DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 25     <-- 25 -->        PDF

~~ 545 -—


Posljedak oyib izpita inož« se povoljnim smatrati,


27, listopada u 11 sati prije podne predao je predsjeđatk iapstnog povjerenstva
na ime vis. kr, zemaij. vlade ^ore spomenutim kandidatom svjedočbe, poprativ taj (un
prigodnim slavom, želeći mladim šumarom najbolji uspjeh u njihovom radu na polju
praktičnog šumarstva zgodnom prlmjetbom, da jim i u budiK^e omili knjiga šnmaTica,
s kojom neka se nikad nerazkrste, ako žele svoje saanje na tom polju usavršiti.


Lugarski izpiti. Prama normativnoj naredbi visoke kr. zemaljske vlade broj
30551 ex 1890. kr. županijska oblast u Gospit^u odredila je ispite kandidata za
lugarsku odnosno šumsko-tehničku pomoćnu službu ove godine na 15. i prema potrebi
sliedećih dana mjeseca listopada.


Izpitu, koji se je za područje kr. kotarske oblasti Senj, Brinje, Kerenica i Oto5ac
obdržavao u Otočcu, predsjedao je uadšumar i upravitelj otočke imovne obćine Šandor
Pere, dočim kao izpltni povjerenici fungirahu kr. nadšumar Vinko Dračar, te kotarski
šumar otočke imovne obČine Marko Arčanin.


Od 14 k izpitu pripuštenih kandidata položiše takav dobrim uspjehom njih 11
i to: Lazo Vladetid, kr, lugar iz Melinovca, Košta V oj v o d i ć podlugar iz Otočca,
Dmitar D r a g i š i č, kr. lugar iz Škaliča, Ivan Gradičer . kr. lugarski zamjenik iz
Senjske drage, Ivan Miskulin, podlugar iz Žute lokve, Ivan T o n k o v i 6, podlugar iz
Priboja, Bude Kovačevih , lugarski pomoČnik iz Laudonova gaja, Mojsija Drakulić,
podlugar iz SKara i Gjuro B o ž a n i ć, kr. lugarski zamjenik iz Babiupotoka, dočim su
tri kandidata na godinu dana reprobirana.


Sitnice.
Nauka o lovstvu. Javljamo, da je đružtveni tajnik profesor Kesterčanek netom
dovršio rukopis po upravnom odboru družtva na izradbu povjerenog mu djela o lovstvu
u Hrvatskoj. — Djelo to, akoprem ograničeno manje više samo na ono, što se tiče
lovstva u našoj domovini, ipak če biti omašna knjiga, kakove hrvatsko lovačko-Šumarska
literatura do sada ješ imala nije. Po sadržaju svom pako imala bi ta knjiga u prvom
redu služiti kao priručna knjiga slušateljem domačeg kr. šumarskog i gospodarskog učilišta,
a zatim onim, koji kane položiti izpit za nadzirače lova.


Uvoz divljačine u Prancezku u godinah 1892, i 1893, Poznato je, da se
malo gdje toliko divljačine potroši koliko u Parizu, kao i Francezkoj u obče. Naročito
se pako mnogo te divljači tamo izvaža iz Austro-Ugarske. Prema nedavno objelodanjenim
službenim izkazom uvezeno bje u godini 1892. u Prancezku ukupno: žive
divljači 921 metričkih centi u vriednosti od 32234 3 franka, te mrtve divljačine pako 19295
met. centi u vriednoti od od 3458932 franka, a osim toga još i 50 metr. centi
conserve od divljačine u vriednosti od 40080 franaka. Sveukupno dakle uvezlo se je
te godine u Francezku divljačine u vriednosti od 3,821.355 franaka. Od ovoga iznosa
pako odpada barem jedna trećina na divljač iz naše monarhije. Godine 1893. uvezeno
je opet iz same Austro-Ugarske divljačine i peradi u Francezku u vriednosti od
1,070.880 for.


Trgovina s divljadinom i krznom u području senjske trgovačke obrtničke
komore u godini 1893. Po službenom izvješću iste komore došlo je u tamošnjem
području krzno divljih životinja god. 1893. u bolju cienu. Tako se je plaćalo
n, pr. krzno lisica i do 2 for. 40 novč. po komadu, a pod istu cienu prodavane
su i kože od zlatice, koje da su bile prošle godine baš tražene. Zečje su kožice medjutim
imale slabu prodaju i cienu, jer najbolje vrsti prodjoše jedva po 13 for. stotina.
Divljih mačaka u ob6e nije bilo na tržištu. Vučje kože pako plaćahu se dosta
slabo, naime po 1 do 2 for, po komad. Medjedi plačahu se prema veličini sa 5 do
18 for. po komadu.




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 546 -
Sadimo lipe. Poznato je iz drevne povjesti, da su nagi pradjedovi veoma cie


nili lipe, pa je za čudo, da se sad kod nas malo lipa vidi.


Lipu su Slaveni obožavali onako, kako Germani „die Eicbe", pa jedni i drugi


obdržavali su svoje sastanke pod hladom ovih drvei^a.


Lipa je stablo, koje daje najviše meda, pa stoga neka gospodari sade Upe što


bliže kod pčelinjaka. Ali lipa krasi i drvorede, te je jedno od najuglednijih st^ibala,


a to stoga, što brzo raste, što gusto lišće ima i što veliku starost doživi.


Zaista je vriedno, da se lipa sadi na javnih mjestih. Njezino meko drvo osobito
vole rezbari, jer se iz njeg može bez muke svašta izdjelati. Lipovo drvo rabe 1 za
ugljen kod risanja, a rabi se i kod pravljenja baruta. Lipov cviet vonja veoma ugodnO;
a sušen lipov cviet daje se bolestnikom kao Čaj. Sve ove vrline morale bi ponukati i
Šumara i gospodara, da živo nastoje, da se ne sadi javor ili ino drveće, a po gotovo ne
platane, koje su škodljive za pluća i koje su bez pravoga hlada.


Gojeoje kunića. U zadnjih godinah došlo je u modu, da se oprave ženskinja i
kojekakve druge stvari uresuju krznom. Sbog te gizde poskočila je po svud i ciena
krznu tako, da se dan danas plaća liep novac za kožu divijeg zeca, kunića i maČke.


U Americi počali su dapače gojiti velike crne mačke samo radi krzna, koje se
veoma dobro plaća. Najbolje se ipak izplaćuje gojenje kunića, — takozvanih „lapena."
To su veliki zečevi, a slični su više našemu Šumskomu zecu, samo što su veći. Dlaka
jim je ponješto svietlija. Oni se ogromno množe, a gojiti može jih svatko kod kuće.
Davaju vrlo tečnu pečenku, a koža jim se skupo plaća.


Za naše odnošaje preporuča se najbolje normandski kunić, koji se u velike goji
i u Francuskoj. Ovaj zec zadovoljan je sa svakom hranom, raste brzo, plodi se vrlo,
ima tečno meso i bude do 8 kilogr. težak.


Primjećuje se, da gojenje ovakovih zečeva u velike donaša svake godine više
stotina hiljada franaka.
Kušajmo i mi ovakovo gojenje kunića,


Saćuvanje suhih drva od vlage i gnjiloće. U tu svrhu upotrebi se njeka
maz. Uzme se tri Česti razpala na zraku negašena vapna, dvie Česti drvenog pepela i
jedna čest sitnoga pieska. Pošto se ta smjesa kroz rešeto dobro prosije, dodaj joj toliko
lanena ulja, da načiniš riedku tekućinu, da možeš s perajicom drvo namazati.
Tako namazano drvo uzdržati će se veoma dugo na zraku.


Jeli j0 dobro, da sadimo voćke pokraj sume ? Stara je predsuda, da voćke
nemogu uspievati u blizini Šume; tomu nije tako. Moguće je, da se je njekomu taj
pokus izjalovio, a to samo stoga, što je voćku posadio preblizu šume na neprikladnom,
na ne sunčanom ili zagušenom mjestu. Nu gdje se voĆka posadi na onakovom mjestu,
do kojega dopire sunce i zrak, te ako je dobro tlo, uspieva ona vrlo dobro i krasno
rodi. Osobito prija voćki južni obronak brda, na kome šuma raste, jer je ovdje zaštićena
od sjevernih vjetrova.


Bagremovo sjeme vrlo težko nikne, stoga je dobro, ako ga prije sijanja polijemo
vrelom vodom, u kojoj treba da ostane samo 10—15 časaka. Čim smo sjeme
iz vrele vode izvadili, treba da ga odmah posijemo. Na ovaj način upriličeno sjeme
niče sigurno i brzo već poslie njekoliko dana.


Pranceski vrtljar Loroy piše, da je za presadjivanje drveća, ponajpače Četinjača
i iistača najbolji mjesec srpanj, jer da se je on o tom sa pokusi dovoljno osvjedočio.
Mi to nečinimo toga mjeseca; nu tko hoće, lako se može pokusom na malo osvjedočiti.


Kako se najuspješnije vrbe sade. U tu svrhu izkopaju se barem 1^^ stope
duboke jame, a na dno se metne komad kamena, a još bolje komad opeke (cigle).
Tada se vrba sadjeuica odozgo poprieko ođsieče ili još bolje odpili, a kad smo ju u
jamu postavili, zatrpa se jama valjano zemljom i zatuČe. Kamen ili opeka metne se




ŠUMARSKI LIST 12/1894 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 547 —


u dno jame zato, da vrba duboko kerienje nepusta i da tim drži vlagu^ koja joj je
potrebita za uspievanje. — Ovo je dobro osobito na mhom tlu.


Sto sve biti može iz jednoga stabla za Jedan dan. Za dokaz, koHki ee
posao dan danas obaviti može u obrtu, neka služi ovaj primjer. U Flohathalu posjekoše
njekog dana dva jelova stabla u ^/-27 sati n jutro, te su oba stabla odmah ogulili,
podušili i u stružnici izradili n drvljivo (Holzstoff). Iz drvljiva izvaijali su listove
papira, koji su već u 5 sati poslie podne istoga daua poaušeoi i za tiskanje prikladni
bili. Metnuv ovakove listove papira pod tiskarski tiesak, naštampaše na njima evakovrstne
novosti, te jih onda priposlase skupa sa ovršci onih dviju jela u Preiberg, gdje
jih izložise u tamošnoj obrtnoj izložbi,


Zlostavili lugara. U šumi zvanoj „Ravne njive" blizu sela Smoljanovca, kotara
požežkoga, zatekao je 24. pr. mj. vlastelinski lugar Vjekoslav Čizmadija dva seljaka,
koji su drva krali. Čim opaziše lugara, navališe na njega i tako ga dugo tukoše,
dok se nije onesviešc´en srušio na zemlju, a zatim pobjegoše. Čizmadija, kad se
je osviestio, otišao je oružničkoj postaji u Biškupec, gdje podnese prijavu, ali nije
mogao označiti napadače, jer je tek pred nekoliko dana službu nastupio, te su mu
tamošnji žitelji nepoznati. Oružnici posamnjaše odmah na Adama i Stjepana Letića,
s toga ih uhitiše I suočiše sa Cizmadijom, koji ih odmah prepozna. Predani su kr. državnom
odvjetničtvu u Požegi.


Trajnost drva zavisi o uporabi, te o tom, gdje i kako je smješteno. Na nenaličenoj
bačvi može se opaziti, da je izmedju suhih dužica jedna posve vlažna. Suhe
dužice su na bačvi onim smjerom postavljene^ kako su iz stabla izradjene i kako je
stablo raslo, dočim je vlažna dužica naopako postavljena, t. j . ona strana duge, koja
je u stablu bliže korienu bila, postavljena je kod vlažne dužice gore, a kod suhih
dužica dolje.


Isto tako drži stup plota dulje^ ako je dolnji kraj stabla u zemlju zakopan, nego
onda, ako mu je zakopan gornji kraj, a to s toga, što vlaga zraka kroz šupljiniee
laglje dolje, nego li gore prodire. Na ovu važnu okolnost nepazi se skoro nikad, pa
zato i drvo prije reda iztrune.


Postupak kod sušenje drva po H. C. Zappertu. Prije izradbe drveta dobro
je, dapače veoma važno, ako ee drvo osuši. Naravnim puteni osuši se drvo veoma
sporo, a s toga kušalo se je raznim! pokusi, kojim bi se drvo moglo umjetno brže
osušiti. Najnoviji način sušenja drva obreo je njeki njemački mjernik H. C. Zap-
pert. Po posHedku ovog načina sušenja moglo bi se redij da je pitanje o sušenju
drva riešeno.


Ovaj način sušenja biva onako, kako i kod sušenja u naravi (na prostom zraku).
U tu svrhu rabi se nizka temperatura i jaka cirkulacija zraka, pošto se drvo uslied
nizke toplote i jake cirkulacije zraka suši, te se tim načinom odstranjuju mane, koje
nalazimo kod naravnog sušenja na zraku, jer se drvo sačuva od promjene vremena, te
je izloženo blagom i jednakom postupku. Kod Zappertovog načina ugrije se drvo do
30^C., a na ovako ugrijano drvo pušta se djelovati jaka struja zraka; ugrijani zrak
neprodire u suhi prostor, gdje se drvo nalazi, nego se pomoča jakoga eshaustora vlažan
zrak iz onih prostorija izsiše.


Ovim načinom pokušalo se je sušiti različita drva dobrim uspjehom i to :
a) drvo, koje je dalje vremena pod vodom ležalo ili koje je kod splavljanja do
sita upilo vode. Čak do 60V^;


b) posve sirovo drvo sa sađržinom vode od SO^´o u koje mu drago doba godine i


c) na zraku sušeno drvo, koje je do 10*^-^, vode sadržavalo.


Pokusi dokazase, da piljeno drvo od 1" debljine, koje je dugo pod vodom ležalo,
treba godinu dana, da se osuši onako, kako bi se na zraku osušilo; drvo od