DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 532 —


naglo prelazi proljeće u vruće lieto, a onda slieđi duga u Posavini i u blizini
drugih velikih rieka maglovita jeseE. Najviše kiša ima u svibnju i listopada.
Zimski mjeseci bivaju suhi.


Bukva snilazi iz prije spomenutog višeg područja u najniže područje, a
ljubi ponajviše zastienjene gorske bočine. Čim niže idemo odavle, tim se ređje
pojavlja bukva, te na posliedku u nizini posavskoj posve izčezava. Obiležje
ovog područja je hrast i bor.


Gore, te visokije brežuljke zaprema ponajviše cer, nasuprot tome nalazimo
na južnoj i jugozapadnoj strani hrast kitnjak, te izaimiee i hrast lužnjak.
Ovaj potonji zaprema u Posavini najbolje tlo. Ovdje ondje pojavlja se u ovoj
nizini i javor i to na mjestih, koja su poplavi manje izvržena. Na suhih manje
boljih mjestih, osobito na slojevih serpentina i gabbra pojavlja se crni bor u
smjesi sa bielim borom, te smo već prije spomenuli, da i cer i hrast kitnjak
ovakovo tlo ljube. S ovimi vrsti drveća rad se mieša grab i biela lipa, a na
podanku gora i brežuljaka bieli orah (Juglans regia Linn.), koji ondje divlje
raste. Na tlu, u kojemu ima mnogo silikata, uspieva i pitomi kesten. Osim
toga pojavlja se u ovom podnebnom području i obična tisa (Taxus baccata
Linn), osobito u tešanjskom, maglajskom, žepčanskom i zeničkom kotaru sa
krupnimi stabli.


Od pojasa najvišega gorja prama jugu niže se najprije pređhodno podnebno
područje, u kojemu česte kiše stoje pod uplivom prije spomenutog susjednog
područja, dočim je ovdje vrnćina po ljetu veća uplivom dizajnćega se
uzdaha iz nižih predjela po golom vrućem kamenju. Ovo područje karakteriše
pojav balkanskoga bora, koga ovdje nalazimo u družtvu sa crnim borom i bukvom
u čitavih sastojinah- (Balkan oder "vveissrindige Kiefer) Isti zaprema najstrmije
pećine, te ga je moći naći još i na najvišem vrhu šuma. kao dosta jako
i visoko stablo. Omorika i jela sačinjavaju njekoje poveće sastojine. U Osječenici
planini, u visini od 1800 m. našli su i patuljastu jerebiku (Bastard-Eberesche).


U susjednom dolnjem području pada dosta često snieg, što se i do ožujka
opetuje, no snieg neleži dugo, jer za malo dana izčezne.


U vrućih dana lieta nalazimo ovdje malo hlada, a magle ni ne ima. Kiša
ima nješto malo više, nego na obali Adrije, te pada kao i ondje ponajviše u
proljeću i jeseni. Proljeće počimlje obično oko sredine mjeseca marta, ljeto
koncem svibnja, jesen pako koncem rujna, a zima pod konac studenoga. Radi
veće golieti biva toplota ovog područja slična toploti najdolnjih krajeva, ali je
i bura vrlo jaka.


U ovom području ima osobitu važnost bukva, a prama dolinam jasen.
Ovo potonje stablo vidimo ponajviše u ogradah oko gospodarskih sgrada,
gdje žitelji jasenje radi izvrstnog lišća krešu. I ovdje se nalazi mjestimice izmedju
bukava hrast kitnjak, al ga ne vidimo na slojevih vapnenca, jer takove
slojeve neljubi. Isto tako pojavlja se na slojevih staroga škriljevca, prem riedko,
i kesten pitomi, a osim toga i njeke druge vrsti listača, U ovom pojasu nalazimo
i crnog bora kao vjernog putokaza za hridovito i ruševno tlo.