DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´HaM, Br. 2. u ZAGREBU, 1. veljače 1896. God. XIX. Uvrstbina oglasa: za 1 stranicu 8 for.; za ´/a stranice 4 for.; za Va stranice 2 for. 70 nove.; za ´A stranice 2 for. — Za višeljratno uvrštenje primjerena popustbina. Ferdo Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik, zemalj. šumar, izvjestitelj, vitez reda Franje Josipa I. i t. d. Već odavna ćutila se je potreba, da se šumarstvo u uašoj domovini kao jedna od najvažnijih privrednih grana narodnog gospodarstva u skladu s obstojećom političkom upravom preustroji, pa je prva zadaća toga preustrojstva imala biti, da se u Hrvatskoj i Slavoniji takova šumsko-tehnička uredba u život privede, koja će u šumah ovih kraljevina uvesti bolji kulturni i prihodni odnošaj — odnosno, koja će uz uspješno sudjelovanje i življu djelatnost javnih oblasti politifike uprave promicati razumno šumarenje, kako to ustanove šum. zakona od 3. prosinca 1852., te i s^m interes šumarstva zahtjeva. Da se zadatak o preustrojstvu šum. tehničke uprave u našoj domovini sretno rieši, čekali smo mi šumari na muža, koga bi imalo riesiti ne samo duboko stručno znanje i poznavanje narodnih potreba, nego koji bi imao žilavu volju, da premosti sve zaprieke, koje bi mu na putu bile u njegovom podhvatu. Sretna ruka našla je takova muža, — a taj dični muž i „naše gore list" je Ferdo Zikmundovskj, kojega sliku donašamo u „Šumar, listu" u znak zahvalnosti i počitanja, što je njegovoj neumornoj radinosti i žilavoj uztrajnosti pošlo za rukom, da je preustrojio naše domaće šumarstvo na korist domovine i na diku i ponos skme šumarske struke, te tim udario čvrst temelj, na kojemu može naše domaće šumarstvo bujno cvasti i napredovati, a šumarom podići svagdje i u svih prilikah zasluženi ugled kao čuvarom i promicateljem narodnog dobra i imetka, te znanstveno naobraženim Ijudem, koji podpunim pravom zahtjevaju, da se šumarstvo kao i svaka druga znanost smatrati i uvažavati ima. Suvišno bi bilo o tom dalje razpredati, pošto je svakomu šumaru dobro poznato, da je »osnova zakona, kojim se uredjuje šumar, tehnička služba kod polit, uprave u kraljevinah Hrvatske i Slavonije", — ,osnova zakona, kojim se uredjuje stručna uprava i šumar, gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom" i napokon „osnova zakona o uredjenju bujica (vododerina)" djelo organizatora Ferde Zikmundovskoga, te su sve ove osnove nakon ustavnog |
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 50 — pretresivanja u hrvat, saboru po sjajnoj kruni odobrene i sad zakono m postale. Ferdo Zikmundovskj rodio se je 13. listopada 1843. u Osieku (u tvrđjavi). Otac mu je bio vojnički činovnik, a majka prava Osiečanka, rodjena Hinleder. Polazio je pučku i gradjansku učionu u različitih zemaljah i pokrajinah austrougarske monarkije, a svršio je višu realku u Cjelovcu, te je pošao učiti šumarstvo na c. kr. šumarsku akademiju u Mariabrunnu god. 1861.—1863. Nakon svršenih stručnih nauka stupio je odmah u praktičnu službu na dobra samostana sjedinjenog cistercitskog reda Heiligenkreutz u dolnjoj Austriji i Sv. Gottharda u Ugarskoj (željezna županija) i to ponajprije u Wiener Waldu do godine. 1865, a onda kao šumar u Sv. Gotthardu, te je kao takav položio god. 1865. u Beču viši državni izpit za samostalno vodjenje šum. gospodarenja odličnim uspjehom. Odpisom kneževske dohodarstvene komore Schaumburg-Lippeovih dobara u BiLckeburgu od 16. studenoga 1867. bje Zikmundovskj imenovan šumarom u Miklošu, te se je koncem godine 1867. povratio u svoju domovinu kao domaći šumar jednog od najuglednijeg veleposjednika, a od to doba počima njegova djelatnost u našoj zemlji. Poslie ustrojenja krajiških imovnih obćina bio je po zastupstvu gradiške imovne obćine u sjednici od 1. prosinca 1874. izabran nadšumarom i upraviteljem gospodarstvenog ureda u Gradiški, a taj izbor potvrdilo je c. kr. glavno zapovjedničtvo kao krajiška upravna oblast u Zagrebu odpisom od 28. prosinca 1874. br. 13002., unut. odjela i to ponajprije u privremenom, a odpisom od 13. lipnja 1876. br. 3543. u definitivnom svojstvu. Tadanji još neuredjeni odnošaji kod krajiških imovnih obćina ponukali su Zikmundovskoga, da je u mjesecu svibnju 1878. nastupio službu nadšumara kod šumskog ravnateljstva benediktinskog samostana Admond u gor. Štajerskoj, a u tom svojstvu provadjao je poslove oko uredjenja prostranih gorskih šuma. Odpisom ministra za poljodjelstvo od 28. svibnja 1879. br. 5290. bje imenovan c, kr. zemaljskim šumarskim nadzornikom za Dalmaciju, a nakon kratkog odsuća stupio je u službu kraljevina Hrv Slavonije, da u ovih sjedinjenih kra- Ijevinah sa zemljami pod krunom sv. Stjepana stalno prebiva i svoju djelatnost započme. U javnom položaju svome kao c. kr. zemalj. šum. nadzornik za Dalmaciju imao je Zikmunđovsky riešiti tu zadaću, da podigne zanemareno šumarenje što manjimi novčanimi sredstvi čim brže i povoljnije, a u tu svrhu poprimio je on sustav počepičnog pošumljenja obrštenih porastlina i zagajivanje šumišta u velike, namjestiv pomoćju državnih, zemaljskih i obćinskih sredstava potrebite lugare, to se je starao, da se po šume škodljivom kozarstvu u smislu obstojećih zemaljskih zakona od 19. veljače 1873. što uspješnije na put stane. Ovo nastojanje Zikmundovskoga uz obću pripomoć okrunjeno je liepimi uspjesi, te mu je preuzv. gosp. ministar za poljodjelstvo grof Falkenhayn poslie proputovanja duž Dalmacije u proljeću 1882. odpisom od 24. siečnja 1883. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 51 — br. 17122 izjavio svoje priznanje putem c. kr. namjestničtva u Zadru „za njegovo marljivo i uspješno službovanje." Golieti dalmatinskih gorskih obronaka osobito su na udarcu uzdušnim padavinam (atmosferičkim oborinam) i žestokoj buri, te olujam scirocca, a uslied toga nastaje ođroajivanje i pogoršanje gorskog tla, a posljedica svega toga je postanak bujica i vododerina. Prema tomu bila je zadaća zemaljskog šumarskog nadzornika, da se bavi i zagradjivanjem bujica i vododerina učvršćivanjem gorskih tala i pošumljivanjem takovih gorskih tala bujičnog područja. Ove radnje Zikmundovskoga, do tada energično provadjane po Demontzeyevom djelu: „Studien iiber die Arbeiten der Wiederbewaldung und Berasung der Gebirge" udarile su drugim pravcem poslie putovanja ministra za poljodjelstvo grofa Falkenhajna južnom Francezkom u jeseni god. 1883. sa profes. Arthurom bar. Seckendorfom, koji je to putovanje u posebnom djelu opisao, jer je Zikmundovsky u proljeću god. 1884. sa još osmoricom stručnjaka pod vodstvom c. kr. šum. savjetnika Salzera u naučnu svrhu proputovao cielu južnu Francezku na državni trošak, te je onda u Dalmaciji zagradjivanje bujica na racionalniji način nastavio. Previšnjim riešenjem od 21. siečnja 1885. podieljen je Zikmundovskomu vitežki red Franje Josipa I. za njegovo uspješno službovanje povodom uredjenja dalmatinske paše u našoj Lici i obratno, kojom je prigodom bio imenovan članom dalmatinskog povjerenstva, te je svoju zadaću takovim uspjehom izvršio, da mu je previšnjim riešenjem od 2. travnja 1890. milostivo podieljen naslov c. kr. šumarskog savjetnika. Kod ustrojenja posebnog odsjeka c. kr. šum.-tehničkog odjela za zagradjivanje bujica u Zadru, koji je neposredno podpadao pod c. kr. ministarstvo za poljodjelstvo, bje Zikraundovsky imenovan odpisom ministra za poljodjelstvo od 8. travnja 1888. br. 4843. predstojnikom spomenutog odsjeka. Kod sastavka djela : „Die oesterr. ungar. Monarchie in Wort und Bild" bio je Zikmundovskj odpisom c. kr. namjestnika za Dalmaciju od 3 5. ožujka 1890. br. 989. pr. pozvan, da sudjeljuje kod sastavljanja posebnog djela, tičući se šumarstva u Dalmaciji, kojemu se je odličnom pozivu djelotvorno odazvao. Nakon različitih drugih priznanja i remuneracijš, od strane c. kr. ministarstva za poljodjelstvo za uspješno njegovo službeno djelovanje na polju pošumljivanja krša i voćarstva, obratile su se i različite autonomne obćine dalmatinske na Zikmundovskoga, da mu se zahvale na njegovom maru, a medju ostahmi obćinami spominjemo samo Benkovačku, Obrovačku i Sinsku obćinu. U toj djelatnosti zatekao je g. 1891. Zikmundovskoga poziv njegove preuzvišenosti gosp. bana kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije grofa Khuen- Hedervarya, da pristupi u hrv.-slav. zemaljsku službu i da preuzme upravu autonomn. šumarstva, te da provede organizaciju šumarstva, pošto je Zikmundovsky svietlomu banu svoju službu njekoliko godina prije na razpoloženje stavio. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1895 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 52 — Zikmundovsky odazvao se je nakon kratkog dogovaranja ovomu častnomu pozivu svietloga bana, da stupi na čelo domaćeg autonom. šumarstva, te je previšnjim riešenjem od 5. prosinca 1891. imenovan kr. šumarskim savjetnikom u VI. naddnevnom razredu sa sistemizovanimi berivi. Nakon toga dignut je Zikmundovsky zamjernom pohvalom od strane ministra za poljodjelstvo i c. kr. namjestnika za Dalmaciju od austrijske državne službe koncem god. 1891., te je 17. sie6nja 1892. službenu zakletvu kao kr. šumar, savjetnik položio u ruke svietloga bana. Mi smo odmah u početku spomenuli o radu Zikmundovskoga kao kr. šum. savjetnika i kao organizatora domaćega šumarstva, te nabrojili sve osnove zakona, koje su njegovo promišljeno djelo, a sad ćemo još spomenuti, da je OŠ dogotovio i zakonsku osnovu o imovnih obćinah bivšeg krajiškog vojnog područja i osnovu zakona o preustrojstvu šumske uprave i šum. službe, tičući se imovno-obćinskih šuma bivšeg krajiš vojnog područja, koje će se osnove saboru na ustavno pretrisavanje predložiti. Kao neposredna posljedica prvoga zakona, kojim se uredj uje jšu m. tehnička služba kod politič, uprve u kraljevi nah Hrvatske i Slavonije uzsliedilo je još prije uzakonjenja gornjega zakona po Njeg. Veličanstvu sa visokim odpisom predsjedničtva kr. zemalj. vlade od 1. prosinca 1893. br. 4063 pr. izlučenje svih šumskih agenda iz II. odsjeka kr. zemalj. vlade, te su ove agende izručene posebnom ustrojiti se imajućem šumar, odsjeku za samostalno riešenje, te je već samo tim veliki napredak na polju šumarstva zaista postignut. Na osnovu zakona od 22. siečnja 1894. imenovan je Zikmundovsky sa previšnjim riešenjem od 22. travnja 1894. kr. odsječnim savjetnikom, zemalj. šum. izvjestiteljem i predstojnikom šumarskog odsjeka kr. zem. vlade, te je u tom svojstvu zaprisegnut 5. svibnja 1894. Zikmundovsky je takodjer i suradnik kod više stručnih listova, te predsjednik u stalnom povjerenstvu zu obdržavanje višeg izpita za zamostalno vodjenje šum. gospodarenja za vrieme od 1893.—1898. Osim toga je član držav. šumar, družtva u Beču, član hrv.-slav. šumar, družtva u Zagrebu počam od njegovog ustrojenja god. 1876., a od god. 1894. predsjednik istoga družtva, izabran po glavnoj skupštini 12. prosinca 1893. u Zagrebu. Zikmundovsky oženio se je god. 1868., te kao otac obitelji živi sretno, a ima 2 sina i 2 kćerke. On nam predočuje sliku onoga, što čovjek od naobrazbe, značaja, marljivosti, te eneržije i na šumarskom do sada tako neblagodarnom polju postići može. Mi domaći šumari želimo, da nam naš predstojnik dugi niz godina prednjači u živom natjecivanju, da nam domaće šumarstvo procvate na korist naše domovine, a na ponos i diku organizatora našega šumarstva, te će i u povjesti našega šumarstva na odličnom mjestu biti zabilježeno dično ime Ferde Zikmundovskoga za vječnu uspomenu, a to tim prije, što je on zaista i „naše gore list". |