DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 42 — Poslie razdiobe lovine, pri čem je konstatovano, da je gosp. šum. savjetnik „kralj lovaca", krenusmo u dom lovačkog predsjednika zadovoljstvom, jer je svaki lovac dosta pucao, a po posljedku lova može se tvrditi, da se svaki naš lovac takmiti može sa strielcima od oka, bilo to na dugokljunke, dugorepke ili na četveronošce ma koje vrsti. Prispjev u dom gosp. šumarnika Eadoševida, vrtio se je sav razgovor o tom, kako bi valjalo postupati, da se kod nas koristna divljač uzgaja i čuva, đa bude i od tuđ koristi i ugodnih zabavica, kakova je bila i naša rečenoga dana. Zooložki muzej u Zagrebu. Neima dvojbe, da naš zooložki muzej svojimi liepimi sbirkami služi na čast našoj domovini, jer je njegova uprava povjerena doma ćemu učenjaku i akademiku profes. Brusini, koji u cielom učenom svietu slovi sa du boke svoje učenosti. Naš zooložki muzej postao je ponajviše od darova prijatelja prirode, koji u svom plemenitom pregnuću nastoje iz petnih žila, da sbirke u tom muzeju upodpune domaćom zvjeradi i pticama, e da odtud može svaki ljubitelj prirode i nauke prosu diti bogatstvo naše domovine i u tom pravcu. U „Nar. Nov." često čitamo imena darovatelja za naš zooložki muzej, pa na žalost opažamo, đa baš šumar i najmanje doprinašaju za taj zavod, prem po zvanju i po prilikah morali bi najviše nastojati, da se zooložke sbirke obogate domaćom zvje radi i pticami (imenito pticami, koje žive po barah, ritovih i moovarah). Nadajmo se, da ee naši šumari od sad veću pažnju posvetiti našemu zoolož komu muzeju, te dogođice marljivo pristupiti u red darovatelja. Ovo stavljamo na srce osobito vanjski m šumarom, a dobro je, da se i to zna, da se liepši eksemplari životinja i ptica izmieujuju sa lošijimi ili vremenom pokvarenimi eksemplari, a toga radi neka nitko ne misli, da je suvišno slati zoolož. muzeju po koju životinju ili pticu zato, što ju valjda muzej već ima. Ovo napisasmo po vlastitoj inciativi u dobroj namjeri, da svu pozornost naših šu mara svratimo na naš zooložki muzej samo u interesu nauke. Preustrojstvo šum. uprave kod imovnih obeina bivšeg krajiškog područja. Kod kr. šum. odsjeka kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, izradjuje se novi zakon o preustrojstvu šum. uprave i o načinu šum. gospodarenja u šumah imovnih obćina bivšeg krajiškog područja, koje šume zapremaju površinu okruglo 750.000 kat. jutara u vriednosti oko 128 milij. for. Po svoj prilici biti ee osnova zakona o tom preustrojstvu skoro predložena hrv.slav- zemaljskom saboru na ustavno razpravljanje. Tim bi bila provedba o preustrojstvu šumarstva u Hrv. i Slav. donekle zaključena. Sitnice. Sredstvo proti oštećivanju glodavaca glodanjem borovih nasada. Lučbar Fr. Zmerzliker preporuoa u „Friek´s Rundschau" vrlo uspješno sredstvo, kojim možemo prepriečiti oštećivauje mlađih borovih nasada od glodavaca. Ovo sredstvo zove se C r e 0 1 i u, te je ne samo jeftinije i bolje i čistije sredstvo, nego što je katran. U tu svrhu uzmi đvopostotnu otopinu Creolina (98 kilgr. vode i 2 kilgr. Creoliua), te onda s ovom otopinom valjano naškropi kakovom peruškom ili kakovom kropnicom (kantom) mlađe boriće. Creolin drži dugj svoj vonj (miris), od koga se ugibaju glođavci, te neie takove boriće glodati. Rečeni lučbar proizvadja još njeku drugu vrst Creolina, koji intenzivno vonja, a može se kod njega naručiti, ako se naročito naznači, da će se to sredstvo rabiti za prepriečenje proti oštećivanju nasada po glodavcih. Novi obret bojadisanja drvenih oplatica (Holzfournieren). Ovaj obret sastoji se u priredjivanju njeke šare odnosno salamure (močila) za oplatice. Tom salamurom |
| ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 43 namaze se ona strana oplatice, koja se na podlogu (dolnji pođ) uSvrstiti ima Salamura ili motilo prodre kroz sve Supljinice drveta do površine oplatice, pri čem se ni najmanje ne ozledi naravni sastav ili mlazovi drveta. Za salamurenje najprikladnije su oplatice od mekog drveta n. pr. jasenove ili klenove oplatice. Ovim postupkom lio(?e se : 1. Nepromienjeno uzdržati naravni sastav ili mlazovi drveta od oplatica ; 2. Lice (površinu) oplatica upriličiti tako, da se ne izgubi ona boja, koju smo oplaticam dali ni onda, ako se oplatice duljom porabom izhabaju i iztroše ; 3. udesiti oplatice tako, da kod novog laštenja ili struganja površine u slučaju kakovog vanjskog oštećenja nepromienjena ostane ona ista boja, koju smo oplaticam prije dali. Za takav posao rabi se njeka salamura (močilo) ili zasitujuća tvar, koja se na đolnju stranu oplatice namaze t. j . na onu stranu, koja će se za dohiji pod učvrstiti. Oplatice namazu se onda Ijeplvom (stolarskom klijom), te shodnim pritiskom, kakav ae obično kod oplatica rabi, pričvrste se na dotičnu podlogu. Ovaj pritisak tjera salamuru kroz šupljinice drveta, bez da se tim išta promieni na oplaticah. Salamurom može se dolnja strana oplatica neposredno namazati i onda preko toga sa Ijepivom prevući ili se može sa Ijepivom samo podloga (dolnji pod) namazati, a to zavisi od toga, kako će udesnije biti. U ostalom može se i salamura pomiešati sa Ijepivom i onda oplatice na običajni način pi-itiskom za pod pričvrstiti. Ovim načinom upriličene oplatice pridrže uviek onu boju, koju smo im dali i pošto ta boja na dolnjoj strani oplatica pritiskom skroz na skroz prodre, mogu se oplatice, ako su oštećene, po miloj voljici strugati i izlaštiti, bez da se tim prvobitna boja odstrani. Oplaticam može se dati boja po volji, a mogu se oplatice po vlastitom ukusu i izšarati ili osjeniti (šatirati). Dosadanje bojadisanje oplatica nespretno je u toliko, što se boja izgubi, ako oplatice kod oštećenja ili kod dulje porabe opet strugati i laštiti moramo, dočim se kod spomenutoga načina ne izgubi niti naravni sastav drveta, niti mlazovi, niti boja ma da oplatice kako mu drago stružemo ili laštimo. Kod običnog dosadanjeg načina bojadisanja oplatica izgubi se duljom porabom boja, a osim toga trpe i mlazovi drveta, te smo prisiljeni, da kod popravka izhabanih oplatica opetovano moramo iste bojadisati, docira toga netreba kod novog načina, pošto se boja upije skroz na skroz kroz oplatice. Osim toga mogu se oplatice u slučaju oštećenja tako dugo strugati i blanjati, dokle god preostane i najmanji komadić oplatice, a ipak će ista boja uviek jednaka ostati. Na ovaj obret dobio je povlasticu H. J. Haddan iz Londona, Razlike izmeđju staroga i mladoga zeca. Stari zec od mladoga zeca razlikuje se tim, što su u mladoga zeca nokti crni, šiljasti i vitki, dočim su kod staroga zeca na stražnjih noguh sivi. Ako su zecu oči sklopljene, onda je to najbolji znak, da je već dugo ubijen. U ostalom upoznati se može lako, da li je zec star ili mlad i po tome, što se uši kod mladoga zeca sa rukama od vrška napram glavi lako raztrgati mogu, dočim se uho staroga zeca neda lako razporiti. Mravi i miris. Često vi*^´mo u naših šumah velike gomile mravinjaka, a u njima silu božju mravaca i mrava, pa smo Često stali pred takovim mravinjakom, da motrimo, kako mravi brzaju preko puta i putića, kako nose hranu u mravinjak i t. d. Vriedno je, da se malko pozabavimo sa stanovnicima naših šuma. Motrenjem dokazano je, da mravi iz jednog mravinjaka imađu jedan te isti miris, jer nitko neće uztvrditi, da se od 500,000 stanovnika jednoga mravinjaka medjusobno nepoznaju. Težko bo mravu, ako dodje u tudji mravinjak. Mislilo se je, da |
| ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 44 — mravi, koji spadaju u jednu družbu ili zajednicu, imadu njeki znak na sebi, po kojemu jedan drugoga pozna ili da je u njih njeka lozinka ; nu taj nazor oprovrgao je iztražitelj Lubbock. Ovaj učenjak uzeo je iz jednog mravinjaka njekoliko kukoljica (krivo zvana mravja jaja), te jih je čuvao, dok se nijesu pretvorile u zareznike t. j . u mrave. Ove mrave odnio .je u njihov mravinjak, gdje su jih drugi mravi veselo primili pod svoje. Zatim je pokušao. metnuti jih u tuđji mravinjak, ali ostali mravi napali su jih kao najljudeg neprijatelja. Ovo je povoda dalo Mac Coocku, da iztraži, zašto je tomu tako t. j . po čemu su mravi upoznali svoje drugove, prem su se izvan svoga mravinjaka izlegli. Sluteć, da se mravi medjusobno po mirisu poznavaju, htjede da to podpuno i dokaže. On uze njekoliko mrava, te jih je valjano oprao, a onda osušene odnio u njihov mravinjak. Pa gle čuda. Oitali mravi žestoko napađoše one osušene mrave, dakle svoju svojtu, a to samo s toga, što jih nijesu upoznali. Odtuđ se vidi, da se mravi medjusobno po ničem drugom neupoznavaju, nego samo po njekom vlastitom mirisu. Pauci u šumah. Dr. C. Keller iz Zuricha piše i tvrdi, da pauci obavljaju u šumi veoma važan i koristan posao, jer da su pauci za uzdržavanje i zdravlje šume potrebiti. Ondje, gdje se pauci u šumi nastane, veli isti pisac, da i šuma bujnije raste. Pauci utamanjuju škodljive ušence i kukce, koji podgrizaju i ošteduju lišće, grančice i krošnje. Dr. Keller iztraživao je množinu pauka, te je pronašao i utvrdio, da su pauci najveći i najljući neprijatelji takovih škodljivih ušenaca i kukaca. On dapače tvrdi., da pauci utamane više škodljivih ušenaca i kukaca, nego iste ptice, koje se hrane sa kukcima, te da su mnogo koristniji za šume, nego ptice. Zato neka nam budu pauci dobro vidjeni gosti u šumah. Djetao kao neprijatelj brzojavnih stupova. U šumovitih pređjelih napada brzojavne stupove čudnovati neprijatelj, a taj je djetao (djetelj). Poznato je, da ta oštrokljuna ptica kljuje i buši drveće, da ovdje lovi razne kukce, koji se pod korom nalaze i ugnjezde, ali do sad nije se opazilo, da taj dugokljunac oštećuje i brzojavne stupove. Djetelj ili djetao (Picus major) vrlo je sumnjiva ptica, pa se je punim pravom na njega počelo sumnjati, da on neda mira ni brzojavnim stupovom. I zbilja uhvatiše toga ugursuza, kako kljuje i bnši brzojavne stupove, pače počam od vrha do dna tako, da se na napadnih mjestih opažaju velike bušotine (rupe) od 12 i više centimetara. Njemu ne smeta kod toga posla ni najmanje, ako se stupovi napajaju ili namazu sa modrom galicom, živinim sublimatom ili ma kakovim mu drago drugim otrovom. Ako ovakove stupove djetao razkljuje, onda neima druge pomoći, nego stupove s drugima izmieniti, jer se inače poruše, Njeki tvrde, da na taj kažnjivi čin zavadja djetelje zuka (brundanje) brzojavnih žica, pa misle, da su u drvetu od stupova kukci, koje djetelji gorljivo progone i š njimi se hrane. Ako je tomu tako, onda bi im se taj grieh donjekle oprostiti mogao, jer su oni, kako je to dobro poznato, veliki dobrotvori za šumu, uništujnć svakovrstnu gamad u drveću. Presadjivanje drveća i grmlja (ebunja). Poznato je, da drvlje i grmlje, ako ga iz šume u vrtove presadimo kao n. pr. klena, javora, lipu i divje voće, nikako neće da valjano raste, te neće ni da se smjesta pomakne. Ovakovo drveće raste više u sjeni, jer je u šumi uviek pod sjenom raslo. Ako ga dakle presadimo u vrt na prosto (otvoreno) mjesto, oada ga sunce zažeže, što se na svakom iz šume presadjenom drvetu ili grmu lako opaziti može. Južno zepadna strana stabla ili stablića postane suha, a sjeverna strana ostane zelena. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1895 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 45 Da nam iz šume presađjeno drvlje ili grmlje ipak raste i napreduje, najbolje je sredstvo, ako jim debalca povežemo sa mahovinom (ma§inom). Ako danju pripekne sunce, onda je dobro, da stabalce ili bar onu omotanu maliovinu polijemo (naštrcamo) vodom i to na večer ili u jutro. Dioničko družtvo tvornice pokućtva na Vratima smatra visoke vozarine pomorskih prevoznih družtava zaprekom, što nemože proširivati svoje poslove, te otvarati nova prodajna podrufja doma(!oj obrtnosti. Pokudtvo od sagnuta drva plada jako visoku vozarinu, jer se vrsta u objamnu robu. Poduzele drži, da su prevozna đružtva, pošto su subvencionirana, moralno obvezana, da po toj subvenciji priskoče u pomoć stvarim, koje radi svoga svojstva nemogu uživati takovih vozarinskih polakšica kao roba, koja ima uz malen objam veliku specifičku težinu. Mnogo znači, ako se mora reci, da montirano pokućtvo od sagnuta drva ni nedolazi u tarife, te mu se tako uzkrac´uje stalna podloga za proračun vozarine. Osim toga prevozna družtva vole stvari, koje se odpremaju u velikih množinah kao vino, žito, brašno, drvo, kako se samo razumieva ; ali uspješni razvitak domaće proizvodnje zahtjeva, da se njezine tvorevine zakriljuju i neizuzimaju od polakšica, odredjenih drugim proizvodom. Družtvo „Adria" čini u posliednje vrieme iznimku, kako ravnateljstvo tvornice primjećuje, dodajući, da produkcija iste struke u Austriji je povoljnija, put po Labi i prieko Hamburga puno pogodniji i jeftiniji, nego preko Rieke. Bilježimo po dužnosti želje i predloge fužinskoga poduzeća, preporučujući, da se uzmu u obzir na mjerodavnom mjestu radi interesa domaće naše industrije. Drvorezbarska tvornica u Vrbovskom daje ove obaviesti : Ođpremila je po prilici 450 vagona robe tuzemnim, 500 vagona inozemnim kupcem. Skladišta svojih proizvoda ima u Palermu, Messini, Cataniji, Smirni, Jaffi, Malti, Tripoli, Tunisu, Algiru. Marsilji i Diinkirclienu. Smatra za sebe vrlo povoljnom redovitu parobrodarsku svezu „Adrije" s Francezkom, dočim t.vezu s Levantom, koja bi bila inače za nju znamenita, nikako ne cieni, jer ogromne vozarine Llojdove spriečavaju svaku koiistonosnu trgovinu s iztočnimi zemljami u sredozemnom moru. Snaga (jakost) kukaca. Prancezki naravoslovac Plateau obreo je vrlo spretne strojeve i maljušne tezulje, skojima se može pronaći i izmjeriti snaga kukaca, koju oni imaju. Timi pokusi dokazano je, da kukci imaju nevjerojatnu snagu, pa da je ta snaga razmjerno veća u manjih, nego u većih kukacah. Osobito su čudnovati hamovi za hrušteve. U tu svrhu upregne se hrušt u ham za konac, skojim podigne malu zdjelicu, u kojoj su utezi u gramih. Tim načinom ustanovio je spomenuti narovoglovac, da može hrušt razmjerno 21 put više povući, nego konj, a pčela 30 put više. Konj povlači "/^ svoje težine, hrušt 14 put više, a pčela 20 put više, a to će reći, da može hrušt povlačiti vrlo Iako 14 drugih hrušteva, a prema tomu može hrušt razmjerno razviti snagu od jednog željezničkog parostroja. Gorostasi u bilinskom svietu. U gorostase bilinskog svieta ubrajamo podpunim pravom sjevero amerikansko mamut-drvo, sequoir ili Welingtoniu giganteu i australskog eucalyptusa. Ali sve ove vrsti gorostasa nadkriljuju duljinom svojom takozvane haluge (Meertangen), koje porastu u duljinu više od 100 met. Nu i haluge nadkriljuju gorostasni tropički Liani, koji dosižu još i veću duljinu, nego haluge. Na Cey^onu, u muzeju na Columbu u „Cinnamom Garđensu" nalaze se eksemplari Rotangsa od 130 met. duljine. U povoljnih ođnošajih mogu takove rastline ponarasti u duljinu od 150, dapače i 200 met. Svakako to su rastline gorostasne, o kakovih mi u Evropi ni pojma neimamo. |