DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 102 — mienila, a inače istom ostala; ali niti obratno nije još dokazano. Ta promjena, kada bi se u istinu dogodila, bila bi u ostalom posve jednaka stvaranju posebnih odlika; mogla bi se na isti način protumačiti kao i ovo, ali nebi nikako´ opravdavala zaključak, da su vanjski uplivi to djelo proizveli. Nageli dapače mnije, da se promjena ima svesti na naravski izbor pasmine. Tumačili mi stvar ovako ili onako, samo nam se mnienje namiče, da vanjski odnošaji ipak mogu pokrenuti stanovite promjene, jer bez promjena stojbinskih odnošaja ove promjene nastupile nebi. Ja bi posve pristao uz to, što Nageli misli o stvaranju phjsiologijskih odlika. Ja bi bio sklon predpostaviti, da je naše šumsko drveće, koje u vrlo velikih razplodnih područjih već kroz stoljeća autochtono dolazi, te je s toga na medjusobno vrlo udaljenih mjestih razplodnog područja ili na vrlo različitih visinah izvrgnuto vrlo opriečnim uplivom podnebjfi, pretrpilo usljed ovog potonjeg njeke promjene, koje na stojbinah, gdje su oprieke podnebja najveće, toliko opaziti možemo, što na zamašnih phjsioložkih promjenah uporedo teku i znatnije ili slabije promjene vanjskog oblika i mnogih vegetativnih funkcija drveća. Naravski da ove promjene oblika ne idu tako daleko, da bi ih botaničari na temelju toga priznali posebnimi odlikami. To neka vriedi samo za Piceam obovatam, koja napokon nije ništa drugo nego zadnja karika u nizu neznatnijih, slabije vidljivih promjena, medju kojimi se nalaze švedska i norvežka smreka isto tako, kao i smreka s naših visokih Alpa. Promjene u kemijsko-phjsioložkoj konstituciji biljaka uzima Nageli stalnim razlogom za stvaranje pasmina i odlika, ali ostavlja pri tom nerazpravljeno pitanje, da li može ovakova unutarnja promjena uzshediti i bez promjene habitusa. Nageli drži, da promjene u stojbini, kako se u istinu sbivaju, ne predočuju nikakve posebne odlike ili pasmine, jer nisu postojane; te dvie biline, koje se samo gledom na njihova stojbinska obilježja razilaze, moraju biti posve jednake, ako jih uzporedo u vrtu posadimo. Kod pokusnih iztraživanja, koja sam ja preduzeo, barem u koliko se tiče prirasta smreke i ariša, te razvoja grana i dobe, kada drvo iglice tjera i kada opadaju, nijesam uprevo tipičkim načinom pronaći mogao, da bi tomu tako bilo. Iz svih navedenih i po,meni pobliže opisanih slučaja nedvojbeno se vidi, da stanovita svojstva prelaze nasljedstvom od sjemenjaka na njegovo potomstvo, a kasnije opadanje ighca kod tirolskog ariša naročito pokazuje na mogućnost nutarnjih phjsiologijskih promjena kod bilja uslied dugotrajnih upliva klimatskih odnošaja. — Wiesner^ je dokazao, da kod snižene toplote ono drveće, kojemu list brzo opada, a medju ovo spada i ariš, razmjerno mnogo manje izhlapljuje. Po Wiesaerovih iztraživanjih i opada Ušće u jesen za to, što je transpiracija u to doba manja ili što posve zapne, čini se, da tirolska vrst ariša treba nizku toplotu, da se transpiracija u tohko snizi, da iglice opadati stanu, ili drugimi riečmi; tirolski ariš na visokih J, Wiesner: „Untersuchungen iiber đie herbstliche Entlaubang der Holzgewiichse" |