukovna uprava i šumsko gospodarenje u njihovim šumama. To isto vrijedi i za slučaj, ako prekrše odobrene gospodarstvene osnove ili programe, ili akonjihovo šumsko gospodarenje nebi u obde prama postojedim propisom odgovaralo koristi šuma; dočim ako bi nerazborito gospodarili prije odobrenja gosp. osnove ili programa, to se može obustaviti svaka sječa do odobrenja osnove ili programa Isto što vriedi za šume zaklada i dr., vriedi i za neke sukromne šume, i to za zaštitne šume, sume stavljene pod zabranu, šume obteredene šum. služnostima, šume dioničarskih rudarskih i industrijalnih družtava, te šume povjerbinA. — Zaštitne Šume su onakove, koje se nalaze na tlu, koje bi se moglo iahko razrabliti, da se vedi prostori IJše sasma drvlja, naime šume na strminama, velikim visinama, na obalama vedih voda ili na obroncima gora. Pod zabranu stavljaju se one šume, gdje je u pogibelji |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 39 <-- 39 --> PDF |
377 sigurnost osobe ili imutka^ od urvina, padauja stiena^ odrala kamenja, prodora gora, popuzina zemlje, i t. d. Sume, obterećene šum slažnostima, jesu takove, gdje jošte nije segregacija šume izmedju bivšega vlastelina i bivših podanika provedena, te gdje podanici imadu pravo drvarersja i druge potrebe podmirivati iz šume bivšega vlastelina. Povjerba pako jest onakova sukromaa imovina, gdje je zakonodavnim putem na zamolbu njezina vlastnika odredjeno, da je ne otuđjiva te da imade prelaziti od potomstva na potomstvo. — Prve dvie vrsti imadu svoj temelj, glede onoga da se s njiml postupe kao sa sumarni zaklada i dr., u onom, što to u velikoj mjeri zahtjevaju razni prirodni odnošaji; doČim ostale vrsti u onom, što su to neke šumske zajednice, gdje probitci svib zajedničara nisu uviek isti, a po tom je potreban osobiti javni nadzor, da se jedni ne oštećuju na korist drugib. Osim toga imade se i sa sumarni, koje stoje u javnoj upravi gospodariti na temelju gospodarstvenih osnova ili programa, a da će se takovi stvoriti i obdržavati, pruža sigurnost državi vlast, koju imade proti svojemu činovuičtvu. (Svršit će se). Naredba poglavice kubanskih Kozaka ođ 28. septembra (10. oetobra) 1892. o pošumljenju i podizanju ribnjakah. Za putovanja po nastanjenih predielih sjevernoga diela kubanskoga okružja u pokrajinah Jekaterinodora, Temrinska, Jeiska i Kavkaza našao sam posvuda, da starodrevni kozaci kao i pučanstvo istom nastanjeno sve sile naprežu, da zemlju žitom zasiju. Ciela je stepa na daleko tako izorana, da se ve i neima, pa su toli glasoviti poljski vrtovi i voćnjaci kraj crnoga mora pretvoreni u oranice, te je težko još naći dobrih šumskih saatojina, kojih ima donjekle samo jošte na sukromnih imanjih. Poljodielstvo se je tako razširilo, da se gospodari ne mogu brinuti ni za samu žetvu, te usjeve dielomice na polju ostavljaju, dielomice najimlju za to strane radnike, koje moraju ne obično skupo plaćati, Često 2—3 rublja na dan. Sbog pomanjkanja gotova novca, posudjuju ga u te svrhe od trgovaca uz 50 do 100 postotaka uz uviet da im žito prodadu uz stalnu, sniženu cienu. Tako poljodielac dobije u najpovoljnijem slučaju veoma neznatan dobitak. Pri tom se tlo toli izcrpljuje, da trajno dobre žetve spadaju u iznimke. Njekoč toli plodno tlo u pokrajinah oko crnoga mora — koje je pokriveno bogatom vegetacijom, a napljavljeno mnogobrojnimi riekami i izvori — pretvara se brzo u divlju, neplodnu, golu i suhu pustoš. Na mnogih postajab ima još starih Kozaka, koji znadu označiti doline, gdje su njekoč ribe lovili, dočim se sada u istih žito žanje. Uzrok, usljed kojeg se voda u dolinah, riekah i vrelih zasušiti, leži u tom sto ljudi nerazumno uporabljuju i izcrpljuju blagodati naravi. Znanost je i izkustvo već davno dokazalo, da se usljed uništenja šuma i vegetacije u obde, vrlo rano snieg topi, te se tako otaljen kao i kišnica bez zaprieka slieva u jaruge, te u takovu toku sve pregrade što ih na svom putu nadje, kida i k moru spješi. Usljed toga postane tlo golo, te se od sunca tako ugrije, da se oblaci, čim se i pokažu, odmah razstave, a da i ne okvase bilje potrebnom vlagom, pa se tako usljed nestašice zastora po malo vrela presuše te se ne samo jaruge, nego i riečice osuše. Zadnjih je 20 godina pučanstvo kubanskoga područja sve učinilo, da šumu uništi, da tlu oduzme svaku zaštitu, vodu da izsuši i tako u nevrieme sušu da prouzroči. Nastavi li se takovo gospodarenje u sjevernih krajevih, tad se nevalja nadati u buduće kakovoj pravilnoj, unosnoj žetvi. S uputom na izašlu naredbu o uredjenju obćina kozačkih postajab, potvrdjenu previšnjom kabinetskom odredbom od 3. lipnja 1891- pozivam sve obćine, da poĆam od jeseni ove godine, podignućem nasipah načine što više Jezera po onih klanjcih, u |
ŠUMARSKI LIST 8/1894 str. 40 <-- 40 --> PDF |
378 — kojih se je voda još uzdržala ili gdje bi sa mogla uzdržati. Za napravak ovih ne smije se podnipogto djubre upotrebljavati. Obzirom pako na veliku važaost sadjeaja šuma, kao veoma potrebne gospodarske grane, činim istodobno obćine odgovornimi da nastoje svimi silami obc^inske šume saditi, a naročito da ih podižu oko gornjeg toka rieka, oko obćiaskih zdenaca, oko vrela vodom obilujućih i na takovih visina koje 6e mo6i, kad jednom žumom obrasta, okoliš od jakih vjetrova čuvati. Ob<5inske skupštine imadu predmet uzeti u pretres, te mjesta za propisane nasade opredieliti. Najkašnje do početka studena imadu mi postajne oblasti podnieti izkaz onih mjesta sa oznakom veličine plohe (za šume podnipošto manje od 1 desjatine) i medje districta, koj če se imati pošumiti. Za budude imadu se pošumljenja tako povečati, da nijedno ne bude manje od 10. desjatina. Za sadnju valja odabrati domače vrsti drveča ; u nizinah oko močvara vrbu, topolu, johu, jasiku i đr.; u visinah hrast, briest, bagren, crnu topolu, jasen, obične voćke, javor i dr.; na obroncih crni trn i čibukovinu. Tko želi šumu sijati, tomu smiju za to opredieljeni ljudi, pod nadzorom šumarskih činovnika, sakupljati sjeme bezplatno po vojničkih šumah. Pošto se pako oko mnogih postajah — akoprem zapušteni — još uviek nalaze ostanci zasadjenih šuma po naredbi prijašnjega attamana kubanskog kotara, generalskog pobočnika grofa Samarakov-EIstan, od 22. (5.) ožujka 1865. to će mi imati okružni attamani podnieti izkaz tih postaja uz naznaku, koliko je ploha tako pošumljeno, a koliko u ograđah i vočnjacih, uz opis tamošnje vrsti drveča. Isto tako valjati če i glede svih kašnje zasadjenih ili nabavljenih šuma i vočnjaka voditi očevidnost. Istodobno preporučam attamanom da se pobrinu za uredno Čuvanje onih šuma i vrtova j upravne ob<$ine neimaju samo uzdržavati ono, što imadu, nego moraju dosadanje nasade povećati i samo tada sjedi, ako je to zaključila občinska uprava^ a taj zaključak ima potvrditi se po attamanu dotičnog okružja. Pošto mi je osobito do toga stalo, da se Što više sumah i ribnjakah osnuje, to umoljavam izobraženo pučanstvo i ljubitelje bilinstva, koji se bave odgojem drveča, da upravlj. občinam priteknu u pomoć posiljanjem sadnica, izborom zgodnih mjesta i izradbom planova. Osvjedočen sam, da če u tako svetoj stvari, kao što je dizanje gospodarskog stanja pučanstva^ sve sile napeti postajne uprave, ter da če se s njima u tom nastojanju sdružiti svečenici, Častnici, Činovnici, učitelji i trgovci. Postajni attamani treba da k viečanju o tih pitanjih u skupštinu radi boljeg razijašnjenja stvari prizovu što više osoba, koje če moći biti od koristi u tom poduzeču s jednog ili drugog gledišta. Okružni attamani imadu u svojem godišnjem izvještaju o napredku pošumljenja priobčifci kratko izvješće. Od godine 1893. imati će se u vojničkih nadŠumarijah poraditi oko razsadnjaka, da se u buduće postajam potrebni materijal za presadnju prodavati uzmogne. Zapovjednik attaman, General-major Malam. Cynips ealicis Burgsd. (Knopperagallwespe) u Njemačkoj. Za šetnje po filozofskoj šumi kod G-iesena (šuma uredjenja poput parka) piše g. K, u. , Allg. F. u. J. Z.´* našao sam polovicom rujna prošle godine pod tamošnjim drevnim hrastovima (Quereus pedunculata) na zemlju opali žir, koji je još u kapici bio. Ovaj bio je čudnovato ozledjen, i bilo je na njemu raznih nabreklinah — šiška (lučec.) Šiške, koje su na zemlji ležale bile su smedje boje, vrlo tvrde i Ijepivom sluzi prevučene. Mnogo veči dio šiškab bio je tada još na hrastovih, pa su one šišarice bile zelene boje i manje tvrde. Ove su izrastiine nastale usljed uboda babuškara u nježnu još kapicu. Često se vidja više ovakovih izraslina na jednoj kapici, kako obvijaju cieli žir ili veči dio žira. Šišarice se odlikuju velikom sadržinom trieslovine, pa su radi toga u strojbarstvu veoma cienjene. Na spomenutom mjestu bilo ih je u tolikoj mjeri, da bi se izplatilo |