DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 106 —


Nešto 0 jasenovoj šumi.


Piše J. Kozarae.


Zanimati će možda čitatelja „Šum. lista", kolika je drvna gromada, zatim
njena vriednost, napokon, koliko iznašaju pojedini razredi debljine u jasenovoj
prebornoj šuumi, kako ju je narav sama, bez ljudskog uticaja stvorila. Srez o
kojem mislimo govoriti, jeste državna šuma Veliki gjol, ležeć medju potocima
Pakrom-Ilovom i Trebešem, od kojih se prva dva ulievaju u Trebeš, a on opet
u Savu. Srez taj jeste godišnje 3 — 5 mjeseci pod vodom, velik je od prilike
400 jutara, te osim pašarine nije nikakovih drugih užitaka davao. Buduć da se
u tom srezu nije ništa sjeklo i izradjivalo, osim izvala, a i te su bile većim
dielom suhe i polusuhe, to se o toj porastlini može punim pravom reći, da ju
je narav sama prebirala, da se je sama po sebi trošila i sama po sebi pomladjivala,
— a to će nam dokazati i prociena jednoga diela toga sreza u veličini
od 9 rali. Dobili smo naime stabiimičnom procienom 5183 stabla, i to : u peprsnoj
debljini od 20—120 cm.; prema tomu odpada na ral popriečno 57 stabala
sa drvnom gromadom od 135 m^. Sto se tiče razredne debljine, to je
bilo: od 20—30 cm. (u prsnoj visini) 999 stabala ili U po rali, od 31—70 cm.
bilo je 3565 stabala ili 40 po rali; a od 71—120 cm., 619 ili po rali 6—7 stabala.
Stabla izpod 20 cm. poprsne debljine niesu mjerena, nu pokusna prociena
pokazala je, da po jutru ima još 22 stabla od 10 - 20 cm., i 44 stabalca od
5—10 cm. debljine. Broj stabalaca izpod 5 cm. debljine jeste dakako puno
veći, nu taj bi se mogao samo mučnim brojenjem ustanoviti; u ovom razmatranju
ne ćemo na ta stabalca niti uzeti obzira, pošto niesu u stanju konačnog
resultata u nijednom pogledu mienjati.


Na prvi pogled biti će svakomu jasno, da II. razred debljine t. j . od
31—70 cm. čini glavnu sastojinu, i to ne samo što se broja stabala (40), nego i
što se drvne gromade (90—100 m^) tiče; treći razred debljine sa 6—7 stabala
po jutru jeste Točevidno generacija, koja se nalazi u izumrlu ; dočim nam prvi
razred debljine sa 44-f 22+11=77 stabala predstavlja buduću glavnu sastojinu.


Drugo, što svakomu šumaru u oči udariti mora, jeste preveć neznatna
drvna gromada te jasenove sastojine, koja je polag II. razreda popriečno 100 godina
stara i po rali jedva 135 m^ sadržaje. Ta neznatna drvna gromada jeste
u prvu ruku resultat neznatnog broja sječivih stabala, a taj nizki broj stabala
proizlazi opet kao iz naravi jasena samog, tako i iz naravi preborne šume.
Da budemo razumljiviji, moramo ovo dvoje iztaknuti 1. da jasen, Ijubeć svjetlo
kao možda nijedna druga vrst drvlja, ne može podnieti pritisku starijeg stabalja,
a taj pritisak je upravo kriv, da mladi jesen u svojoj najsnažnijoj periodi
ne može da napreduje niti u visinu, niti u debljinu, nego jedva životari,
naklanjajuć se krošnjom sad ovamo, sad onamo, odkle mu naime više svjetla i
zraka dopire; 2. da jasen ima to svojstvo, da na oko, bez vidljivih uzroka,
iznenada oboli, ubrzo se osuši i za godinu dana iztruhne. Te dvije činjenice su
dakle uzrokom toli neznatnoj drvnoj gromadi jasenove preborne šume.




ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 107 Nu
ta preborna šuma ne samo da je malena po kvantiteti, nego i po
kvaliteti, odnosno po novčanoj vriednosti. Od gore navedenih 135 m^ može se
sa šumarskog a gledišta jedva 20% za tehničku porabu sposobnog drveta
uzeti: prema tomu representirao bi jedan ral te šume (uz ciene ovdjašnjeg
cjenika) 27 mM 5 f = 135 f. i 108 m^ a 77 novč. = 83 f. ukupno dakle
vriednost od 218 for. Ta je vriednost uzeta sa šumarskoga gledišta, sa trgovačkoga
gledišta bila bi nešto niža, jer staro jasenovo drvo, makar bilo i
zdravo, nije uviek za tehničku porabu sposobno, tako da bi trgovačka prociena
onih 20"/o obalila možda i do 107o


Uzrok, da preborna šuma tako neznatan postotak tehnički sposobnog
drveta daje, leži u tomu, što su stabla preveć dugo zastrta, pritisnuta bila;
usljed toga je i došlo, da je onaj prvi razred debljine, akoprem već 60—80 godina
star, jedva 20—30 cm. debeo. Osim toga su ta stabla veoma nepravilno,


tehničku porabu nesposobno izrasla: jednima je deblo sabljasto savinuto;
drugima je dolnji dio debla, na visinu od 2 — 3 metra, do 80 cm. debeo, a na
toj trbušiui istom izraslo je pravo deblo, koje je jedva 40 cm. debelo; treći su
rašljati, preveć granati i t. d. Te pogreške došle su odatle, što su ona 20 do
80 cm. debela (ali već preko 60 godina stara) stabla iznenada došla u puno
svjetlo, te sadia podvostručenom silom počela prirqšćivati, a posljedica tomu
bila je ta, da su na one prvanje uzke godove iz periode zastora (Schattenperiode)
nadošli novi široki godovi svjetle periode (Lichtperiode).


Naravski, da je razlika izmedju tih godova znatna, a spoj medju njima
tako slab, da su se isti, prigodom prve jače bure, ili inog kojeg tlaka, razstavili
t. j . izmedju njih (starih-uzkih, te mladih-debelih godova) nastala je pukotina,
a posljedica tomu je ta, da najprije počme ono staro, a nakon toga i
novo drvo potamnjivati (smedjije bivati), zatim crljeniti, napokon crniti i truhnnti^


U sastojini jednako staroj jeste ta pogreška, koja toliko upliva na vrstnoću
drveta, mal´ne izključena, i to za to, jer su tuđe stabla pojednako razdieljena,
uživajuć svakolika mal´ne istu množinu svjetla i zraka, te prema tomu
tvore jednako debele godove, a bez onako nagloga prelaza.


I^*Me ne samo neznatna drvna gromada, nego i nizka vriednost iste
moraju nas i nehotice navesti na misao, da u buduće ne gospodarimo sa jasenovom
šumom sa tako visokom obhodnjom od 120 i više godina, u kojoj dobi
se ona sama podje pretvarati u prebornu šumu. Da izbjegnemo gubitku, moramo
jasenovoj sastojini sniziti obhodnju i to na 60—80 godišnju starost.
Malim primjerom nastojati ćemo opravdati ovo naše mnienje,


U istom tom srezu Vehki gjol, kao i u ostahh srezovih nalazimo od 50
do 60 godišnju jasenovinu pomješanu u mladoj hrastovini od iste starosti. Ti
jasenići imaju promjer u prsnoj visini od 30—45 cm., a tehnički sposobnu
duljinu od popriečno 8 metara. Kao što ovdjašnje izkustvo uči, jesu takovi
25—40 cm. debeli jasenići najvećma tražena roba; traži ju naime kolar i
brodar, a svojstvo, koje oni za svoj posao potrebuju, jeste elasticiteta; traži ju
stolar, a svojstvo koje on zahtieva, jeste biela boja. I jedno i drugo od tih




ŠUMARSKI LIST 3/1895 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 108 —


dvajuh svojstava pruža nam jedino mlada jasenovina. I bačvari traže doduše
bielu boju, nu ne prigovaraju, ako je drvo već i ponešto tamnije, dapače i
šareno; ali zato bačvarska jasenova roba i nije od velike vriednosti, naime
1000 normalne dužice stoji 60—90 for. (u ovaj čas 60 for.). Biela boja je u
obće najsigurnije mjerilo za vrstnoću i starost jasenova drveta, a tu boju
počima jasen u osamdesetoj godini gubiti: na boljoj stojbini nešto kašnje, na
lošijoj i prije.


Sravnimo li sada drvnu gromadu kao i novčanu vriednost 60 godišnje
jasenovine sa onom, o kojoj smo gore razpravljali, to ćemo ubrzo uviditi prednost
one prve nad ovom drugom. Polag ovdjašnjih pokusnih prociena ima na
jednoj rali circa 200 šestdeset godišnjih jasenića, koji su circa 20—45 cm. u
poprsnoj visini debeli tako, da popriečno jedan jasenić 0-80 m^ sadržaje. Iz
ovdjašnjih prodaja proizlazi, da su se takovi jasenići unovčivali sa 60—807o
za tehničku porabu sposobnog drveta; nu mi ćemo se u ovom računu zadovoljiti
sa 50Vo tvorivog, a sa 507o gorivog drva, te ćemo prema tomu — uz
ovdjašnje ciene — imati: 80 m^* i 5 f. == 400 f. 80 m^ k 62 nov. = 49 f. 6o ili
ukupno: 450 for. po rali. To pako znači toliko, da šestdeset godišnja jasenova
sastojina vriedi dvaputa više od 120 godišnje. Iz toga primjera je jasno, da
60 godišnja jasenovina daje i veću drvnu gromadu, i veću kvalitetu, nego li
100—120 godišnja sastojina.


Nikomu ne će doduše na um pasti, odgajati čistu jasenovinu; nu gdje
nam stojbina kategorički nalaže tu vrst drvlja, tu ćemo za buduće svakako
ustanoviti obhodnju sa 60—80, a nipošto sa 100—120 godina.


LISTJ^KI-


Osobne viesti.


Umro . U Smihovu umro je 8. siečnja t. g., c. i kr. zemaljski šumarski nadzornik
za Cesku i šumar, vrhovni savjetnik u miru Eđmunđ S v o b o d a, jedan od najuvaženijih
stručnjaka u Češkoj.


Svobođa rodjen je 20. srpnja 1840 u Hagewaldu, kotar Priedland u Češkoj, te
je dakle navršio 55 godina svoga života. Otac mu je bio nadšumar u službi kod
grofa Clam-Gallasa.


Pokojnik nakon svršenih nauka na gornjoj realci u Reichenbergu i na šumar,
učilištu u Bjelojvođi, stupio je u praktičnu službu kod šum. ureda vlastelinstva Friedlanđ,
a onda kao šum. vježbenik u službu bivšeg državnog dobra Zbirov. Nakon dvogodišnje
službe prešao je u službu velikog kneza toskanskog na dobro Branđeis na
Elbi, te je tamo služio kao kontrolor, nadšumar i šumarnik devet godina; kasnije
prešao je u službu grofu Haugwizzu na dobro Namest u Moravskoj, nu nakon kratkog
službovanja bude imenovan 8. ožujka 1872. u dobi ođ 32, godine zemaljskim šumar,
nadzornikom za češku. Za njegovo uspješno djelovanje na polju šumarstva nagradjeii je
sa vitežkira krstom Pranje Josipa I. Osim velikih zasluga, koje si je pokojnik stekao