DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 454 —


Talenje stakla u peći traje 14-16 sati. Poslie toga vremena započme se
sa izradjivanjem stakla, koje opet traje 12 sati. Tad se cielo u peći rialazeće
staklo rabiti može. Odtud se vidi, da rađoja ne započima u istom vremenu,
Dego ta radnja zavisi od toga, da ii je staklo izsfaljeoo i da li je puna peć.


Jedan radnik zasluži mjesečno do 100 for. i više, ako je marljiv, pošto se
isti plaća od šoka. Za jedan šok dobije radnik 20—25 nove., njegova zaslužba
zavisi od veličine boca.


Toliko 0 tih tvornica.


I tako su učestnici izleta u ubavi kraj samoborski spojili ugodno sa koristnim,
te si svoje znanje na taj način obogatili novim izkustvom, što no ga
vidiše u obijub tvornica, o kojima smo na brzu ruku govorili.


Oko 2 sata po podne vratiše se učestnici u liepi naš Samobor, gdje posjedaše
u gostioni „Grada Trsta" za pune stolove. Cielim ručkom zaredale su
liepe i duhovite zdravice, međju koje spada Hepa zdravica predsjedniku hrv.slav.
šum, družtva, domovini, liepoj zelenoj struci i t. d.


Poslie objeda razgledaše si učestnici šetališta i bližnju okolicu grada Samobora,
s kojim se vežu krasne povjestničke uspomene našega naroda.


U večer vratiše se izletnici u naš bieli Zagreb.


Uvjeren sam, da će ovaj izlet ostati učestnikom Ijetošnje glavne skupštine
hrv.-slav. šumar, družtva u ugodnoj uspomeni, ,pa želim od srdca, da izkustvo,
koje si stekoše i ovom prigodom, m^odi na ponos i diku šumarstva, a na sreću
i blagoslov našega naroda.


U to ime pomoz bog! V. R.


Njekoiike o našem višjem šumarskom državnom izpitu.


Kazmatranje jednog izpitnog povjerenika.


Kako već samo ime ovog izpita kaže, on je veoma važan za svakoga,
koji se je šumarsko upravnoj službi posvetio. Neće dakle biti zgorega, ako se
u ovom stručnom glasilu o tim izpitima koja prozbori, da bude u prilog onim
kandidatom koji se izpitu za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva podvrći
žele. Dobiti osposobljenje za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva
znači u životu šumarskoga stručnjaka mnogo, jer samostalno upravljati šumskim
gospodarstvom nije lako kod velike odgovornosti šumara naprama kasnom po- V ^
tomstvu, pošto se pogrieške u šumskom gospodarenju učinjene, često niti kroz
više decenija popraviti ne mogu. Nije dakle šumarskom stručaru dovoljno samo
teoretično znanje, kakovo se u šumarskih učilištih stiče, već mu je od prieke
nužde i ono praktično znanje i okretnost, koja se samo u raznovrstnom vanjskom
službovanju kraj marljivoga opažanja i kritičnog posmatranja raznih praktičkih
slučajeva steći može. Koliko valjana praksa kandidatu koristi, najbolje je moći
iz odgovora raznih kandidata prigodom koli pismenog, toli ustmenog izpita pro




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 455 —


suditi. Stavlja se dakle svakomu mladomu šumaru ua srce, da u praksi nastoji,
da bude što više upotriebljen kod izvanjskoga službovanja, ne pako, kako
je cesta običaj, da obavlja za vrierae t z. praks e kakove lih jednostrane,
više mebanioke poslove u kojem šumskomu uredu, a sam gaje srez malo kada
i vidio. Da je tomu često tako, nije mnogo puta kriv žum. kandidat, već su
krivi njegovi predpostavljeoi, koji se dovoljno ne skrbe, da im bude vježbenik
u svih granah šumarske uprave valjano upućen, mnogo puta i oni su sami ua
toliko okupljeni službenimi poslovi, da se pravo ni nemogu ovakovim vježbenikom
baviti. Bilo bi medjutim od prieke nužde, da se izradi neki naputak za
službovanje vježbenika, koji bi opredielio, kako se imadu vježbenici
upotriebljavati, koliko vremena moraju provesti u ovoj ili onoj praktičnoj uporabi,
na pr. mjeračini, taksaciji i t. đ. "U tom slučaju nebi bilo takove lih jednostrane
prakse, da bi se moglo iz odgovora kandidatova primjerice čuti, da može
na godinu po rali prirast u nekoj šumi iznositi po 20—30 m-"^. Svatko će priznati,
da kandidat, koji takav odgovor dati može, možda uz svu teoriju
neima absolutno nikakove prakse, a po tom ni sposobnosti za „samostalno vodjenje
šumskoga gospodarstva". Pošto većina našeg šumarskoga pomladka služi
kod imov. obćina bilo bi dakle nuždno, da upravitelj gospodarskoga ureda barem
svake četvrt godine dobije izvješća, kakova li je bila praksa njemu podčinjenih
vježbenika, koji još viši šumarski izpit položili nisu. Prema tomu morali bi se
tada takovi vježbenici i mnogo premješćivati od jedne šumarije drugoj, jer će
kod jedne možda imati veliku praksu u šumogojstvu, u drugoj u uporabi šum^
i t. d. Samo ovim načinom moći će oni ono, što su u školah teoretski naučili
i praktički upotriebili i steći si bistri pojam o službovanju i zadaći šumarskoga
upravitelja, a taj je nužđan kod izpita, koji ovlašćuje „na samostalno vodjenje
šumskoga gospodarstva".


Svoju šumarsku praksu opisuje kandidat u svojoj posebnoj domaćoj radnji,
koju ima izpitnomu povjerenstvu predložiti- Žalibože mnoge od ovih radnja
jasno pokazuju loše strane, te često samo imenom nazvane šumarske prakse.
Nuz to mnoge od ovih radnja sastavljene su bez dovoljne upute od strane
stručnjih poglavara, pak i vrlo malo vriede, dočim se neke nasuprot upravo
izvrstnimi ocjeniti mogu. Na te melju dosele spomenutoga od prieke
je dakle nužde posvetiti što veću pažnju ovim dvim godinam
šumarske prakse, koje su za kandidate propisane, koli od strane
samih kandidata, toli od strane njimi predpostavljenih stručnih
glavara. Uspjesi državnih izpita biti će tada sjegurno puno povoljniji^
nego je to bilo posljednjih godina. Još mi je jedno gledom na domaće radnje
kandidata iztaknuti, a to je sam način pisanja. Mnogi kandidat previše si uobražava
pa mish, sve što je našao nevalja, sve bi htio odma zamjeniti boljim, dakako
na temelju svoga više subjektivnoga mnienja. Akoprem nisam neprijatelj
kritike, dapače triezne kritike veliki prijatelj, jer u njoj nalazim pravo poticalo
na napredak, ipak bi se mnogomu kandidatu preporučiti moglo nešto više
skromnosti, nego li^e to kadkada u tih radnjah opaža.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 456 —


Obzirom na samo teoretsko znanje, koje se na ovom izpitu zahtjeva,
prem mu je smjer više prakti(Vui, spomenuti je, da mnogi kandidati dolaze
pred povjerenstvo slabo spremni, dapače da su neke predmete prije u školah
bolje znali, nego ih sada znadu. Uzroci su tome razni. Većinom se to opaža
kod onih kandidata, koji su prekomjerno dugo u praksi. Kao kod svake znanosti,
tako i šumarske mnogo se toga uči, što se kasnije malo ili skoro nigda
netreba, nu ipak se znati mora, jer to već položaj šumara kao strukovnjaka
zahtjeva. Nepreostaje dakle drugo, nego, da kandidat i ovakove stvari čita.
Nasuprot mora on biti podpunoma vješt onomu, što mu je od prieke nužde,
tako rekuć, svagdanji hljeb. Tu se nemože ništa kroz prste progledati. Ovamo
spada primjerice uporaba raznih skrižaljka, kakove su sadržane gotovo u
svakom šumskom koledaru, pak osobito točno poznavanje ustanova šumskoga
zokona, osobito priloga D. k šumskomu zakonu i proračunavanje odšteta na
temelju istoga, točno poznavanje raznih naredaba i naputaka tičućih se službovanja,
gospodarenja, procjene i uredjenja šuma i t. đ. Često dakle takovih
stvari, koje se u školah neuče, ali se u praksi bezuvjetno znati moraju. Ipak
se je opazilo, da neki od kandidata, kojih je inače teoretsko znanje dovoljno
bilo, nisu nikako poznavali takovih naputaka, prem n. pr. kod imovnih obćina
službuju. Žalostno je pako, da činovnik niti onoga nezna, što od njega njegov
službodovac zahtjeva.


Kardinalne zasade šumarske nauke mora svaki kandidat
dobro znati i razumjeti, to je kod ovih izpita glavno. Potrebite
detalje neka poznaje, ah neće mu biti dovoljno, da baš samo ono opetuje, što
je u školi čuo i naučio, već mora da polag mogućnosti prati literaturu i to
osobitu dnevnu, ponajpače koliko se same domovine tiče. U tom pogledu opažaju
se nedostatci. Ima takovih, koji dvojako grieše Jedni opetuju samo ono,
što su u škoh naučili, a to nije dosta. Preporuča se osobito čitanje njemačkih
strukovnih knjiga, jer se može reći, da je šumarska literatura gotovo sva
njemačka, ostali narodi toj su nauci dosta malo privredili. Neka dakle oni, koji
dovoljno njemačkome jeziku vješti nisu, izučanju istoga što veću pomnju posvete.
Laganim čitanjem takovih knjiga proniknuti će i u same tančine jezika,
kojega bi svaki vrstni i napredni naš šumar bar u toliko poznavati morao, da
može gladko njemačke knjige čitati. Drugi opet grieše tako, da i previše
knjiga čitaju, nu površno, a da pročitanog pravo ni ne shvaćaju, pak im uslied
toga pojmovi nisu bistri, već se samo smute u mnogom. Na ovakovog kandidata
mogla bi se tada upotriebiti ona njemačka: „sieht den Wald vor lanter
Baumen nicht." Samo onaj, koji je jedini knjigu valjano proučio i shvatio,
neka tada i druge knjige čita, inače slaba mu korist odatle.


Izpit ovaj interesantan je i za samo povjerenstvo zbog toga, što isto ima
da osim kandidata iz domaćeg križevačkog učilišta, izpituje još i one iz drugih
zavoda, navlastito akademičare. Opazilo se je, da posliednji kan da nekoj puta
omalovažaju ovaj izpit, pak dolaze savSma nepripravni, posljedice toga naravno
da tada svakoga osupnuju. Neka dakle svi nastoje doći što pripravniji, da ne




ŠUMARSKI LIST 10-11/1894 str. 13     <-- 13 -->        PDF

bude povjerenstvo moralo, kako se je lani dogodilo, preko polovice kandidata
reprobovati, jer to baca loše svjetlo ue samo na kandidate, već i na struku
samu. Kandidati kao zreli ljudi morali bi se pako sami u prvom redu pobrinuti,
da se valjano priprave, jer ako cesto i nije osobita nesreća na kojem izpitu
pasti,, pošto to gdje kad i od momentane iadispozicije ovisi, ipak se
dičnim nazvati ne može, a osim toga svaki je takav izpit sa troškovi, a često i
đrugirai neprilikami skopčan.


Konačno molim, da oni, koji bi koje od ovih redaka na sebe protegnuti
btjeli, oproste, jer što je ovdje spomenuto, učinjeno je lih u interesu napredka
naše struke, kojoj ipak počinju svitati dani bolje sreće, nego li dosada, pak je
stoga i ođ pojedinih članova isto pravo tražiti: što bolju teoretsku i praktičnu
podlogu za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, jer se i šumsko gospodarstvo
sve više dojakošnjeg tutorstva riešava.*


^´ I ako se s gospodinom piscem podpunoma u razvitih naČelih slažemo, to mislimo,
da u pogledu razjašnjenja stvari moramo sliedece dodati S Mjesta Šum. vježbenika
kod imovnih obc´ina nisu kreirana s potrebe, da si im. obdina u vlastitoj periferiji
uzgoji sto bolje organe, već su ta mjesta nastala po nuždi tako, da su mjesta,
koja su dosada zapremali nadlugari i dnevničari popunjivana s abutiiienti šumarskih zavoda,
koji iza svršenih nauka eksistencije naći mogli nisu. U tih slučajevih bio je
samo ovaj potonji donjekle zadovoljniji, pošto je bas privremeno našao utočište u
stručnom uredu, te stupio u prigodu, da bar jedan dio manipulacije nanči; ter da za
svoj rad dobije adjutum. Šnjim samim, ili sa više takovih gdjekad 3 — 5, nije se
mogao puno baviti njegov predpostavljeni, ne od nemara ili s neljubavi, već zato, što
bi onaj posao, kojeg je „vježbenik" obavljao, zaostajao, kad bi se istoga k drugom
zanimanju pritezalo. Pokraj svega toga dade se u većem gosp. uredu steoi prilična
manipulativna praksa, jer se vježbenik može raznoliko upotrieblti kod kanceliste u manipulaciji,
kod raČunovodje u knjigovostvu, kod taksatora u uredjajnih radnjah.


A kad je tako jedna godina probavljena, tad bi valjalo vježbeniku iz ureda
k šumariji. Ali i tuj je potežkoća, jer raznoliki interesi kao i razpoložba vježbenikova
nedopuštaju svagda takovog dođi elenja. Zato je sasma naravno, da se za vježbenikovu
praksu neimadu brinuti toliko njegovi predpostavljeni, koliko on sam, pa mora
biti pridržano i ostavljeno njegovoj ambiciji i materialnom položaju, da mienjanjem
službovnih mieata i pragmatike svoju erudiciju umnožava. U Njemačkoj propisuju
dapače, da kandidat za državno namještenje studira odnošaje struke i izvan svoje
užje domovine. S toga mnijemo, da se pitanje o praksi u vježbenikah neće moći
tako urediti izdanjem koje naredbe, kako hi se uredilo, da se za naše višje držane izpite
propiše jošte i treći, do sada mu manjkajući, to jest praktični
dio iz pita. Čim će kandidat znati, kakovi ga sve zahtjevi očekuju, tim će se sam
i pobrinuti, da jim dorastao bude. A tom prigodom biti će individualno znanje i upotrebljivost
i našeg križevČana i akademičara pravim mjerilom omjerivano. Zato nam
valja 0 tome raditi, da se državni izpit svakako Upodpuni,


Grlede čitanja njemačkih knjiga sasma smo sporazumni, samo tuj savjetujemo,
da se ponajprije uče specialia, a nakon toga istom, kratko prije izpitaj neka se čitaju
enciklopedije. Uredn.