DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 103 — alpinskih stojbina, gdje je bio dugo vremena izvržen oštrom i vlažno m podnebju, već se je prilagodio nižim godišnjim toplotam, te je uslied toga prisvojena si jur svojstva prenio i u blaže podnebje bečke šume. Navadjajući pako Nageli u jednoj svojoj razpravi od god. 1875.,´ pisanoj dakle 10 godina iza gore spomenutog njegovog djela, da „sve odlike i vrsti (species) odgovaraju njekom stanovitom podnebju", ne razilazi se bitno od onoga, što ja u ovoj razpravi zastupam. Na istom mjestu spominje Nageli, da finije vrsti francezkog voća ne mogu u Njemačkoj, a opet bolje njemačke vrsti u Rusiji uspievati. — Ruska i Njemačka imadu svoje dobre vrsti, koje su se podnebju prilagodile.— A kao što je kod voća, tako je i kod ostalog bilja. Kako je dugo moći´´kod smrekovib biljaka pratiti od sjemenjaka prema stojbini nasliedjeni slabi uzrast, ili kod ariša nasliedjeni tipički vanjski oblik i brzi uzrast, nemogu danas nakon jedva osamgodišnjeg opažanja niti približno kazati. Nu i onda, ako to prvu mladost biljke daleko presizalo nebi, bilo bi to za praktično šumarenje od ne male važnosti u toliko, što se nasadi kod umjetnog pošumljivanja upravo u prvoj mladosti boriti imadu sa raznimi nepogodami, proti kojim bi n. pr. u visokoj travi i blagom nizkora položaju bio brzi uzrast, a u oštrom podnebju visokih planina u položajih, izvrženih tomu od kitine i povalam sniega, snažniji i sbijeniji uzrast biljke, najbolje sredstvo za predusresti tim nepogodam. Ta pako svojstva dala bi se lako postići, kada bi se u tu svrhu rabilo sjeme sa odgovarajućih stojbina. Tako n. pr. Stotzer^ naročito upozoruje, da se u stanovitih pojasih drveće tim lakše od kitine lomi, čim je brže uzraslo i čim mu je uslied toga drvo u vršikah širih godovo i manje žilavo; sporo uzraslo drveće užih godovS, i plazećih mlazova nije toliko izvrgnuto pogibelji, da će mu se vršike slomiti. Prema tomu valjalo bi u takovih položajih rabiti sjeme sa visokih planina Najvruća bi moja želja bila, kada bi se šumarska praksa zauzela za ovo po meni potaknuto pitanje. Nazočnom razpravom jedva je to djelo započeto. Ovoj možda preuranjenoj razpravi samo je svrha, da druge potakne, neka uzrade u prilog ovomu po planinsko šumarenje dosta važnomu predmetu, jer i ovdje vriedi Senekina rieč: „Multum adhuc restat operis, multumque restabit." Po najgla vn i j i posljedci iztraživanja dadu se u kratko svesti na sliedeće stavke: 1. Težine češera i sjemena kod smreke tim je manja, čim je stojbina sjemenjaka veća. U srednjih visinah razplodnog pojasa pada ova težina samo neznatno, nu tim jače, čim se više približujemo gornjoj razplodnoj medji dotičnog mjesta; taj pojav vriedi i za češere i sjemesmrekeizdaleka sjevera. — Mjestni stojbinski odnošaji i uplivi mogu ovaj zakondonjeklepromieniti. ´ C. Nageli: „Ueber Plianzenkaltur im Hochgebirge" (Zeitschrift đes deutschen und osterreichischen Alpenvereinci, Jahrg. 187.5. Bđ. VI. str ^o ) * H. Stotzer: ,.Zur Frage der Riithlichkeit đes Fichtenanbaues đurch Pflanzung". liaur´s forstwiss. Centrallbl. 1887. str 404.) |