DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 99 — Iz ove malene skrižaljke može se lako zaključiti, da tirolski ariš u blagom podnebju Mariabrunna i Gablitza naprama šlezkom barem u prvih osam godina, na koje se dosadanja opažanja pretežu, u uzrastu i razvoju dosta znatno zaostaje. — U prvoj mladosti nije razlika tako očita, biti će valjda da veća težina tirolskog sjemena povlači za sobom jaču produkciju tirolskih biljaka; nu počam od treće godin? pretekao je šlezki ariš tirolskog glede proizvadjanja drvne gromade kao i obzirom na rastenje u visinu. — U osmoj godini zaostao je tirolski ariš u visinorastu za 45 cm. ili 237o naprama šlezkom. Ne ćemo pogriešiti, ako predpostavimo, da su dotični sjemenjaci u Tirolskoj i Šlezkoj različitom brzinom uzrasli. Sjemenjak u sjevernoj Tirolskoj prirašćivao j« svakako sporije, nego onaj u Šlezkoj, koji je u dobi od lOO godina dosegao visinu od 31 m. Kada bi tirolsko sjeme bilo ubrano od sjemenjaka iz "užnc Tirolske i iz nižih položaja, po prilici od 1200 m. i iz porastlina riedka obrasta, kao što su one, opredieljene za uživanje paše, koje vrlo brzo rastu, da se čovjek upravo čuditi mora, bile bi svakako i iz takovog sjemena razvijene biljke pokazale drugčiji prirast. A ako se još osvrnemo na oblik mladih ariša iz Tirolske i Šlezke, uvjeriti ćemo se o tom, da biljke mogu pogledom na njihov uzrast tekom dugo vremena na istoj stojbini prisvojena si svojstva prenieti nasliedstvom i na svoje potomstvo. Već u drugoj godini opazilo se je naime, da tirolski ariš svoje grane sabljasto razvija, koje gotovo vodoravno od glavne osi strše, a pri tom su čvrste konstitucije; nasuprot su se od šlezkog ariša privile grane k stablu, rastuć gore, tanje su, te se stabalce vitkijim pričinja, dočim je tirolski ariš više sdepnastija oblika. Ova karakteristika još je sada u osmoj godini očitija, nego što je bila u drugoj. Tu će biti sličan pojav onomu, što ga vidimo kod plazećih grana i stabala od Pinus montana i klekovine (Krummholzkiefer^; a tu su bili odnošaji stojbine velika množina sniega u planinah, koji su dali drvetu tipički vanjski oblik, koji prelazi od koljena na koljeno. Dalnji slični pojav vidimo u široko-čunjskoj krošnji planinske smreke. Nasliedstvom pako vanjskog oblika, koga biljka pridržaje pod na j različiti jimi odnošaji podnebja, započima po načelih botanike stvarao je posebnih odlika. Kao dalnja posljedica upliva podnebja ima se smatrati i okolnost, da tirolski ariš u blažem podnebju bečke šume prije iglice potjera, nego šlezki, a iglice mu i kasnije opadnu, nego kod potonjeg. Tirolski ariš imao je n. pr. 10. prosinca 1894. na jednoj pokusnoj površini u Gablitzu sve iglice, naravski žute, u podpunom broju na dolnjih grančicah. Nu i to je nasljedjeno svojstvo, koje se dade svesti na nutarnju promjenu individua uslied vanjskih upliva stojbine, slično kao i brža i energičnija klicavost sjemena od smreke sa visokih položaja. Čini se naime, da tirolski planinski ariš treba manje toplote, da započme stanovite vegetativne funkcije, koju u blažih položajih prije nadje, nego biljka sa nizke stojbine. Kako bi se pako ove dvie vrsti ariša medjusobno odnosile, kada bi ih posijali u visokih Alpah, kakav bi tuj odnošaj bio i kod smreke raznog po |